– Gdje ste, »nevina dječice« blizu sedamdesete? – na izlasku iz crkve, baš te nedjelje posmicanih prvorođenaca, pozdravljam sve okupljene. – Kako ste mi, molitelji, javni i skroviti, glasni i tihi…
– …Ali svi Marijini! – spremno Toma posta glasnogovornik cijele Božićem ogrijane družine. – Evo, razgovaramo o Novoj godini. Naravno ne o burnom dočeku, to je za nas već »adrenalinski šport«, nego o tome kako je svaki početak godine super prilika za nove početke, osobne i društvene, da ne reknem državne. Ono, kao da svijet sada počinje, s nama i od nas! Kao kad preživiš srčani pa počneš od udara brojiti godine života novoga… – plastičan je Toma kao da je on, a ne ja, to isto preživio. – Recimo, prilika za početak pisanja nove povijesti? Naša je država i dosad imala baš takvu priliku: pisati povijest od Domovinskoga rata, od oslobodilačke akcije »Oluja«, od svoga pravoga početka…
– Ali se starim piscima povjesnicima, i lijevima i desnima, čak i rijetkima »srednjima«, baš prohtjelo sve povijesti povezati u jednu? Jasno, svaki od njih po svome. I tako svake nove godine imamo sve starije povijesti, sve dok ne doživjesmo i ovu najnoviju staru godinu koju su »crveni drugovi«, njihovi sinovi i unuci, iskoristili za opetovano pisanje stare povijesti s izmišljenim brojkama i praznim jamama, s petokrakim povorkama… – ote mi Željac riječi s usana pa se obrati Tomi. – I što bi sad ti? Prekasno je sad za sve ispočetka, za pisanje nove povijesti…
– Kaj bi bilo prekasno? – evo sad i Debelog za advokata Tomi. – Evo, Poljaci su sad 3. prosinca, 35 let nakon rušenja komunizma, presudili da Komunističku partiju osnovanu 2002. na temelju dotadašnjih jednoumnih komunjara treba zbrisati iz registra stranaka jer je povezana s totalitarizmom odgovornim za milijune usmrćenih! Nikad ni kasno »frknuti« one koji veličaju zločince i njihova zlodjela!
– Pa mi bismo tak’ izbacili praktički sve stranke iz Sabora! – neočekivano glasno javi se Tihana, Željcova bolja polovica. – Jer osim onih koji se izravno u svojim programima pozivaju na »tekovine komunističke revolucije«, trebalo bi izbrisati i sve one stranke koje podupiru i pomažu udruge i skupine koje glorificiraju petokrake frajere, te u svojim povorkama nose simbole i natpise koji prizivaju ideologiju komunizma. A trebalo bi ukinuti još i one koji obilato financiraju filmove i druge, tobož’, umjetničke komade u kojima se brutalno »komada« istina o pravednom i obrambenom Domovinskom ratu! I još sve one stranke koje o svemu tome šute, i one…
– Heeh, znate što – vidjeh da se otišlo predaleko – možda nam je sad malo kasno, tri su dana do Nove… Možda bolje da se mi, kao dobri vjernici, držimo »vjerničke« godine pa to pisanje povijesti ispočetka odgodimo za početak iduće nove liturgijske godine?
– Ha, ha, ha! – odvale se svi smijati, a Debeli dobaci: – Pravi si »Hrvatek«! Mora da su tak’ »pozitivno računali«, pa »junački« odgađali taj »ispočetka« iz godine u godinu, i prvi šefovi naše države?
