PITALI STE
Kad se roditelji podijele
Poštovana, bila sam nedavno u posjetu jednoj obitelji koji me ostavio zgroženom. Riječ je o mlađim ljudima s više djece. A zgrozilo me to što su se tako podijelili da majka odgaja kćeri, a otac sinove jer, kako su mi rekli, »sve drugo bilo bi nenormalno«. On s kćerima u tom smislu »ne želi imati previše veze«. Možete li sa psihološkoga stajališta odgovoriti tima i takvima!?
J.

Obitelj i obiteljska zajednica prvo su mjesto u kojem se odgaja, u kojoj djeca stječu prva iskustva o sebi i svijetu koji ih okružuje. Iako se dijete razvija i stječe vrijedne spoznaje i izvan primarne obitelji, obitelj je ipak temeljni i najsnažniji oslonac. To je jedno od rijetkih mjesta u kojem vlada bezuvjetna ljubav i potpora roditelja prema djetetu, mjesto koje obiluje neograničenim razumijevanjem, strpljenjem, upornošću, nesebičnošću, odricanjem. A sve kako bi dijete moglo zdravo rasti i razvijati se.

Često se smatra da su majke većinom zadužene za odgoj i da je majčinska figura važnija od otčeve za zdravo odrastanje djeteta. No otčeva je uloga u odgoju neupitna i vrlo potrebna.

Otac za neovisnost, majka za pravednost

Iako otčeva uloga u najranijoj dobi djeteta nije toliko vidljiva kao majčina, ona je itekako prisutna. Otčevi ne zaostaju za majkama u pružanju i davanju nježnosti i brige; podjednako su zainteresirani za roditeljsko ponašanje kao i majke. Otčinstvo je kao i majčinstvo podjednako važno za zdrav razvoj djeteta, a upravo različitosti u odgoju uvjetovane biološkom i jednim dijelom socijalnom različitošću otca i majke pružaju sveobuhvatan pogled na svijet koji dijete usvaja i svojevrsna su dobrobit za dijete. Različitosti u odgoju mogu se naći u načinima komuniciranja otčeva i majki s djecom, u igrama u kojima otčevi više potiču interaktivnost, igre su više nepredvidive, tjelesno stimulirajuće i pobuđujuće, potičući kompetitivnost, a majke potiču i uče djecu pravednosti u odnosima. Otčevi potiču neovisnost, a majke osjećaj zaštićenosti. Otčevi uče i dječake i djevojčice zdravoj ravnoteži između agresije i poslušnosti. Za razliku od otčeva koji potiču djecu da ispituju svoje granice, majke su češće sklone oprezu. Otčevi su skloniji poštovati pravila i provoditi ih bez prevelikoga kompromisa, osiguravajući na taj način stjecanje objektivnosti i učenje preuzimanja odgovornosti, a majke su sklonije opraštati dječje nepodopštine i neposluh, pokazujući suosjećanje. Otčevi pomažu djeci da se pripreme za realnost i grubost svijeta, a majke više teže pružiti zaštitu djeci od te surovosti.

Čemu uči majka, a čemu otac

I otčevi i majke nude i osiguravaju sigurnost, pružajući ljubav na svoj način. Upravo ta različitost u odgoju omogućava uspostavu ravnoteže, pomažući djeci da u sigurnom okruženju šire svoja iskustva i izgrađuju samopouzdanje. Za razliku od majki, otčevi češće uče djecu što je prikladno za određeni spol i imaju značajnu ulogu u usvajanju spolnih uloga osobito u dječaka. Otac je za dječaka model čije ponašanje promatra učeći što je primjereno za muški spol. S druge strane, djevojčice iz odnosa otca prema majci uče kako se muškarci trebaju ponašati prema ženama, stvarajući kriterij prema kojem mogu procjenjivati buduće mladiće i muškarce u svom životu.

I majčin i otčev stil odgoja nužni su za proces odrastanja, a djeca kroz različita iskustva uče od najranije dobi da su muškarci i žene različiti i da se na različite načine nose sa životnim okolnostima.

