Poboljšanju hrvatske poljoprivrede, u kojoj je dosada vladao kaos, poboljšanju i zaštiti proizvođača i potrošača može pridonijeti potrošački etnocentrizam ili istinski »kupujmo hrvatsko«. U tom smislu poticajna je bila manifestacija »Doručak s hrvatskih farmi« održana u subotu 13. svibnja na glavnom zagrebačkom trgu.
Sociološki koncept etnocentrizma povezan je s domoljubnim osjećajem pojedinca da je poželjno kupovati domaće proizvode. U njemu je utkano mnogo elemenata, počevši od domaćega, ekološkoga pa sve do domoljubnoga.
Primjere hrvatskih proizvođača te mogućnosti razvoja potrošačkoga etnocentrizma u poljoprivredi komentira prof. dr. Ružica Lončarić s Poljoprivrednoga fakulteta u Osijeku.
PROF. DR. LONČARIĆ: Mogućnosti koje su hrvatski poljoprivrednici dobili ulaskom u EU ponajprije su slobodan pristup na tržište EU-a i sve beneficije koje proizlaze iz toga, ali, naravno, i financijska sredstva EU-a. Hrvatska je u pretpristupnom razdoblju imala na raspolaganju nekoliko pretpristupnih fondova, među kojima su najpoznatiji SAPARD i IPARD. Međutim, činjenica je da je, za razliku od nekih drugih tranzicijskih zemalja, npr. Poljske, iskoristila skroman dio sredstva. Tako smo kroz prvi pretpristupni fond SAPARD iskoristili manje od 50 posto. U programu IPARD koji je uslijedio i u kojem smo imali na raspolaganju nekoliko puta veću vrijednost fonda nego u SAPARD-u, na žalost, također nismo iskoristili sva sredstva, nego oko 70 posto.
Ulaskom u Europsku uniju, osim izravnih plaćanja, Hrvatska se koristi i sredstvima iz fonda EAFRD (Europski poljoprivredni fond za ruralni razvoj) kroz Mjere ruralnoga razvoja. Hrvatska je u odnosu na druge nove članice EU-a i u odnosu na svoj udio u dodanoj vrijednosti poljoprivrede dobila izdašnu ruralnu omotnicu. Međutim, prema nekim podatcima, nismo uspjeli iskoristiti više od 10 posto sredstava. Razlog je spora administracija, komplicirana prijava, neusklađenost vezanih institucija te kašnjenje od gotovo dvije godine u objavi prvoga natječaja. Taj je podatak vrlo nepovoljan jer naša poljoprivreda treba ulaganja kako bi se pokrenuo investicijski ciklus, otvorila nova radna mjesta u ruralnim područjima, smanjila zabrinjavajuća depopulacija ruralnih područja i otvorio prostor za projekte koji stvaraju dodanu vrijednost i povećavaju konkurentnost. Ovako su sredstva neiskorištena i moraju se vratiti u blagajnu EU-a. Kako bi se potaknula bolja iskorištenost sredstava, najavljeno je pojednostavnjenje procedure (online prijava preko aplikacije AGRONET i donošenje jedinstvenoga pravilnika) i ukidanje ograničenja koja su postojala u IPARD-u (mogućnost isplate avansa prije pokretanja investicije), tako da je realno nadati se da će povlačenje sredstava biti uspješnije u sljedećem razdoblju.
