U POVJERENJU PROTIV STRAHA Iskustvo dviju hrvatskih obitelji koje su za obiteljskim stolom ugostile izbjeglice

Četveročlana zagrebačka obitelj Roth za blagdan Kristova rođenja božićni je ručak podijelila s azilantom iz Gane
Godina u kojoj su se glede izbjeglica i migranata smjenjivali različiti prizori i događaji – oni zabrinjavajući i mučni, ali i malo veseliji – u Hrvatskoj je za Božić završila kulminacijom dobra. Dvadeset hrvatskih obitelji ugostilo je na objedu pedesetak izbjeglica i na taj način pokazalo kršćansko suosjećanje s onima u patnji, onima koji su daleko od svojega doma i domovine.

Sa željom da potaknu susret i komunikaciju domaćega stanovništva te osoba koje su dobile ili traže azil u Hrvatskoj, Isusovačka služba za izbjeglice – koja je koordinirala cijeli projekt božićnoga ručka s izbjeglicama – povezala je one koji »oskudijevaju« blizinom i zajedništvom te obitelji spremne svoju blagdansku trpezu podijeliti s neznancima.

Iako se Kristovo rođenje obično slavi u obiteljskom okruženju, nije bilo teško pronaći Hrvate katolike koji su se spremno odazvali pozivu Isusovačke službe za izbjeglice upućenomu početkom prosinca da otvore srca i vrata vlastitoga doma izbjeglicama i migrantima koji su u Hrvatsku došli u potrazi za sigurnošću i zaštitom.

Ručak se pretvorio u dan druženja

Čim je na televiziji vidjela najavu da se može ugostiti izbjeglice za svojim božićnim stolom, obitelj Dugi iz Sračinca kraj Varaždina spremno je uspostavila kontakt s Isusovačkom službom za izbjeglice i stol proširila kako bi se uz roditelje i dvije kćeri pronašlo mjesta i za još jednu osobu. Kći Janja Dugi (30) koordinirala je cijelom akcijom božićnoga ručka u svojoj obitelji. Nakon prijave bila je upućena u sve detalje o različitostima i posebnostima gosta islamske vjere koji im stiže u obitelj, no kako je osobno studirala religijske znanosti te putovala u muslimanske zemlje, već je bila upućena u kulturološko-religijske razlike.

Dvije obitelji iz Zagreba i Varaždina podijelile su svoja iskustva susreta s azilantima iz Iračkoga Kurdistana i Gane koje su za blagdan Kristova rođenja, koji se obično slavi u obiteljskom okruženju, ugostili u svojim domovima te im otvorili srca i vrata jer su u potrazi za sigurnošću i zaštitom.

Jedino se kao tehnički problem postavilo pitanje prijevoza do Varaždina iz Zagreba, iz hotela »Porin« gdje je njihov gost smješten, čiji identitet ne žele otkrivati. »Tridesetogodišnji mladić, po struci stomatolog, doputovao je u božićno jutro na našu inicijativu da provede cijeli dan s nama. Željeli smo da upozna grad, cijelu tradiciju Božića. Dan smo započeli kod nas doma, gdje ga je oduševio čaj od đumbira jer je raširen i u njegovu rodnom kraju Iračkom Kurdistanu.

Ručak je protekao u ugodnom, obiteljskom ozračju, a tijekom ispijanja popodnevne kave otvorili smo kartu Hrvatske te nas je impresioniralo njegovo znanje o kulturi i povijesti naše zemlje. Naše i njegove informacije samo su se nadopunjavale. Popodne smo ga odveli u zajednicu ‘Cenacolo’ koja uprizoruje žive jaslice da naš dragi gost i na taj način doživi srž i bit Božića, a ostalo je i vremena prošetati gradom«, ispripovijedala je Janja Dugi o dugom božićnom danu koji je tražitelj azila u Hrvatskoj od 2016. godine proveo sa svojom »privremenom« obitelji u baroknom gradu.

Ponio bučino ulje kao dar

Osim da se iskaže dobrodošlica i gostoprimstvo, ideja cijeloga projekta ručka s izbjeglicama bila je među ostalim razbiti predrasude te u povjerenju, bez zadrške i straha primiti neznanca u vlastiti dom. Osjetili su to i u obitelji Dugi svi članovi: i roditelji koji ne govore engleski, pa su jezičnu barijeru premostili govorom tijela i osmijehom. »Drago mi je da smo kroz tu mogućnost primanja i davanja osjetili pravi duh Božića – otvaranje srca. Bilo mi je drago i zbog moje obitelji te susjeda.