Važno je kako otac komentira izgled

Odnos otca s muškim i ženskim djetetom bitno se razlikuje. Otčevi prema kćerima iskazuju više nježnosti i bliskosti, postavljajući se zaštitnički, a u brojnim situacijama i prezaštitnički. Otac je prva muška figura u životu kćeri, ali i glavna osoba koja oblikuje njezin odnos s muškim načelom koje se krije u njoj samoj.

Obično kad se govori o važnosti otčeva u odgoju djece, većina ljudi prvo pomisli na odnos otčeva i sinova, na važnost imanja pozitivnoga muškoga uzora u izgradnji identiteta, ostvarenja uspjeha u karijeri i osnivanju obitelji. No brojna istraživanja pokazuju nemjerljivu važnost i utjecaj otca na razvoj psihološke dobrobiti kod kćeri, a priroda veze otac – kći može uvelike odrediti životni put kćeri. Otčevi igraju ključnu ulogu u psihološkom razvoju kćeri od trenutka njezina rođenja, a za razvoj samopoštovanja zdrava veza otca i kćeri je nužna.

Slika tijela osobe način je na koji sebe fizički gleda i često nema utjecaja na način na koji ih drugi vide. Pokazujući bezuvjetnu ljubav majci i kćeri, otac može pridonijeti njegovanju pozitivne tjelesne slike kćeri koja će se zadržati veći dio života. S druge strane, otčevi koji vrijeđaju svoje kćeri ili supruge zbog njihova izgleda uvelike utječu na razvoj negativnih emocija, kao i na razvoj negativne tjelesne slike. Otčevi koji promiču zdravu sliku tijela i ne objektiviziraju žene pridonose njegovanju samopouzdanja i snažnih vrijednosti u svojim kćerima. Otčevi puni ljubavi, koji prihvaćaju kćeri takvima kakve jesu, potiču i osiguravaju razvoj pozitivnih osjećaja prema sebi, što je nuždan preduvjet za razvoj zrele ličnosti.

Bolje je kad kći razgovara s tatom

Veza otca i sina nekim je otčevima mnogo prirodnija od veze otca i kćeri, što se može odraziti na kvalitetu komunikacije otčeva i kćeri. Nažalost, nedostatak komunikacije između otca i kćeri može imati trajnije posljedice, i to na načine na koje kći uspostavlja socijalne odnose i načine na koje će komunicirati s osobama izvan njezine primarne obitelji. Istraživanja su pokazala da kćeri koje redovito komuniciraju sa svojim otčevima na pozitivan način bolje komuniciraju i s muškarcima i sa ženama u ostalim aspektima svoga života. Od rođenja do odrasle dobi razina i kvaliteta komunikacije između otca i kćeri igra važnu ulogu u sposobnosti kćeri da izrazi svoje osjećaje i misli.

Biti otac znači biti uzor

Iako majke igraju presudnu ulogu u životu svojih kćeri, velik dio onoga što žene nauče o životu dolazi od njihovih otčeva. Od ranoga djetinjstva kćeri usvajaju način na koji se njihovi otčevi odnose prema drugim ženama – posebno prema majkama. Otčevi koji su verbalno ili neverbalno nasilni te zanemaruju ili vrijeđaju supruge, nesvjesno podučavaju svoje kćeri kako žene zaslužuju da se prema njima odnosi. Otčevi koji pokazuju ljubav prema svojim suprugama i kćerima uče ih da muškarci u životu trebaju voljeti žene, paziti ih i tretirati s poštovanjem.

Otčevi koji se prema svim ženama odnose s poštovanjem daju dobar primjer svojim kćerima i pomažu u promicanju zdravijega odnosa s muškarcima.

Znanstvene studije pokazuju da otčevi od malih nogu postavljaju standard prema kojem njihove kćeri prosuđuju druge muškarce, i u romantičnim i prijateljskim vezama. Biti otac znači biti uzor i postaviti standard kako će njihove kćeri percipirati druge muškarce. Otac koji pokazuje ljubav prema ženama u svom životu i nježan je i suosjećajan može pomoći svojoj kćeri da izbjegne nezdrave veze i prijateljstva s muškarcima u odrasloj dobi.

