STEPINČEV VAPAJ ZA PROGANJANE NIJEMCE Ti će ljudi biti potpuno istrijebljeni!

Karitativna djelatnost bl. Alojzija Stepinca (87)

Folksdojčeri svih uzrasta u partizanskim su poslijeratnim logorima masovno umirali od gladi i bolesti

Izjava o čestitosti dr. Katice Vojvode, liječnice iz Gline, 6. rujna 1945.:

»IZJAVA

kojom dolje potpisani svjedoči, da je gdja dr. Katica Vojvoda, liječnica iz Gline, povodom nemilih događaja odigranih u Glini na početku 1941. godine, prva me o tim događajima izvijestila i da sam nakon njezinog izvještaja poduzeo najžurnije korake kod nadležnih vlasti, da se ovakovi žalosni događaji u buduće ne ponove, a krivci da se pozovu na odgovornost.

Ujedno mogu ovime izjaviti, da gdju dr. Katicu Vojvoda osobno poznajem kao vrijednu i poštenu osobu, koja se kao takova zauzimala za one, koji su nepravedno bili progonjeni, a mnogima je svojim zauzimanjem i pomagala. Ni u kojem slučaju nije odobravala uzaludno prolijevanje krvi bilo s jedne bilo s druge strane« (»Blaženi Alojzije Stepinac – svjedok evanđelja ljubavi«, knjiga 3., priredio dr. Juraj Batelja, Postulatura blaženoga Alojzija Stepinca, Zagreb, 2010., str. 237.-238.).

Mnoge je spasio od otpremanja u logore

Župljani župe Brezovica izvijestili su nadbiskupa o zamolbi Predsjedništvu Narodne vlade Hrvatske i predsjedniku dr. Vladimiru Bakariću od 7. rujna 1945. da se pusti na slobodu njihov uhićeni župnik Adolf Dušić:

»Naš župnik i duhovni pastir odveden je prije par dana iz naše župe Brezovica iz svoga stana po organima vlasti i tek smo sada doznali da je u zatvoru.

Mi župljani smo iznenađeni, jer je naš župnik Adolf Dušić za vrijeme ratnih strahota i okupatorskih vlasti bio kao otac svoga naroda. On nas je svakom zgodom pred okupatorskim vlastima zaštićivao i branio, a naročito je mnogo općinara i župljana spasio od zatočenja i otpremanja u logore.

Zatočeni su svi Nijemci bez obzira na dob i spol, osim onih, koji su mogli dokazati svoje eventualno mađarsko porijeklo. Imovina im je sva oduzeta, a to je čini se i glavna svrha. Na njihova imanja kolonizira se isključivo srpsko, pravoslavno pučanstvo.

Ovu našu tvrdnju potvrđujemo potpisima, a u dokaz toga navađamo da je naš župnik branio i općinare ili župljane iz drugih općina, mjesta i župa. Na glas da je naš župnik odveden i zatvoren, sakupio se narod drugih župa, a imenito iz Kupinca odnosno sela Kupinečki Kraljevac, koji je sačinio molbu da istu preda, u kojoj iznaša velike zasluge za naš narod i narod Kupinečkog Kraljevca.

Jednom riječju on nije radio samo kao svećenik, nego kao pravi čovjek, koji zaslužuje pažnju i pohvalu za svoj rad na polju narodnom.

Zato podnašamo ovu svoju molbu i molimo predsjedništvo Vlade i Predsjednika doktora Bakarića, da se naš župnik oslobodi zatvora i stavi na slobodu, jer on po svom radu ne zaslužuje da je u zatvoru. U ostalom ako leži do njega kakova krivnja, može on odgovarati, ali tako da vrši svoje dužnosti. Želimo i poštujemo vjeru otaca svojih pa ovime činimo da se naša crkva otvori i u njoj vrši službu Božju naš župnik.

Iznenađeni smo tim više, što je naš župnik i dekan uvijek kao Hrvat djelovao u našoj župi i kao Sveslaven, da smo mi Hrvati Slaveni i slavenske rase, a ne možemo upravo vjerovati, da bi on uzradio protiv našeg naroda i Slavenstva. Naročito izjavljujemo, da je župnik primao i zaštićivao Slovence, koje su Nijemci proganjali.

Slijedom toga župljani i općinari Brezovice molimo, gospodine Predsjedniče naše Narodne Vlade Hrvatske, da župnika blago izvoli staviti na slobodu…

Valentin Križanić v.r.
Franjo Trumbić v.r.
Mačak Dragan v.r.
Medenjak Pavel v.r.
Horat Stjepan v.r.
Celiček Mara v.r.
Celiček Ana v.r.
(ostala imena nečitljiva, op. a.)« (str. 238.-239.).

Dopis Komisiji za vjerske poslove pri Predsjedništvu Vlade Federalne Hrvatske, koji je potpisao generalni vikar i pomoćni zagrebački biskup i kojim se zauzima za uhićenoga prof. Milana Ivšića, 7. rujna 1945.:

»Ovome nadbiskupskom Duhovnom Stolu u Zagrebu čast je ugl. naslovu skrenuti pažnju na prof. dr. Milana Ivšića, profesora VKEŠ (Visoke ekonomske komercijalne škole, op. a.) i svećenika, te kulturnog i javnog radnika, koji se nalazi u istražnom zatvoru u Petrinjskoj ulici.

