U najistočnijem dijelu Sisačke biskupije nalazi se mjesto Ilova s nekoliko sela koja pripadaju ilovskoj župi Prečistoga Srca Marijina. Župa, koja je g. 1978. odijeljena od kutinske župe Blažene Djevice Marije Snježne, u sastavu je Kutinskoga dekanata. Župna crkva počela se graditi 28. rujna 1902., a blagoslovljena je 26. kolovoza 1906.
Srednjovjekovnu povijest Ilove (koja se nazivala Stupčanica), od prvih spomena 1244. s okolnim mjestima, prekinulo je tursko osvajanje Moslavine. Stupčanica se nalazi u popisu župa Zagrebačke biskupije 1334., a posjedi u vlasništvu plemićkih obitelji ili kralja Sigismunda 1356., 1408., sve do prelaska u turske ruke 1542. Od tada i sve do oslobođenja 1687. područje je granica između turskoga i austrijskoga dijela Slavonije, a Stupčanica je strateško mjesto s jakom vojnom posadom. I danas su mjesta u župi – Gojilo, Husain, Zbjegovača, Šartovac i Čaire – zadržala u imenima spomen i legende iz turskih vremena.
Crkva u Ilovi izgrađena je na križanju cesta Braće Perković i Vladimira Nazora. Ona je jednobrodna građevina četvrtastoga tlocrta sa zvonikom iznad pročelja, pjevalištem s orguljama i sniženom četvrtastom apsidom, koja je u unutrašnjosti polukružna. U svetištu i lađi su baldahinski stropovi, koji su g. 1913. oslikani ornamentikom i medaljonima. Takav je stil uobičajen za razdoblje historicizma, kojim su građene kontinentalne crkve početkom 20. st. u Hrvatskoj. U crkvi jaki potpornji stupovi drže strop i nalaze se na prijelazu iz prednjega dijela u svetište s trijumfalnim lukom. Na zidovima su naslikani svetci i svetice, a prostor unutrašnjosti rasvijetljen je svjetlom koje dopire kroz velike bočne prozore i vitražni prozor svetišta. Na drvenom glavnom oltaru središnja je niša s kipom Bogorodice, bočnim kipovima svetaca, anđelima na atici i Malim Isusom na svetohraništu. Ispred crkve je križ sa spomenpločom za četrdeset uglednih seljana Hrvata koje su komunisti 6. svibnja 1945. mučki ubili i bacili u rijeku Ilovu. Nedjeljna misa u Ilovi je u 10.30.
