TEOLOGIJA I ZNANSTVENA FANTASTIKA Stiglo je doba »pop-teologije«

O zajedničkim točkama i mogućnostima suradnje vjere i znanosti

Snimio: D. Grden | Dr. Giandomenico Boffi, matematičar, voditelj projekta »Znanost i vjera za tumačenje stvarnoga«

Na nedavnom međunarodnom kolokviju o znanosti i kršćanstvu u suvremenoj Europi, održanom na Fakultetu filozofije i religijskih znanosti Sveučilišta u Zagrebu na zagrebačkom Jordanovcu, sudjelovao je dr. Giandomenico Boffi, profesor matematike na privatnom Sveučilištu za međunarodne studije u Rimu, a unazad nekoliko godina i voditelj istraživačkoga odsjeka SEFIR-a (Scienza e Fede sull’Interpretazione del Reale – Znanost i vjera za tumačenje stvarnoga) Visokoga instituta za religijske znanosti »Ecclesia Mater« pri Papinskom lateranskom sveučilištu. Dr. Boffi rado se odazvao na poziv Glasa Koncila da progovori o nekim aspektima tematike, a zanimljivim se pokazao već i početak razgovora, u kojem je sugovornik predstavio SEFIR.

Neke projekte financira biskupska konferencija

Spomenuti istraživački odsjek postoji dvadesetak godina, s ciljem okupljanja znanstvenika i akademskih građana s diplomom iz pozitivnih znanosti te filozofa i teologa kako bi raspravljali o razumijevanju stvarnosti koje proizlazi iz suvremenih znanosti, rekao je dr. Boffi. »Kad kažem ‘znanost’«, naglasio je sugovornik, »pod tim podrazumijevam ono što Amerikanci nazivaju ‘tvrdim’ znanostima, matematiku, fiziku, kemiju, biologiju. Humanističke znanosti općenito ostaju izvan toga, ne zato što ne bi bile dobre, nego zato što se bave drugim stvarnostima i promatraju ih sa svojega specifičnoga motrišta.« Također je istaknuo: »U Italiji do dana današnjega nema mnogo inicijativa koje bi promicale taj dijalog, na čije nas je promicanje potaknula i Talijanska biskupska konferencija, koja do danas financira neke naše projekte.« Inicijativa je rođena u sklopu velikoga »Kulturnoga projekta« Crkve u Italiji u devedesetim godinama.

Misao vodilja glasi: Zašto ne pokušati vidjeti koje to teme privlače veliku pozornost publike te u njima razabrati neizrečene religijske potrebe? To je ono što se tiče teologa.

Sugovornik je želio predstaviti djelatnosti SEFIR-a, a na prvo je mjesto stavio godišnji simpozij koji okuplja »mrežu prijatelja«. Pojasnio je da je riječ o »intelektualnim prijateljima, ne nužno osobnim«, koji djeluju na različitim talijanskim sveučilištima i istraživačkim centrima. Neki su afirmirani, neki mlađi; neki su članovi katolici, neki nisu. »Imamo nekoliko kolega koji su valdenzi (autohtoni talijanski protestanti), nekoliko Židova, pa i nekoliko agnostika. Naime, kad pozivamo kolege na naše rasprave, mi i ne znamo kako razmišljaju, nego ih pozivamo na temelju njihove kompetentnosti da govore o zadanim temama. Za godišnji simpozij, naime, izaberemo temu koja na ovaj ili onaj način svima može biti zanimljiva te mogu o njoj nešto reći, uključujući i filozofe i teologe. Tako pokušavamo stvoriti određenu perspektivu koja jest kršćanski nadahnuta, ali znade prihvatiti današnja kulturna stremljenja, koja su u dobroj mjeri povezana sa znanošću.«

Kao primjere sugovornik je naveo nekoliko tema: znanost i ljudski razvoj; odnos između znanosti i umjetnosti; o strojevima i njihovu sve većem povezivanju s onim što se naziva umjetnom inteligencijom… »Važno nam je da svatko tko sudjeluje u raspravi može govoriti o stvari koju dobro poznaje«, rekao je dr. Boffi. Nakon simpozija objavi se zbornik radova, u izdavačkoj kući »Cittŕ nuova«.

Znanstvena, opća i teološka uporaba riječi
Suradnja s navedenom izdavačkom kućom, kroz niz e-knjiga, dovela je do druge inicijative koja donosi plodove već desetak godina – nastavio je dr. Boffi. Projekt se naziva »Riječi znanosti«, a ostvaruje ga trajna radna skupina, većinom sastavljena od znanstvenika, ali i od nekoliko teologa i filozofa. Skupina je u svojem istraživanju usredotočena na značenje nekih riječi koje su važne za prirodne znanosti, ali se rabe i u svakodnevnoj komunikaciji, pa i u filozofiji i teologiji, pri čemu znanost utječe ne njihovu konotaciju na drugim područjima, utječući tako na suvremenu kulturu. Takve su riječi, primjerice, slučaj, vjerojatnost, informacija, memorija…
U sklopu SEFIR-a već se šest godina održavaju i godišnje škole za mlade znanstvenike. Sudionici se izaberu javnim natječajem: osam već renomiranih sudionika, od kojih svaki povede po jednoga mladoga suradnika ili suradnicu, te još dvanaestoro mladih sudionika. »Imamo dakle, skupinu od dvadeset mladih i osam ne baš tako mladih sudionika koji provedu tri ili četiri dana raspravljajući o određenoj, opet izrazito interdisciplinarnoj temi. Te se škole održavaju u Perugi«, rekao je dr. Boffi.
Međunarodna izdanja

