S NAŠIM ALOJZIJEM U MOLITVI

Snimio: B. Čović
MOLITVA ZA PROGLAŠENJE SVETIM BL. ALOJZIJA STEPINCA
Gospodine Bože, izvore svetosti i milosti, blaženoga Alojzija, pastira i mučenika, pozvao si da ti služi kao navjestitelj i branitelj istine i kao hrabri svjedok vjernosti Crkvi.
Poslušan tvojoj Riječi i vođen Duhom tvoje ljubavi, zauzimao se za siromašne i obespravljene; ostavio nam je divno svjetlo čiste savjesti, pouzdanja u tebe i ustrajnosti u trpljenju.
Ponizno te molimo da nas obdariš svojom radošću te blaženoga Alojzija ubrojiš među svetce sveopće Crkve, da bismo ga mogli još predanije slijediti i uteći se njegovu moćnom zagovoru u svojim životnim potrebama.
Po njegovim molitvama jačaj proročki glas Crkve, koji širi nadu u dolazak tvojega kraljevstva, praćen blizinom i utjehom Blažene Djevice Marije, Majke i Kraljice vjernoga ti naroda.
Po Kristu Gospodinu našemu. Amen!

Zagrebačkoga nadbiskupa i kardinala Alojzija Stepinca papa Ivan Pavao II. proglasio je blaženim 1998. u hrvatskom nacionalnom svetištu Majke Božje Bistričke. Od tada je prošlo gotovo 20 godina i nije tajna da smo se već nadali da će Alojzije Stepinac biti proglašen i svetim. Naime, kanonski postupak za proglašenje svetim dovršen je 2014. g., službeno potvrđenim čudom po zagovoru blaženoga Stepinca, i samo se čekao Papin potpis.

RAZLIKA SVETCA I BLAŽENIKA

Kakva je razlika između svetca i blaženika? To su naslovi koje Crkva daje pokojnicima koji su živjeli osobito krjeposnim životom ili su umrli kao mučenici za vjeru. Naravno, sve ljude koji su u nebu smijemo zvati svetima i svih se njih spominjemo na svetkovinu Svih svetih. Oni, među njima, koje Crkva službeno proglasi blaženima ili svetima, dobivaju svoj datum u katoličkom kalendaru. Vjernici im se smiju u javnim bogoslužjima utjecati za zagovor, njihove se slike i kipovi smiju izlagati na oltarima te im se posvećuju crkve i oltari. Također, Crkva ih promiče kao uzore vjernicima.

Premda su i blaženici i svetci jednako sveti, glavna je razlika što Crkva proglašujući koga blaženim dopušta njegovo slavljenje na određenom području, npr. u Hrvatskoj, a proglašenjem svetim dopušta da se časti na području cijele Crkve, po svem svijetu.

MOLEĆI – VEĆ SLAVIMO SVETOST!

Na početku kršćanstva, vjernici su spontano iskazivali štovanje mučenicima i junacima vjere, bez posebnih postupaka proglašenja blaženima i svetima. Poslije se tražilo od biskupa da odobri čašćenje određenoga svetca, a od 12. st. u tom su počeli sudjelovati pape. S vremenom su beatifikacija (proglašenje blaženim) i kanonizacija (proglašenje svetim) prešle u isključivu papinu nadležnost. Papa Ivan Pavao II. osuvremenio je postupak za kanonizaciju 1983. g., sa svrhom da prikupi dokaze za postizanje sigurnosti o herojskim krjepostima ili mučeništvu onih za koje se traži proglašenje.

U slučaju Alojzija Stepinca, do 1993. godine održano je 96 sjednica Povjerenstva za kanonizaciju, brižno su sakupljena svjedočanstva brojnih svjedoka te opširna dokumentacija. Posebna je komisija proučila sve dostavljeno i potvrdila da sluga Božji kardinal Stepinac može biti predočen Crkvi kao pravi mučenik Kristov. Postupak za Stepinčevo proglašenje svetim je zaključen, no zbog dodatnih je razjašnjenja nekih povijesnih pitanja papa Franjo osnovao Mješovito povjerenstvo hrvatskih i srpskih stručnjaka, koje bi trebalo dovršiti svoj rad u godinu dana.

Svi smo pozvani i dalje ustrajno i često moliti za proglašenje svetim blaženoga Alojzija Stepinca. I to ne samo zbog “požurivanja” kanonizacije, nego da slavimo njegovu svetost i nasljedujemo njegove krjeposti! Lijepo je vidjeti da kod njegova groba u zagrebačkoj katedrali uvijek ima molitelja.

Priređuje: A. Katanec