PROF. DR. LONČARIĆ: Pristup otvorenomu tržištu ide više u prilog poduzećima u konkurentnijim područjima gospodarstva, a manje poduzećima koja su dosad poslovala uz zaštitu carina ili visokih potpora. Ubuduće bi takva poduzeća trebala više ulagati u nove ideje ili tehnologiju, ili se preusmjeriti na konkurentnija područja djelatnosti. Konkurentnost naših proizvoda na globalnom tržištu ovisi i o razini poduzetničkoga duha, ali i ulaganju u tehnologiju i obrazovanje, promidžbi hrvatskih proizvoda u državama EU-a… U tu svrhu pokrenut je niz projekata namijenjenih jačanju hrvatskoga maloga i srednjega poduzetništva (projekti razvoja klastera, projekti poticanja inovativnosti, programi obrazovanja malih i srednjih poduzetnika itd.). Budući da je Hrvatska mala zemlja koju karakterizira usitnjena proizvodnja, malo je vjerojatno da proizvođači mogu konkurirati količinom i niskom cijenom, ali ono čime mogu jest kvaliteta. Mnogi hrvatski proizvodi prepoznati su i traženi na europskom tržištu. Treba više raditi na promidžbi prepoznatih autohtonih i zaštićenih poljoprivrednih proizvoda. Takvi bi proizvodi u budućnosti mogli još snažnije promovirati Hrvatsku te skrenuti pozornost i na druge kvalitetne proizvode i usluge koje Hrvatska može ponuditi tržištu Europske unije.
»Mali domaći poljoprivredni proizvođači ne pridaju dovoljnu važnost poznavanju tržišta i agromarketinga. Hrvatsko poljoprivredno tržište u većini slučajeva nije uređeno, funkcionira u velikoj mjeri stihijski i ovisi o pregovaračkoj snazi otkupljivača i proizvođača. Logična je posljedica nesigurnost proizvođača.«
PROF. DR. LONČARIĆ: Sustav potpore poljoprivrednim proizvođačima dobro je organiziran u Hrvatskoj jer postoje brojne državne institucije u potpori poljoprivrede. One uglavnom pomažu poljoprivrednicima u njihovu poslovanju i do određene mjere prate njihov rad i sudjeluju u kontinuiranoj edukaciji. Agencija za poljoprivredno zemljište radi poslove gospodarenja, stjecanja i raspolaganja zemljišnim fondom, ali i pomaže vlasnicima zemljišta u rješavanju imovinskopravnih odnosa na poljoprivrednom zemljištu. Agencija za plaćanja u poljoprivredi povezuje hrvatske poljoprivrednike i druge subjekte u ruralnom prostoru s institucijama na nacionalnoj i europskoj razini koje kroz svoje programe i fondove financiraju razvoj poljoprivrede i ruralnoga prostora. Hrvatska poljoprivredna agencija poljoprivrednicima pomaže u njihovim marketinškim aktivnostima, informira i educira proizvođače te prati farmski sustav kvalitete. Primarna je djelatnost Savjetodavne službe savjetodavna djelatnost u poljoprivredi, ruralnom razvoju i ribarstvu. Tu su još i Hrvatska poljoprivredna komora koja među ostalim informira i promovira poljoprivredne proizvođače, zatim Hrvatska agencija za hranu, kao i Agencija za investicije i konkurentnost. Sve te institucije rade na edukaciji, potpori i praćenju poljoprivrednih proizvođača.
PROF. DR. LONČARIĆ: Takozvani mali domaći poljoprivredni proizvođači ne pridaju dovoljnu važnost poznavanju tržišta i agromarketinga. Hrvatsko poljoprivredno tržište u većini slučajeva nije uređeno, funkcionira u velikoj mjeri stihijski i ovisi o pregovaračkoj snazi otkupljivača i proizvođača. Logična je posljedica nesigurnost proizvođača. Osim toga, tržište je dosta nerazvijeno, o čemu govori nepostojanje uobičajenih institucija za trgovanje poljoprivrednim proizvodima – primjerice burze i aukcije. Proizvođači su više usmjereni na proizvodnju, ali ne i na uspješan plasman svoje proizvodnje i marketing svojih proizvoda. Manji poljoprivredni proizvođači nemaju ni sredstva ni znanja za marketinšku pripremu proizvoda za tržište. Dobri rezultati i preporuka za budućnost bili bi znanstveno-istraživački projekti u suradnji znanstvene zajednice, državnih institucija i zainteresiranih poljoprivrednih proizvođača za marketinšku pripremu proizvoda za tržište. Te projekte svojedobno je financiralo Ministarstvo poljoprivrede, ali već duže vrijeme nisu odobrena sredstva za te projekte. Dio brige o tržištu i agromarketingu snosi i Hrvatska poljoprivredna agencija i Hrvatski centar za poljoprivredni marketing, koji rade bilo na rješavanju zaprjeka učinkovitijemu uređenju tržišta i zaštiti domaćih poljoprivrednih proizvoda oznakama prepoznatljivosti područja, bilo na educiranju o tržištu i marketingu. Za razliku od njih, veliki poljoprivredno-prehrambeni subjekti imaju svoje odjele za istraživanje tržišta i marketinga pa veću pomoć treba usmjeriti prema manjim poljoprivrednim subjektima.