»U našem smo djelovanju«, nastavlja sugovornik, »znali davati stipendije za naručena izvorna istraživanja o temama koje su nas zanimale. Neke od tema bile su, primjerice, način na koji se predstavlja matematika kod Aristotela; ili znanstvena škola padovanskih isusovaca u Galilejevo doba (jer je Galileo bio pod velikim utjecajem te škole)… Neka su istraživanja bila vrlo uspješna te su doživjela i međunarodna izdanja, nadmašivši naša očekivanja.«

Harry Potter zanimljiv znanstvenicima i teolozima

Nadalje, neki su kolege iz kruga koji se okuplja oko SEFIR-a organizirali okupljanja znanstvenika i teologa na vlastitu inicijativu, bez ikakve formalne povezanosti sa SEFIR-om. Ipak, i tu dr. Boffi vidi zasluge odsjeka koji vodi jer je rad SEFIR-a bio nadahnuće i tim inicijativama, što je u potpunom skladu s njegovim osnovnim ciljem: širiti mrežu dijaloga između svijeta znanosti, svijeta vjere i realnoga ljudskoga svijeta i društva u kojem se živi.

»Sa stajališta znanstvenika uvijek je zanimljiva činjenica da se znanstvena fantastika veže uz suvremenu znanost. Neke su stvari u tom žanru apsolutno na tragu znanstvenih postignuća, druge to još nisu, ali nema sumnje da bi mogle biti, a treće su definitivno izvan svake znanstvene plauzibilnosti«, rekao je dr. Boffi osvrćući se na »Harryja Pottera« i »Matrix«.

Na kraju predstavljanja SEFIR-a sugovornik je spomenuo nešto što će širemu krugu čitateljstva zacijelo biti najzanimljivije: u posljednje se vrijeme inicijativa bavi, a možda će se i nastaviti baviti u doglednoj budućnosti, pitanjem odnosa na relaciji znanost – vjera – znanstvena fantastika i/ili pitanjem budućnosti čovječanstva na filmu ili u književnosti. Na nešto opširniji osvrt na to pitanje potaknula ga je novinarska napomena da je na kolokviju u Zagrebu spomenuo popularnu teologiju (»pop theology«) te da malo pobliže pojasni taj pojam.

Dr. Boffi je objašnjenje započeo s vrlo poznatim primjerom: »U posljednjem romanu u nizu o Harryju Potteru glavni lik ima tipično kristološka obilježja. Iskreno, ne znam je li autorica to učinila namjerno. Mislim da jest, jer su sličnosti i aluzije na Krista previše uočljive. Osim toga, i čitatelji su ih percipirali kao takve. S druge strane ne vjerujem da je autorica neka posebna vjernica. U svakom slučaju može biti korisno, pa i u katehetske svrhe, progovoriti o Kristu kao istinskom Spasitelju čovjeka koristeći se i takvim primjerima. Prvo zato što je konkretni primjer općepoznat i popularan među mladima i onima koji to više nisu; a drugo zato što otkriva govor i misaone okvire današnjega čovjeka, njegove nade i način na koji on osjeća potrebu za spasenjem.«

Zajednički problem popularizacije

Još je jedan primjer naveo dr. Boffi: »Filmovi iz niza ‘Matrix’ također su osmislili ljudi s filozofskom kompetencijom te je u njima očita filozofska potka, pa i religijska, jer je glavni protagonist na neki način također Kristov ‘alter ego’.« Potom se dr. Boffi vratio »poslu« ustanove koju vodi. »Misao vodilja glasi: Zašto ne pokušati vidjeti koje to teme privlače veliku pozornost publike te u njima razabrati neizražene religijske potrebe? To je ono što se tiče teologa. Sa stajališta znanstvenika uvijek je zanimljiva činjenica da se znanstvena fantastika veže uz suvremenu znanost. Neke su stvari u tom žanru apsolutno na tragu znanstvenih postignuća, druge to još nisu, ali nema sumnje da bi mogle biti, a treće su definitivno izvan svake znanstvene plauzibilnosti. Proučavanje takvih umjetničkih djela za nas znanstvenike može biti korisno radi bolje popularizacije znanosti, jer nije lako popularizirati znanost i izići iz svijeta stručnih izraza. Mnogima od nas mnogo je lakše održati stručno predavanje. Dakle, i teolozi i znanstvenici mogu puno toga naučiti od nekih aspekata suvremene filmografije i književnosti. Kad to čine teolozi, kažemo da promiču ‘pop theology’«, rekao je dr. Boffi.

NASTAVLJA SE

IZVORGlas Koncila br. 29/2017.
Prethodni članakBITKA JE DOBIVENA Nova regulacijska politika bisfenola A
Sljedeći članakKAKAV BI SVIJET BIO KAD BI SVI ŽELJELI DOBRO? Čovjek traga za Bogom koji je sve