Radnja filma »Los Domingos« govori naoko o onom što bi suvremeno društvo opisalo kao radikalizam. Djevojčica na kraju srednje škole umjesto o izboru fakulteta razlučuje svoje duhovno zvanje. Traži savjete i razgovara s redovnicama. Srce joj polako ide prema zamisli da bi mogla otići u klauzurni samostan.
Protagonisticu filma, djevojčicu Ainaru, obitelj odvlači od poziva. Otac, koji je započeo nov život nakon što je Ainarina majka preminula, zauzima ambivalentno stajalište prema njezinu pozivu.
»Ofenzivu« zapravo predvodi Ainarina teta, s kojom je djevojčica nakon majčine smrti razvila emocionalnu bliskost. Teta ju potiče da promisli jer je premlada za tako »radikalan« potez. Savjetuje joj da najprije malo »živi život«, pa da kada vidi je li samostan za nju, donese odluku. Sve su to »razumni« argumenti, no Ainara osjeća da je razum i »pozitivistički« pogledi ne mogu u cijelosti uvjeriti u ono što bi trebao biti njezin životni put. Da se napetost poveća, djevojčica promišlja o odlasku u samostan u Baskiji, španjolskoj pokrajini koja se smatra jednom od najmanje naklonjenih Katoličkoj Crkvi, iako je sve do 19. stoljeća bila jedna od duhovno najbogatijih europskih sredina. Primjerice sv. Ignacije Lojolski bio je Bask.
Iako je Španjolska poprilično sekularizirana, film je privukao pozornost javnosti, čak i medija koji bi – s obzirom na svoje lijevoliberalne svjetonazorske pozicije – trebali imati prema filmu negativno stajalište. Samo rijetke može ravnodušnim ostaviti drama savjesti koja se u djevojčici događa i s kojom se, vrlo vjerojatno, susreću i drugi mladi i zato suosjećaju s protagonisticom Ainarom. A u svemu je možda najveća zanimljivost što je redateljica koja je iza cijele filmske drame – Alauda Ruiz de Azúa – osoba koja se u vjerskom smislu izjašnjava kao agnostik.
