Hrvatska ulazi u red europskih zemalja koje su ukinule gotovo sve zaprjeke za zapošljavanje umirovljenika pa se i novo rješenje po kojem će se umirovljenici moći zaposliti na puno radno vrijeme, uz isplatu pola mirovine, predstavlja kao ustupak. Dosad bi umirovljenik zaposlen na puno radno vrijeme ostao bez cijele mirovine. Dosadašnji podatci otkrivaju da polovicu zaposlenih umirovljenika čine, na neki način, povlaštene skupine stanovništva: direktori, članovi predstavničkih tijela, odnosno političari angažirani u strankama, inženjeri i drugi stručnjaci, liječnici, pravnici te uredski radnici koji se ne zapošljavaju zbog egzistencijalnih razloga i malih mirovina, nego zato što su u poziciji da i u starijoj dobi unovče svoje znanje i sposobnosti. Mnogi od njih mlađi su od 65 godina, odnosno mogli su i dalje raditi, ali su izabrali kombinaciju rada na pola radnoga vremena uz punu mirovinu. Među zaposlenima je oko pet tisuća umirovljenih djelatnih vojnih osoba i branitelja te blizu osam tisuća primatelja prijevremenih mirovina.
Granica je 67. rođendan
Koja god je europska država otvorila tržište rada umirovljenicima, ipak je vodila računa da ne dođe do istiskivanja mladih s tržišta rada, što se kod nas posebno događa na sveučilištima gdje mladi ne mogu naprijed dok njihovi profesori ne odu u mirovinu. Isto tako države paze da ne ruše mirovinski sustav time što potiču ljude da prerano odlaze u mirovinu jer im se to financijski isplati. Francuska izdvaja za mirovine oko 15 posto godišnjega BDP-a, a Hrvatska oko devet posto. Talijani ne smiju raditi u svojim bivšim firmama da bi se otvorio prostor mladima, a Njemačka i Španjolska, liberalne po tom pitanju, dopuštaju ponovno zaposlenje samo onim umirovljenicima koji su odradili puni radni vijek i stariji su od 67 godina jer ne žele poticati rani odlazak u mirovinu. Nijemci koji odu u prijevremenu mirovinu, odnosno mlađi od 67, mogu kao umirovljenici godišnje zaraditi samo oko 6700 eura bruto bez straha od gubitka mirovine.
U Hrvatskoj je trenutačno zaposleno samo 38 tisuća osoba starijih od 65 godina, među kojima su umirovljenici zaposleni na četiri sata. Mali je to broj u odnosu na ukupnu populaciju starijega stanovništva, ali i činjenicu da se manjak radne snage nadoknađuje masovnim uvozom radnika.
Što se tiče djelatnosti umirovljenici i zaposleni na četiri sata najviše rade u trgovini i prerađivačkoj industriji, građevinarstvu, stručnim djelatnostima, prijevozu, turizmu te pomoćnim i administrativnim djelatnostima. Od 2026. godine obrtnicima će po novom zakonu biti dopušteno da zadrže obrt i primaju pola mirovine kad navrše 65 godina, navodi Ljubica Gatarić za Večernji list.
Naraštaj koji radije piše
Generacija Z i generacija Alfa, klasificirane kao osobe rođene od kraja devedesetih, potomci milenijalaca, roditelja odraslih u osamdesetima, ozbiljno su prodrmale svijet. Ostavljaju svoje djedove i bake u nevjerici, učitelje (poglavito starije) u šoku, a očeve i majke, razapete između karijere, novih podražaja, i tradicionalnih vrijednost – potpuno zbunjene. Generacija Alfa i generacija Z sjajno govore engleski jezik, ali nekog novog tipa, komuniciraju gotovo isključivo preko društvenih mreža, Klaićev ili Anićev rječnik im je sveznajući ChatGPT, a opću kulturu baštine iz potpuno drukčijih izvora. Posebno zapanjuje nesnalaženje u obavljanju najjednostavnijih poslova. Nedavno su iznenađeni iznajmljivači apartmana komentirali kako ih mladi gosti zovu za svaku sitnicu – kažu kako je bizarno da ne znaju promijeniti žarulju ili podignuti osigurač, a vještine pisanja i komuniciranja na starinski način stvar su prošlosti. Poslati pismo, brzojav, »ganjati« papire poput svojih predaka koji su na šalterima popunjavali obrasce, pa čak i telefonirati, sve je to svedeno na sasvim nove ilustracije – skraćenice, emotikone, memee, uz gotovo potpuni izostanak komunikacije oči u oči. Zaljubljuju se, svađaju, grade i ruše odnose preko TikToka i Snapchata, stavovi su im definirani influencerskim uputama, a vrijednost mjerljiva u lajkovima i pregledima.
I to ne preko Facebooka i Instagrama na koji su zakačeni njihovi roditelji, pa čak i bake i djedovi. Je li generacija koju analiziramo prirodna promjena, tijek i duh vremena koje neizbježno donosi čuđenje u svijetu baš kao i svaka promjena kojoj su se jedni opirali, a drugi joj se prepuštali stoljećima prije, od izuma tiskarskog stroja, preko radija, televizije – pita se Josipa Rimac Vlajčić. Generacija alfa, uz uporabu digitalnih uređaja, posebno je sklona tekstualnoj komunikaciji. Neka istraživanja potvrđuju da djeca i adolescenti danas preferiraju tekstualne oblike komunikacije (poruke, chat, društvene mreže) pred verbalnom do te mjere da se kod nekih razvija i anksioznost zbog razgovora telefonom jer nemaju dovoljno iskustva i jer nisu vježbali spontanost verbalne interakcije. Psiholozi se sve više bave i fenomenom koji se zove »phubbing«, tj. ignoriranje djeteta zbog roditeljeva mobitela, što narušava emocionalnu vezu i povezano je s anksioznošću i problematičnim ponašanjem kod djeteta. Izmijenjen je stil života roditelja, pa tako i djece. Očevi i majke žele znati gdje im je dijete u svakom trenutku… navodi Josipa Rimac Vlajčić za Slobodnu Dalmaciju.
