Župu sv. Mihovila u Vrsima, primorskom mjestu 20 km sjeveroistočno od Zadra, nastanjuje zajednica od 1431 vjernika, odnosno 472 obitelji. Drugu godinu vodi ih župnik Ivica Bašić (40). Svećenik je šest godina i rodom je iz župe Gromiljak u Kiseljaku u BiH. Nakon mladomisničke službe kapelana njegova prva župnička služba prije pet godina bile su Vrsi, gdje je bio godinu dana.
Župna crkva sv. Mihovila arkanđela u središtu mjesta izgrađena je početkom 17. st. na ruševinama prvotne, poslije odlaska Turaka. Smještene između ninskoga zaljeva i ljubačke uvale na vrhu brijega, po čemu je mjesto i dobilo ime (čakavska množina od riječi vrh), Vrsi su se kroz tešku prošlost, osobito za turskih osvajanja u 16./17. st., osvjedočili u zaštitu sv. Mihovila, predvodnika nebeske vojske, čiji se kip nalazi pokraj prezbiterija i na oltarnoj pali, uz Bogorodicu s Djetetom i sv. Roka. Na kraju svake mise župljani mole molitvu sv. Mihovilu arkanđelu za zaštitu od Zloga i zahvalu što ih štiti. Svaki četvrtak u župnoj je crkvi klanjanje nakon mise, kao i cjelodnevno klanjanje na petu korizmenu nedjelju.
Procesije se u župi održavaju na župni blagdan sv. Mihovila, Srca Isusova, čiji je kip također u crkvi, i na blagdan sv. Nikole biskupa, zaštitnika pomoraca.
Četrdeset godina na moru plovio je i Ivan Jordan (65). »Što bi bilo drugo u Vrsima? To je bio naš kruh. Škrto polje, posolica, zemlja nije baš rađala«, kaže Jordan. Vjera mu je smisao života pa piše duhovne pjesme i pjesme o svom mjestu.
Sakristan 31 godinu je Šime Predovan (68). Tu je službu prihvatio na poticaj don Ante Ivančeva. »Najprije mi je bio cilj 20 godina, pa idem još pet. Pa kažem, idem sad na 30 godina. Uživiš se u taj posao. Iz ljubavi prema dobromu narodu«, kaže taj umirovljeni pomorac, marljivi »ključar« crkve.
Predovan je otplovio »na stranca« sa 15 godina. »Tko nije išao u školu, išao je na brod. Nema kuće u Vrsima gdje nije bio jedan, dva ili tri pomorca. Ne će nitko više motiku. Prije je svaka kuća imala po 7000 do 10 000 panja. Sada nas 25 ima po 700 do 1000 panja«, kaže taj čuvar vinogradarske tradicije, koju je uvelike zamijenilo maslinarstvo. Dogodi se da i u ponoć, u 2 sata po noći, u podne, ako počne grmjeti ili nevrijeme, ide u crkvu i počne zvoniti, kao zaziv Božje zaštite da rastjera oblake i krupu koji bi uništili trsov i drugi rod. Vršani se bave turizmom, osobito predio Vrsi – Mulo.
U srpnju i kolovozu župnik Bašić slavi mise svaku subotu navečer u crkvi sv. Jakova iz 11. st., koja se nalazi uz more u turističkom naselju Zukve, gdje misu pohode turisti i vikendaši. Ondje se svečano slavi i blagdan sv. Jakova.
Vršani časte Gospu od Jasenova, kojoj i pješice hodočaste nekoliko kilometara od središta mjesta do zavjetne crkve Gospe od Jasenova koja se nalazi uz cestu prema otočiću Zečevu. Gospa se na tom mjestu 1516. ukazala pastirici Jeleni Grubišić i pozvala na post i molitvu, što je prethodilo osmanlijskim osvajanjima toga kraja, kada je uništen i pustinjački samostan na otočiću Zečevu, gdje vjernici cijeloga Ninskoga dekanata, pa i šire, časte Gospu od Zečeva.
Župnik Bašić pokrenuo je organizirana župna hodočašća vjernika u crkvu Gospe od Jasenova na prvi dan Gospina ukazanja, 21. travnja, a Vršani hodočaste u tu crkvu i na svetkovinu Velike Gospe. Župnik u crkvi slavi misu i predvodi euharistijsko klanjanje, zatim župljani ostanu u zajedništvu uz agape. Ovogodišnje hodočašće župljana nije omela ni kiša. »Don Ivica je osobit svećenik, vođa. Uporan je, pravi je duhovnik.