Voljeti na zdrave i sigurne načine

Iako je uobičajeno čuti da otac daje primjer svojoj kćeri kada je riječ o potrazi za partnerom, izlaskom i / ili brakom, čini se da zapravo ima više veze s tim kakav je utjecaj otca na kćer odnosno kako je otac utjecao da se kći osjeća u muško-ženskim odnosima više nego što ima utjecaj kako se otac odnosi prema majci odnosno prema drugim ženama. Kćeri koje su otčevi odgojnim metodama učinili da se osjećaju voljenima i prihvaćenima, naučili ih kako voljeti na zdrave i sigurne načine, biraju u budućnosti partnere s kojima mogu ostvariti zrelu vezu u kojoj će se osjećati prihvaćeno, poštovano. Fizički prisutni i emocionalno prisutni i angažirani otčevi omogućavaju razvoj emocionalne otpornosti u kćeri, bolje suočavanje s problemima i izazovima koje život nosi, osiguravajući razvoj zdravoga samopouzdanja i samopoštovanja, što može djelovati protektivno za razvoj anksioznih i depresivnih stanja.

Otac – važan i za fakultetski život

U izučavanju odnosa otčeva i kćeri naglasak je stavljen na utjecaj otca na akademski i profesionalni put mlade žene – kako njezin odnos s otcem utječe na njezin akademski uspjeh, uspjeh u karijeri i na financijsku dobrobit. Kćeri čiji su se otčevi tijekom djetinjstva aktivno bavili promicanjem akademskih ili športskih dostignuća i poticanjem samopouzdanja i asertivnosti imaju veću vjerojatnost da će završiti fakultet i baviti se bolje plaćenim, zahtjevnijim poslovima koje tradicionalno obavljaju muškarci, jer u takvim odnosima obično dobivaju više poticaja od svojih otčeva da budu uspješne.

S druge strane, emocionalno nedostupan otac i fizički odsutan otac ili jednostavno odnos koji je nefunkcionalan može negativno utjecati na razvoj kćeri, a posljedice su najvidljivije u odrasloj dobi, i to tako da će žena birati pogrješne partnere, održavati loše i nezdrave veze, teže će prekidati neadekvatne odnose i češće će ostajati u nezadovoljavajućim odnosima; češće će imati niže samopouzdanje i samopoštovanje, češće će imati osjećaj praznine i usamljenosti, imati izraženiji strah od odbacivanja i neprihvaćanja, baviti se aktivnostima koje ju ne ispunjavaju i slično.

Perfekcionizam ima svoj korijen

Mnoge povrjede koje žene nose u svojoj dubini korijen mogu imati u odnosu s otcem. Strog i autoritativan otac svojoj kćeri pruža stabilnost, strukturu i disciplinu, ali joj ne daje dovoljno ljubavi i emocionalne potpore i ne uči ju kako cijeniti svoje ženske osobine. Takvi su otčevi pretjerano kruti, autoritativni, teški, hladni i ponekad ravnodušni. U odgoju naglasak stavljaju na poštovanje reda i discipline, poslušnost, dužnost te poštovanje norma i pravila. Teško se nose s osjećajima, kreativnošću i spontanim izražavanjem, vole da je sve »pod kontrolom«. Djevojčice takvih otčeva vrlo rano nauče kako se odvojiti od svoje osjećajnosti i spontanosti te vrlo rano nauče da moraju biti najbolje u svemu.

Kćeri takvih otčeva poslije se u životu teško povezuju sa svojom ženskom stranom jer ih otčevi nisu njegovali kao žene. S obzirom na strogoću i krutost koju su iskusile u odnosu s otcem, velika je vjerojatnost da će se i same tako ponašati prema sebi i drugima, ulažući veliku energiju kako bi održale uvjerenje da su uvijek dobro.