Od 14. V. do 18. VI. o.g. nalazio se u zatvoru u Petrinjskoj ulici, a nakon toga je uslijed teške bolesti i gubitka krvi bio prebačen u bolnicu na ‘Rebru’, a nakon toga opet je premješten u uze u Zagreb, redarstva u Petrinjskoj ulici, gdje se i sada nalazi.

Skorih dana imao bi sud za nacionalnu čast izreći i donijeti konačnu odluku, da li će spomenuti dr. Milan Ivšić biti putem amnestije pušten na slobodu ili će biti proveden daljnji postupak.

Moli se ugl. Naslov, da što prije izvidi stanje ove stvari i uznastoji, da imenovani bude pušten iz zatvora da se iz slobode uzmogne braniti« (str. 139.-140.).

U Bačkoj oko 140 000 Nijemaca u logorima

Kolika je moralna veličina u to poratno doba bio zagrebački nadbiskup Alojzije Stepinac, u kojem su progonjeni od komunističkih vlasti svih društvenih slojeva, političkih uvjerenja i nacionalnosti vidjeli »slamku spasa«, govori i dopis o uhićenjima njemačkoga pučanstva u Bačkoj i stavljanja u logore, zbog čega im prijeti njihovo potpuno istrjebljenje, koji je 7. rujna 1945. napisao i poslao dominikanac o. Aurelije Stein:

»Neki nepotpuni podaci o logorima u Bačkoj u kojima je zatočeno njemačko civilno stanovništvo. Zatočeni su svi Nijemci bez obzira na dob i spol, osim onih, koji su mogli dokazati svoje eventualno mađarsko porijeklo. Imovina im je sva oduzeta, a to je čini se i glavna svrha. Na njihova imanja kolonizira se isključivo srpsko, pravoslavno pučanstvo.

Evo nekih od tih logora:

Gakovo: oko 15.000 ljudi, umire dnevno 17-23 osoba.
Kruševlje: 8.000 ljudi, umire dnevno 10.
Jarak: oko 12.000 ljudi, umire dnevno oko 70 osoba.
Jednoga dana 120.

Manjih logora ima u Bačkoj u mnogim drugim njem. mjestima kao: Krnjaja, Prigrevica sv. Ivan, Apatin, Karavukovo itd.

Računa se da ima u Bačkoj oko 140.000 ljudi Nijemaca u logorima.

Podaci su nepotpuni. Ostaje još Banat, Baranja.

Postoji opasnost da će ti ljudi biti potpuno istrijebljeni, ako budu ostali u ovakvim okolnostima kroz predstojeću zimu« (str. 340.).

Teški bolesnik zatvoren u štali 

Preporuka molbe mons. Stjepana Bićanića, arhiđakona, dr. Vladimiru Bakariću, predsjedniku Vlade Federativne Hrvatske od 8. rujna 1945., u kojoj moli za poboljšanje uvjeta zatvorskoga života svoga brata dr. Gjure Bićanića:

»U punoj nadi da ću naći u Vama zaštitnika prava i pravednosti obraćam se s ovom molbom na Vas:

Moj brat, dr. Bićanić Gjuro, bivši advokat i bivši načelnik grada Križevci, odnosno bivši pravosudni činovnik zatvoren je od 5. VII. o.g. po OZNI i to tako, da je odveden u zatvor ravno iz Bolnice Milosrdnih Sestara iz Zagreba, gdje je bio na liječenju radi teške bolesti bubrega. Otpremljen je u Križevce, gdje je bio zatvoren u podrumu suda, a na koncu u štali kuće svoje žene u Križevcima, koju je kuću OZNA rekvirirala u svoj ured i to bez da je do sada pala bilo kakva osuda protiv njega.

Što se inkriminira mome bratu? To da je bio u prvom početku nesretne NDH načelnikom u Križevcima. On je na to mjesto došao silom prilika, ali taj svoj položaj upotrijebio je samo u tu svrhu, da uredi financijsko stanje gradske općine, što je proveo konverzijom postojećih gradskih zajmova, zidanjem ciglane i drugim unosnim investicijama, tako da je svojoj gradskoj općini učinio toliko dobra u njenom javnom gospodarstvu, da mu to priznaju i njegovi najveći neprijatelji. Čim je uredio financijalno stanje gradske općine, a teško ojađen zločinačkim ustaškim režimom, zahvalio se na službi gradskog načelnika… Uostalom, ako je išta kriv, neka mu sudi nadležni sud… Kako čujem, moj je brat uslijed teške bolesti, koju je zadobio u zatvoru (osim akutne upale bubrega zadobio je i specifični proces na plućima) otpremljen po odredbi uzničkog liječnika u bolnicu u Bjelovar« (str. 341.-342.).

NASTAVLJA SE

IZVORGlas Koncila br. 28/2017.
Prethodni članakPREDSJEDNICI PROTIV ATEIZIRANJA Europa ne može bez Boga
Sljedeći članakPRIZNANJE TALIJANSKOGA TITA Imigrante – ne iz samilosti, nego iz koristi!