SVESTRANI ŽUPNIK STJEPAN PAVUNIĆ Promotor pasionskih igara

Nadbiskup Stepinac i preč. Pavunić, župnik koprivnički, prigodom nadbiskupova dolaska na Euharistijski kongres u Koprivnici 1937.

Hrvatski kulturni život među pukom uvelike je, posebice tijekom 19. i u prvoj polovici 20. st., počivao na plećima zauzetih župnika, pa su mnoge župe bile prava rasadišta kulturnoga života. Jedan od njih bio je i Stjepan Pavunić, svestrani vjerski, socijalni, kulturni, društveni i politički radnik.

Bio je zastupnik u Hrvatskom saboru

Rođen je 13. kolovoza 1875. u Virju, gdje je završio pučku školu. Tzv. malu kraljevsku realnu gimnaziju pohađao je u Bjelovaru, a zatim u Zagrebu nadbiskupski licej, gdje je maturirao 1896. Upisao je i završio studij bogoslovije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. Za svećenika je zaređen 1900. Nakon kapelanskih služba u Jamnici i Miholcu pokraj Križevaca, u prosincu 1902. premješten je u Vrbovec. Od srpnja 1906. do 1910. djelovao je kao kapelan i vjeroučitelj u Krapini. Godine 1911. vratio se u Vrbovec kao župnik, gdje je djelovao do početka 1924., kada je imenovan za župnika župe sv. Nikole u Koprivnici, gdje je ostao do 1945. Ondje je prvih godina, uz ostalo, aktivno djelovao u suzbijanju starokatoličkoga pokreta.

Godine 1911. u Vrbovcu je osnovao Čistu stranku prava te je bio nositelj pravaške liste i izborni pobjednik na općinskim izborima za kotar Sv. Ivan Žabno. Bio je zastupnik u Hrvatskom saboru od 1913. do 1920., dok Sabor nije raspušten pred izbore za Ustavotvornu skupštinu. Za vrijeme NDH godine 1942. imenovan je zastupnikom Hrvatskoga sabora.

Po uzoru na njemačke pasionske igre

Vrlo društveno i kulturno zauzet, već 1905. u Vrbovcu je okupio radnike u Hrvatskoj radničkoj zajednici te je osnovao Hrvatsku seljačku radnu zadrugu, koju je i vodio. Na isti način djelovao je i u Krapini. Preporučivao je strukovno okupljanje radnika uz njihovo prosvjećivanje i odgoj. Na njegov poticaj osnovano je u Vrbovcu pjevačko društvo »Petar Zrinjski« na spomen velikoga bana, rođena u Vrbovcu. Bio je član mjesnoga Dobrovoljnoga vatrogasnoga društva te Mjesnoga školskoga odbora. Osnovao je i djevojačku »Marijinu kongregaciju« te 1913. Društvo katoličkih muževa »Vojska Srca Isusova«.

Jasno je da je zbog svoga velikoga vjerskoga, kulturnoga, socijalnoga i domoljubnoga političkoga angažmana bio trn u oku komunističkoj vlasti, koja ga je uhitila 11. lipnja 1945. Osuđen je na smrt strijeljanjem, ali je vojni sud kaznu preinačio u 20-godišnju robiju s prisilnim radom.

I u Krapini i u Koprivnici sudjelovao je u pjevačkim društvima, dobrovoljnim vatrogasnim društvima, školskim odborima, društvu Hrvatskoga sokola, Družbi »Braća hrvatskoga zmaja« (Zmaj Vrbovečki) te u karitativnim udrugama. U Koprivnici je osnovao i vodio javnu kuhinju za sirotinju u godinama gospodarske krize. Na njegov poticaj osnovano je 1932. Društvo Naše Gospe od Presvetoga Srca Isusova, a 1933. Križarsko društvo. Bio je predsjednik pjevačkoga društva »Podravac«.

Posebno se istaknuo kao priređivač pasionskih igara. Na poticaj »Muke gospodina našega Isusa Krista«, prikazane prema uzoru na čuvene pasionske igre u Oberammergauu, koju je gledao na Euharistijskom kongresu u Beču 1912., godine 1913. i 1914. s kapelanom Mihovilom Ivšićem organizirao je prikazivanje »Muke Isusove«. Tekst predstave napisao je Ivšić prema njemačkom originalu. »U lijepo hrvatsko ruho obukao je to divno djelo vlč. gosp. Mihovil Ivšić«, pisao je Pavunić. Praizvedba je bila 13. kolovoza 1913., a zatim je igra izvedena više puta. Glumci su bili seljaci i članovi pjevačkoga i drugih društava – ukupno više od stotinu uloga! Te pasionske igre znamenite su i po tome što je u povodu njihova igranja izdana serija razglednica s prikazom glavnih glumaca i pojedinih scena iz predstave. I u Koprivnici je priredio pasionske igre 1925., 1926. i 1937. godine te, uz to, dva euharistijska skupa – 1927. i 1937.

U Lepoglavi posluživao nadbiskupa Stepinca

Surađivao je u brojnim periodicima. Još kao đak počeo je pisati za Harambašićev »Preporod«, a zatim u pravaškoj »Hrvatskoj«, »Koprivničkom Hrvatu«, »Hrvatskom Zagorcu«, »Narodnoj obrani«, »Prosvjeti« i »Glasu naroda«, u kojima se većinom bavio različitim obrtničkim i radničkim pitanjima kao što su zaposlenje, pitanje pravedne plaće te zaštita radničkih i obrtničkih prava. U katoličkim glasilima »Katoličkom listu«, »Katoličkom tjedniku«, »Almanahu Gospe Lurdske«, almanahu »Hrvatskoj duši«, »Narodnoj politici« i kalendaru »Danici« pisao je nekrologe te obrađivao razne vjerske, socijalne i kulturne teme, posebice pasionsku baštinu.

Objavio je nekoliko manjih djela: »Dođi Duše sveti! – knjižica za potvrđenike« 1912., »Margareta Bukovački – pučki igrokaz prikazivan u Vrbovcu na uspomenu mučenika bana grofa Petra Zrinskoga i kneza Krste Frankopana 5. VI. 1921.«, »Pasionske igre« i »Majka Božja Močilska« 1925., »Hrvatski hodočasnici pred Lurdskom špiljom« 1928.

Jasno je da je zbog svoga velikoga vjerskoga, kulturnoga, socijalnoga i domoljubnoga političkoga angažmana bio trn u oku komunističkoj vlasti, koja ga je uhitila 11. lipnja 1945. Osuđen je na smrt strijeljanjem, ali je vojni sud kaznu preinačio u 20-godišnju robiju s prisilnim radom. Kaznu je prvo izdržavao u logoru Velika Pisanica i u Staroj Gradiški, a od 27. studenoga 1947. godine u Lepoglavi, gdje je posluživao nadbiskupu Alojziju Stepincu prigodom slavljenja mise. Pomilovan je i otpušten iz zatvora 4. siječnja 1951. Umro je u Koprivnici 9. ožujka 1959., gdje je i pokopan. Knjigu o njemu »Stjepan Pavunić: Virovec, vrbovečki i koprivnički župnik« objavio je Milivoj Kovačić 2001.

IZVORGlas Koncila br. 40/2018.
Prethodni članakKAKO PRONAĆI SVOJ PUT SVETOSTI? Ljubav u srcu Crkve
Sljedeći članakJAPANSKA DRAMA »OBITELJSKE VEZE« Osjećaji u obitelji