Važno je da je otac i emocionalno prisutan

I otac i majka daju model veze dviju odraslih osoba preko kojega njihovo dijete uči kako samostalno izgraditi takav odnos, a dobra obiteljska kohezija od velike je važnosti tijekom ranoga razvoja djeteta. Otac i majka imaju različite pristupe u brizi za svoje dijete te svatko na svoj jedinstven i osebujan način pridonose dobrobiti djeteta. Kao što majka ne može zamijeniti ulogu otca, tako ni otac ne može zamijeniti majčinu ulogu u životu djeteta te je takav istodoban, a opet različit utjecaj otca i majke najadekvatniji pristup za razvoj djeteta. Uloga otca u odgoju djeteta i njegov utjecaj na zdrav razvoj ne samo sinova, nego osobito kćeri, od iznimne je važnosti. Otac svojom emocionalnom prisutnošću i čvrstom i zdravom vezom utječe na razvoj samopoštovanja i zdrave slike koju stvaraju kćeri, osiguravajući sve potrebne preduvjete da djevojčica odraste u zrelu i emocionalno zdravu djevojku i ženu, zadovoljnu vlastitim životom.

KAD SE NE ODRASTE
»Vječni dječaci« i »vječne djevojčice«
Postoje i otčevi koji previše simbiotski vole svoje kćeri i te su žene snažno vezane otčevom ljubavlju i nisu u mogućnosti voljeti druge muškarce i ne uspijevaju dozreti u svojoj ženskosti jer ne mogu pronaći idealnoga muškarca. S druge strane, postoje i otčevi koji nemaju razvijen autoritet, pokazuju poteškoće u uspostavi reda i discipline te nemaju ni razvijene zdrave granice. Upravo zbog toga nemaju ni kapacitet prenijeti svojoj kćeri te osobine i vrijednosti. Najčešće ostaju u ulozi »vječitoga dječaka«. Takvi se otčevi teško nose s roditeljskom ulogom, skloni su prepuštanju odgoja majkama. Kćeri tih vječnih dječaka odrastaju bez pozitivnoga uzora samodiscipline, granica i autoriteta te su često nestabilne, bez samopouzdanja i sklone tjeskobi.
Kao rezultat neadekvatne veze i odnosa otčeva i kćeri, kćeri mogu odrasti u žene koje »odbijaju odrasti« i ostati u ulozi djevojčice ili pak mogu odrasti u »borbene ratnice« koje su preuzele mušku ulogu i figuru.
Žena koja ostaje u ulozi »vječne djevojčice« prihvaća identitete koji joj se nameću, prepuštajući drugima svoju snagu, ali i odgovornost za vlastiti život, često birajući partnere koji su »strogi« i autoritativni. Takve žene nisu imale u dovoljnoj mjeri otčeve koji bi im pomogli da razviju samosvjesnost, hrabrost i sposobnost za preuzimanje i vođenje vlastitoga života.
S druge strane, »borbene«, hladne žene zatomljuju svoju blagost, slabost i ranjivost, uvelike usvajajući muška načela, potiskujući vlastitu ženstvenost. U životu često teže perfekcionizmu, krutosti, disciplini, imajući vrlo visoka očekivanja od sebe i drugih, pri tome gušeći ženstvenost, njegujući samokritičnost, odbacujući osjećaje i bilo kakvu slabost. U odnosima često biraju muškarce »vječite dječake« koji su jednim dijelom emotivni i kreativni, pokušavajući na taj način »upotpuniti« onaj dio sebe koji su zatomile.

IZVORPrilika br. 6/2021.
Prethodni članakPLATFORMA »LAUDATO SI’« Akcijski plan da briga o zajedničkom domu postane svakidašnjica
Sljedeći članakAMERIČKI SLASTIČAR JACK PHILLIPS SVJEDOČI O PROGONU NAKON ŠTO JE ISTOSPOLNOMU PARU ODBIO NAPRAVITI »SVADBENU TORTU« »Opet bih učinio isto«