Udaljeno tek 15-ak kilometara od Đakova, na brdašcu Ovčari, okruženo prirodnim ljepotama, već punih petnaest godina živi svetište Božjega milosrđa. Već po dolasku na brdašce – koje svojim duhom podsjeća i na goru s koje je Isus propovijedao svojemu narodu – pogled privlači veliki park koji na Nedjelju Božjega milosrđa potpuno ispune mnogobrojni hodočasnici. Upravitelj svetišta i duhovnik Pokreta Božjega milosrđa u Hrvatskoj više od desetljeća je Miro Tomas, svećenik Đakovačko-osječke nadbiskupije.

Iz jedne »iskre« mladoga svećenika rodilo se svetište
Govoreći o nastanku svetišta Božjega milosrđa u Hrvatskoj, upravitelj Tomas podsjeća na početnu »iskru«, na oduševljenje mladoga svećenika Marina Kneževića koji je želio poruku Božjega milosrđa proširiti i među hrvatskim vjernicima.
»Njegovu inicijativu prepoznao je tadašnji nadbiskup đakovačko-osječki Marin Srakić, dao mu je svoj blagoslov i Dekret o osnivanju duhovnoga centra Božjega milosrđa. Dočekala ga je crkvica novije gradnje, u koju je postavio zavjetnu sliku Milosrdnoga Isusa i sliku sv. Faustine. Pokraj crkve izgrađena je kuća za duhovnika i njegove suradnike, koju je 2010. blagoslovio biskup Srakić te se stoga ta godina uzima kao godina osnivanja svetišta. Od tada počinje dolazak hodočasnika, koji traje punih 15 godina. On je uveo pobožnost zadnjih subota, a na proslavi Nedjelje Božjega milosrđa prve se godine okupilo oko tisuću hodočasnika, čiji je broj iz godine u godinu sve više rastao«, rekao je upravitelj Tomas. Na Ovčaru vjernike privlače i relikvije sv. Faustine Kowalske, kao i relikvije njezina duhovnika bl. Mihaela Sopoćka.
Svećenik Knežević osnovao je i vodio Pokret Božjega milosrđa i duhovni centar na Ovčari tri godine. U jesen 2014. godine dekretom nadbiskupa Đure Hranića brigu o upravljanju svetištem preuzeo je svećenik Tomas. Po dolasku je započeo uređenje širega vanjskoga prostora. Organizirane su mnoge radne akcije, u koje su se rado uključili mnogi štovatelji Božjega milosrđa te je uređeno dvorište u čijem je središtu trg s velikim kipom Milosrdnoga Isusa. U produžetku je izgrađen mali vanjski oltar iznad kojega je veliki križ iz kojega »izlaze« crvene i bijele zrake.
Pokraj oltara je kip Blažene Djevice Marije – Majke Milosrđa. Uređen je i »Park milosrđa«, iz kojega »izrasta« kip sv. Faustine, koju je Isus osobno nazvao »tajnicom milosrđa«. Rekao joj je: »Danas tebe šaljem cijelomu čovječanstvu sa svojim milosrđem. Ne želim kažnjavati ranjeno čovječanstvo, nego ga želim izliječiti…« U svetištu je uređen i mali trg sv. Ivana Pavla II., koji je štovanje Božjega milosrđa digao na razinu cijele Crkve. U donjem dijelu svetišta dominira veliki vanjski oltar, a uz njega je »Gospino jezerce« s mostićem. Ove je godine izgrađen i »Dom sv. Faustine« za nove sadržaje. No osobito je dojmljiv i »zid zahvale«, u koji su upisane zahvale vjernika za mnoga uslišanja: za obraćenja, ozdravljenja, rađanja djece, spašavanje brakova pred rastavom, oslobođenja od raznih ovisnosti… Sve do zanimljivih zaruka u svetištu.
Božje milosrđe povezuje dva hrvatska »plućna krila«
Središnji je događaj u godini svečana proslava svetkovine Božjega milosrđa, koja se slavi na Mladi Uskrs. Tada se okupi nekoliko tisuća hodočasnika iz Slavonije i ostatka Hrvatske te Bosne i Hercegovine, kada Božje milosrđe povezuje dva hrvatska »plućna krila«. Mnogi hodočasnici dolaze pješice iz udaljenih mjesta.
U svetištu se tijekom godine održavaju razni susreti. Najposjećeniji su vikendi kada se održavaju jednodnevne duhovne obnove i trodnevne duhovne vježbe u šutnji. Iz godine u godinu raste interes i za susret obitelji prvoga dana svibnja. U srpnju se već godinama održava »Poljska bolnica«. Naime, na tragu poticaja pape Franje u svetištu je ponuđena cjelodnevna mogućnost duhovnoga razgovora i ispovijedi, uz veći broj svećenika na raspolaganju vjernicima. Svetište je prikladno mjesto za različite susrete udruga i pokreta. Četvrtu godinu zaredom održavaju se i duhovne vježbe u šutnji programa »Injigo«. Vjernici se rado iz vreve svakidašnjice povlače na Ovčaru u šutnju, odazivaju se i sudjeluju u takvom tipu duhovnih vježba te na kraju svjedoče konkretne plodove.
Svetište na poseban način privlači osobe s invaliditetom i ljude s raznim zdravstvenim teškoćama, koji svetište pohode svakodnevno. Njima je neprestano na raspolaganju kao duhovnik upravitelj svetišta Tomas. »Svetište nastoji po svim župama približiti vjernicima pobožnost prema Božjemu milosrđu. U tome veliki trud pružaju i osobe za kontakt iz naših župa«, zaključuje upravitelj Tomas, koji je i upravitelj župe sv. Antuna Padovanskoga i misnik u samostanu sestara karmelićanki, koje molitvom prate rad svetišta.