PROF. DR. LONČARIĆ: Veliki poljoprivredno-prehrambeni subjekti imaju razvijene sustave proizvodnje s ustrojenom proizvodno-tehnološkom jezgrom. Tržišna orijentacija i tijek novca kontinuirano ih usmjeravaju k optimizaciji proizvodnje, trenutačno ipak najviše u ekonomskom pogledu. Srednji, a posebice mali poljoprivredni proizvođači izloženiji su riziku, često nedovoljnih stručnih kapaciteta, a gotovo uvijek nedovoljnih istraživačkih kapaciteta bez kojih je gotovo nemoguće razviti nove proizvode poboljšane kvalitete. Određeni pomak u tom pogledu možemo očekivati od otvorenih natječaja Ministarstva gospodarstva, poduzetništva i obrta i Ministarstva regionalnoga razvoja i fondova Europske unije.
Donošenje političkih odluka u rukama je vladajućih lokalnih, regionalnih i državnih struktura. Najtočniji je pokazatelj relevantnosti struke u donošenju odluka zastupljenost stručnjaka odgovarajućega profila u odborima, povjerenstvima i na rukovodećim mjestima. Međutim, politička odluka ne može riješiti probleme struke, nego treba biti okvir u kojem će struka nesmetano rješavati probleme i razvijati svoj sektor.
PROF. DR. LONČARIĆ: Podizanje konkurentnosti hrvatskih poljoprivrednih proizvoda pridonijelo bi opstanku stanovništva u ruralnim sredinama. Tri su sastavnice konkurentnosti poljoprivrednih proizvoda: kvaliteta, cijena i kritično mnoštvo. Kvaliteta je mjerilo prema kojem hrvatski proizvodi trebaju biti prepoznati na međunarodnom tržištu jer ni cijena ni kritična masa za većinu proizvoda ne znači prednost u odnosu na konkurente. Poljoprivredni i prehrambeni proizvodi mogu se zaštititi registracijom naziva oznakama iz sustava kvalitete na nacionalnoj razini i na razini EU-a. Tim se sustavom njeguje i razvija regionalna tradicija, lokalni i regionalni identitet te se pridonosi povećanju prepoznatljivosti proizvoda i njegova zemljopisnoga područja. To je posebno značajno za razvoj turizma, ali i ukupan razvoj ruralnih područja. Hrvatska na razini Europske unije ima 15 proizvoda zaštićenih oznakom izvornosti ili zemljopisnoga podrijetla, a još sedam ih je u postupku registracije, što je svrstava u sredinu među zemljama članicama po broju registriranih naziva autohtonih poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda. Ta je činjenica povoljna s obzirom na to da smo najmlađa zemlja članica. Registracija proizvoda bitna je i za proizvođača jer mu se otvara tržište koje cijeni kvalitetu, standarde, identitet, prepoznatljivost, zaštitu i spremno je izdvojiti višu cijenu, ali i za potrošača jer mu jamči proizvod priznate i zaštićene posebnosti.