Mi mlađih generacija možemo se lakše razumjeti, no moji roditelji, susjedi i njihova djeca rjeđe imaju priliku vidjeti humanu stranu priče o izbjeglicama«, kazala je ekonomistica i filozofkinja Janja Dugi o susretu koji će pamtiti i po tome što se njihovu gostu iznimno svidjelo bučino ulje, koje je onda u Zagreb i ponio kao dar domaćina. Mnogo su tijekom objeda razgovarali i o njegovoj kulturi, o obitelji od koje je odvojen, mukotrpnom putu koji je prošao od Iraka do Švicarske pa do deportacije u Hrvatsku…

»Dočekani smo otvorena srca«
Sameer iz Afganistana, koji sada boravi u Prihvatilištu za tražitelja međunarodne zaštite u zagrebačkim Dugavama, Isusovačkoj službi za izbjeglice rekao je da su on i njegov brat našli nove prijatelje u obitelji koja ih je pozvala na božićni ručak. »Kada sam odlazio iz Afganistana, ostavio sam iza sebe svoj braću, roditelje i prijatelje, ostavio sam svoj život. Nisam ni mislio da ću ga ovdje ponovno pronaći. Danas se nakon dugo vremena nisam osjećao kao stranac«, poručio je Sameer.
Među onima koji su išli na božićni ručak je i kršćanka iz Sirije Shoghig Eratapelyan koja je dobila azil u Hrvatskoj prije nekoliko mjeseci. »Ja sam kršćanka i Božić mi je jako važan. Drago mi je što ću ga provesti sa svojom obitelji u miru, na sigurnom i s novim prijateljima koji su me od pravoga dana u Hrvatskoj dočekali otvorena srca«, kazala je Shoghig.

Kad god bi spomenuli svoju namjeru da će za Božić primiti izbjeglicu, često bi u svojem mjestu nailazili na čuđenje i pitanja: »Zašto ulazite u takvo što, jeste li svjesni opasnosti i posljedica?« Mještani su izrazili sumnjičenje, no nakon što se susret dogodio ostali su samo pozitivni odjeci. Dogodio se »klik« između obitelji i gosta te su ostali povezani i nakon jednodnevnoga druženja. »Ostali smo u kontaktu. Majka me svaki dan pita što ima novo kod našega gosta. Često se čujemo, pozdravimo, čestitamo novu godinu. Nama je Božić blagdan u kojem pokušavamo otvorili srce, da budemo još bolji jedni prema drugima. Ono što na Božić doživljavamo – zajedništvo, ljubav i davanje – ovoga smo blagdana ponovno zaživjeli, i otvorili smo srce za druge, a ne novčanike za darove i celofan.«

Susret s drugom rasom
Ručak je protekao u ugodnom, obiteljskom ozračju, a tijekom ispijanja popodnevne kave otvorili smo kartu Hrvatske te nas je impresioniralo njegovo znanje o kulturi i povijesti naše zemlje.

Krem-juha od bundeve, purica s mlincima, kremšnite i kolači bez svinjske masti – to je bio meni na božićnom ručku u zagrebačkoj četveročlanoj obitelji Roth koja je također ugostila jednoga izbjeglicu. Isusovačka služba uputila je 46-godišnjega Mohameda Baru iz Gane. »Nismo puno razmišljali hoćemo li primiti nekoga za svoj božićni stol, brzo smo se prijavili. No prije njegova dolaska na obiteljski ručak moj se suprug sastao s Mohamedom, pripremili smo i našu malenu djecu za susret s osobom druge rase tako da smo im ranije pokazali sliku. Na objed smo pozvali i širu obitelj – šogora i šogoricu, svekrvu – tako da nas je bilo sveukupno desetak«, prepričava svoje dojmove novinarka Antonia Hrvatin Roth.

Prema njezinim riječima gost se osjećao ugodno na božićnom objedu, ostavio je na njih dojam pristojne i uljudne osobe, a imali su priliku upoznali njegovu zapadnoafričku zemlju i običaje. Mohamed kao musliman ne jede svinjetinu niti pije alkohol, no iako je u Hrvatskoj već 2,5 godine te je dobio status azilanta jer je pobjegao iz svoje zemlje zbog loših životnih uvjeta i sukoba plemena, u našoj ga je zemlji iznenadilo koliko Hrvati piju sokove. »Poštovali smo njegove posebnosti. On ne pije alkohol, nego samo vodu. U razgovoru smo naglasak stavili na kulturološke sličnosti i razlike. Njega je začudilo koliko sokova pijemo«, kaže Antonia Hrvatin Roth.

Obostrano obogaćenje

Djeca obitelji Roth s Mohamedom su komunicirali igrajući se, a ono po čemu će cijela obitelj pamtiti Božić 2016. jest da su intimni trenutak toga blagdana mogli podijeliti s nepoznatom osobom druge rase i vjeroispovijesti. »Iako je postojao mali odmak jer ne može se biti siguran tko dolazi u kuću, sigurnost mi je davala Isusovačka služba za izbjeglice. Nisam imala predrasuda, ali mi je ovo pozitivno iskustvo mnogo značilo.

Nama je uvijek za Božić ručak obilan, imamo više nego što možemo pojesti, ostane komadić mesa i uvijek sam mislila kako bi bilo lijepo pozvati nekoga na ručak jer ima puno potrebitih i onih koji si nemaju što priuštiti. Iako Mohamed nije gladan kruha, nije baš ni u bajnoj situaciji, pa ova gesta koju smo učinili – da mu pomognemo da se ne osjeća samim, za blagdan daleko od obitelji te da vidi kako druge kulture žive – obogatila nas je obostrano«, zaključuje svjedočanstvo Antonia Hrvatin Roth.

IZVORGlas Koncila br. 2/2017.
Prethodni članakKAPELA SV. KRIŽA NA ILIRSKOM TRGU Malo poznato Bolléovo djelo
Sljedeći članakNIŠTA BEZ ODLUČNOGA RADA U upravljanju kućnim ili osobnim proračunom ista je polazišna točka kao u drugim područjima života