U Hrvatskoj se 18. svibnja održavaju izbori za članove predstavničkih tijela i izvršne čelnike općina, gradova i županija. To su deveti lokalni izbori u samostalnoj i demokratskoj Hrvatskoj, ali i lokalni izbori s najsuženijom političkom ponudom u posljednjih 12 godina.
Podatci Državnoga izbornoga povjerenstva (DIP) pokazuju da se na lokalnim izborima natječu ukupno 31 082 kandidata. To je 45 posto manje kandidata nego na lokalnim izborima 2013. kada se natjecalo 56 558 kandidata. Podatci DIP-a pokazuju da od 2013. kontinuirano pada broj kandidata na lokalnim izborima u Hrvatskoj. Od 2013. do danas nije došlo do smanjenja ukupnoga broja lokalnih i područnih jedinica, nego je njihov broj ostao isti.
Biranje lokalnih čelnika – »tihi izbori«
Pad političke ponude vidljiv je u broju kandidacijskih lista koje se natječu za županijske skupštine i Gradsku skupštinu Zagreba te gradska i općinska vijeća. Na lokalnim izborima 2021. zabilježen je blagi porast broja kandidacijskih lista za predstavnička tijela županija i Grada Zagreba, ali je već na ovogodišnjim izborima došlo do pada od gotovo 25 posto. Broj kandidacijskih lista koje se natječu za gradska i općinska vijeća neprekidno se smanjuje od 2013. Broj lista koje se natječu za predstavnička tijela općina i gradova na izborima 2025. pao je za 36,1 posto u odnosu na izbore 2013.
U opadanju je i broj kandidata koji se natječu za čelne položaje u izvršnoj vlasti županija, gradova i općina. Na izborima 2013. natjecalo se 100 kandidata za župane i gradonačelnika Zagreba, a ove se godine natječu 84 kandidata. Puno je izraženiji pad broja kandidata za gradonačelnike i općinske načelnike. Broj kandidata za izvršne čelnike gradova i općina na izborima 2025. pao je za gotovo 30 posto u odnosu na izbore 2013.
Izbori za gradonačelnike i općinske načelnike primjer su još jednoga negativnoga trenda u lokalnoj demokraciji. Riječ je o fenomenu koji se označava pojmom »tihi izbori« i odnosi se na izbore u kojima nema političkoga natjecanja. U formalnom su smislu »tihi izbori« slobodni izbori jer postoji sloboda kandidiranja, ali u stvarnosti ne postoji mogućnost biranja između različitih političkih opcija kao jedno od temeljnih načela slobodnih izbora. Na lokalnim izborima 2025. u 112 općina (od ukupno 428) i sedam gradova (od ukupno 127) natjecat će se samo jedan kandidat za općinskoga načelnika odnosno gradonačelnika. To je znatan porast u odnosu na izbore 2021. kada se samo jedan kandidat natjecao za općinskoga načelnika odnosno gradonačelnika u 72 jedinice lokalne samouprave. Došlo je i do porasta broja »tihih izbora« na razini predstavničkih tijela. Prije četiri godine u 15 općina se natjecala samo jedna kandidacijska lista, a ove godine u 35 općina.
Pad izlaznosti na izbore
Kandidati koji nemaju političku konkurenciju u izborima za općinske načelnike i gradonačelnike uglavnom dolaze iz HDZ-a. U čak 71 općini i sedam gradova samo se kandidat HDZ-a natječe za općinskoga načelnika odnosno gradonačelnika. HDZ u fenomenu »tihih izbora« ne vidi problem za lokalnu demokraciju, nego potvrdu svoje snage, dokazanosti i ukorijenjenosti. No nedostatak političkoga natjecanja ozbiljan je problem za lokalnu demokraciju i lokalnu samoupravu.
Izbori u kojima nema natjecanja više političkih opcija i kandidata nužno dovode do pada izlaznosti na izbore. Na izborima u kojima se natječe samo jedan kandidat ili jedna lista dovoljno je dobiti potporu samo jednoga birača za apsolutnu izbornu pobjedu. Ako se pobjednik praktički zna i prije izbora, birači nemaju prevelike motivacije za izlazak na glasovanje.
Izborno legitimiranje lokalne upravljačke klase
U skladu s načelom supsidijarnosti lokalna samouprava služi za obavljanje javnih poslova koji su najbliži ljudima. Lokalna samouprava podrazumijeva uključivanje građana u upravljanje lokalnom zajednicom i njihovu odgovornost za lokalne poslove. No u centraliziranoj državi poput Hrvatske proširilo se gledište da je lokalne poslove najbolje prepustiti lokalnoj političkoj klasi koja je u stanju dobiti i zadržati potporu središnje vlasti u državi. Lokalna je demokracija tako svedena na povremeno izborno legitimiranje lokalne upravljačke klase koja uživa potporu državne vlasti. Takav se fenomen ponajprije razvija i širi u manjim teritorijalnim jedinicama, no ima potencijal širenja i na ostatak općina i veći broj gradova u Hrvatskoj. Hrvati postupno odustaju od lokalne demokracije i lokalne samouprave, koja se sve više pretvara u lokalnu upravu.
Hrvatski se građani ne mogu prisiliti na sudjelovanje u političkom životu lokalnih zajednica. U sve većem broju općina i gradova pada broj stanovnika i nedostaje ljudi koji bi se uopće mogli uključiti u lokalne političke procese. Izostanak interesa za političku participaciju i smanjenje broja stanovnika u lokalnim zajednicama imaju svoj odraz u porastu broja »tihih izbora«. Lokalni izbori bez više protukandidata i lista ne mogu se smatrati političkim uspjehom, nego općim demokratskim i demografskim porazom. Lokalnoj politici u Hrvatskoj nije potrebna upravljačka klasa koja se povremeno legitimira izborima, nego političari koji će tražiti i poticati široku političku participaciju građana.
Hrvatski Ustav jamči građanima pravo na lokalnu samoupravu. Lokalni izbori bez više ponuđenih kandidata i lista obesmišljavaju pravo građana na lokalnu samoupravu. Bez kandidiranja na izborima i izlaska na izbore nema lokalne samouprave kao institucije koja je proizišla iz katoličkoga načela supsidijarnosti.