Župa živi po njegovim poticajima, podupiremo ga. Mora čovjek biti uz njega vrijednoga«, kaže vozač Ivica Nemarić (47), koji je sa suprugom Ankicom (41), učiteljicom, roditelj troje djece. Svi su aktivni u župi i potiču se na angažman.
»Imamo čast da se Gospa ukazala prije 500 godina. Neka se ljudi obrate, dolaze teška vremena. Pouzdajemo se u sv. Mihovila, njegovu zaštitu i našu Gospu«, kaže Marija Predovan, koja obogaćuje župni zbor jer voli pjevati crkvene pjesme. To je duhovno hrani i u crkvi se najbolje osjeća.
U župi djeluje prezidij Marijine legije Gospe od Jasenova, čije članice posjećuju stare, bolesne, nemoćne, usamljene, udovice, ali i obitelji, krizmanike i prvopričesnike. Predsjednica prezidija je Neda Horvat (54). Aktivni članovi tjedno se okupljaju na sastanku u župnoj dvorani kada mole krunicu, legijske molitve i dogovaraju apostolat. Obzirno pohode obitelji, vide »kako dišu«, idu li na misu, s nekima mole. »Idemo iz apostolata radosni, ispunjeni. Bogu hvala da postoji Marijina legija i što se već toliko dugo, stotinu godina, održala. Na ljudima koje posjetimo vidimo osmijeh, osobito stariji budu radosni što smo ih pohodili. Prime nas baš zdušno«, kaže Neda.
U početku joj je bilo teže, kako ući u obitelj. »No Gospa je učinila svoje, i u mojoj obitelji, i dalje radi. Da mi nije Marijine legije i sestara, ne znam kako bih dalje. Muž i djeca znaju: ‘Aha, srijeda je. Neda je zauzeta, na Marijinoj legiji.’ Ukućani, rodbina i prijatelji znaju da je srijeda moj dan, da je to dan posvećen Gospi. Znači, vrata kuće su zatvorena. Ne znam što bi se trebalo dogoditi da ne dođem na susrete. To je susret s našom Majkom, s mojim sestrama. To je neopisivo bogatstvo«, svjedoči legionarka Horvat.
Legionarka Sanja Papić (48) čitačica je na misi. »Župnik poziva da se u crkvi koristimo talentima koje imamo. Nemam sluha za pjevanje, ali imam dar za čitanje. Zašto ne dati za Crkvu ono što imaš? Kroz Marijinu legiju upoznala sam puno ljudi i donijela mi je saznanje da je Marija oslonac u svakom trenutku života. Ako se trebam nekomu povjeriti ili bilo što zatražiti, Marija će to izmoliti od Isusa. Tko će nas bolje razumjeti nego Marija? Prekrasno mi je u Vrsima. Tu je puno mirnije i kvalitetniji život, mir za dušu i tijelo«, kaže ta Zagrepčanka rodom.
Dopredsjednica vrškoga prezidija je Eleonida Tomrecaj (37). »Gospa me baš namamila. Nikad ne ću zaboraviti jutro kad je župnik najavio da će biti predstavljanje Legije. Sebi sam obećala da ću to jutro ići na misu, no nisam se baš mogla razbuditi. Onda sam u sebi čula glas: ‘Ajde, pa će te Gospa još više voljeti.’ Kad su sestre na misi predstavile Marijinu legiju, Gospa je bacila udicu. Svjedočile su kolika je snaga molitve, osobito zajedničke molitve. Legija me baš odgojila, lijepo oblikovala. Kroz Legiju sam se naučila odgovornosti, stezi. Tko se preda i tko je spreman biti ponizan, kakva je bila i Marija, nasljedovati njezine vrline, može izvući puno bogatstva iz Legije«, poručuje dopredsjednica Tomrecaj.
»Za apostolat treba hrabrost, a mi tu hrabrost dobivamo od Duha Svetoga, kojemu se uvijek molimo prije obavljanja apostolata. Neki koje pohodimo na početku su malo skeptični, a onda se toliko opuste pa nas pitaju kad ćemo ponovno doći. ‘Dođite kad god hoćete’, kažu. Važno je da legionar nakon apostolata ostavi vrata toga doma otvorena, da se može vratiti.« Plodno djelovanje Marijne legije u Vrsima pokazuje i to što legionari subotom poslijepodne u župnoj dvorani okupljaju djecu u Nazaretsku grupu, kamo i roditelji iz Nina dovode djecu. Dopredsjednica Tomrecaj vodi Nazaretsku grupu, u kojoj djecu poučava vjeri kroz molitvu krunice i osobne molitve, igru, ples, pjevanje, glumu, priredbe. Razgovaraju o naviještenoj riječi. »Djeca izriču nakane za siromašne, gladne, djecu bez roditelja, beskućnike, za duše u čistilištu. Nisu sebični, nemaju sebične nakane, da mole za uspjeh u školi, za igračke, ocjene. Uvijek mole za druge«, ističe požrtvovna članica.
»Legija je bogatstvo za cijelu župu. Sestre su na terenu, iz mjesta, i sve poznaju. Kažu mi: ‘Župniče, imamo ovdje, ondje, trebala bi ispovijed, pričest, bolesničko pomazanje.’ Kad vidim naše sestre laikinje, predane, u molitvi, i meni kao svećeniku to je poticaj da i ja još više budem predaniji, duhovniji«, rekao je župnik.
Župnik vodi župne kateheze, na kojima od prvoga razreda osnovne do drugoga razreda srednje škole okuplja 60 vjeroučenika. Trudi se s djecom na vjeronauku najprije poigrati, loptom, stolni tenis, onda bude pouka, pa opet igra. Župu želi učiniti interaktivnim i radosnim mjestom igre za djecu, a ne samo jednosmjerne pouke i pasivnoga slušanja.
Godine 2021. u Vrsima je bilo 14 krštenja, 23 umrlih, tri vjenčanja i 10 prvopričesnika. Ove godine u župi je 30 krizmanika, sedam prvopričesnika, a u ova četiri mjeseca jedno krštenje i jedno vjenčanje. »Neki iz Vrsi vjenčavaju se u katedrali u Zadru ili nekoj drugoj crkvi. Svećenici to ne bi trebali činiti. Umjesto da ljude zadržavamo vjenčanjem, krštenjem u njihovom rodnom mjestu, dopuštamo da idu u katedralu radi neke pompe. Tako se osiromašuje događanje koje bi trebalo biti u rodnoj župi ili župi stanovanja, radi nekoga izvanjskoga doživljaja drugdje«, upozorava don Ivica.
»Župnik nam je Bogom dan, on nas je još više potaknuo na uključenost, da se trgnemo. Bog je sve što imam, utjeha, duhovna hrana. Hrani me biti u crkvi, to me drži. Potičem i druge da idu u crkvu«, kaže Vedrana Radobuljac. Ona plete maslinove grančice koje se nose u procesiji na Cvjetnicu, a dobije je i župnik. I drugi župljani uključe se u radionicu pletenja maslinovih grančica.
Uzorni predstavnik mladosti je novinar Toni Perinić (21), student menadžmenta, aktivan u župi od rođenja. Živi nasuprot crkve. Kao obitelj oduvijek su privrženi župnoj zajednici. Ministrirao je od šeste godine, pohađao Klasičnu gimnaziju i »ne može bez Crkve«.
U župi se održao i obred blagoslova polja na blagdan sv. Marka koji je u prošlosti bio prisutan u mnogim župama. »Zarana, prije nego sunce izađe, bio je blagoslov polja. Mi smo u 4 sata ujutro ustajali i išli do Gospe od Jasenova, polja su se blagoslivljala«, sjeća se Milka Nemarić (77). Nakon mise župnik predvodi procesiju, koja se zaustavi na četiri mjesta. Tada se navijesti evanđelje, župnik moli blagoslov polja i plodova, zaštitu od ugroze i blagoslovi križem.
Puk u procesiji moli krunicu i pjeva. »Otkad sebe pamtim, u procesiji sam nosila nekoliko stručaka pometlice. To je zeleno cviće, od toga se radila i menta. Tako su ljudi nosili u procesiji. To baba čuva, nek’ imam. Evo vam, ovo je blagoslovljeno«, radosno nam poletna baka Milka uručuje pometlicu, u želji da Glas Koncila i dalje prati miomiris Božjega blagoslova i da bude, poput ljekovite mente, »začinska« duhovna hrana svim ljudima dobre volje.
