Kaže se da je Marija i ljudima i Bogu najbliža. Važan dio ljudskoga puta koji je Marija kao žena prošla bilo je i devet mjeseci tijekom kojih je nosila Isusa u svojem tijelu. Upravo je Marija Blagoslovljena, odnosno Trudna Gospa, prikazana kipom u zagrebačkoj župi Uzvišenja sv. Križa, izvor snage i utjehe mnogim supružnicima koji žele postati majke i očevi, a na tom se putu susreću s teškoćama. O neplodnosti kao duhovnom izazovu, kao i o snazi Bogorodičina zagovora, posvjedočio je za Glas Koncila župnik i gvardijan franjevačke župe u zagrebačkom Sigetu fra Marino Kuzminski.
Kip koji od 2014. »vuče k sebi«
O. Kuzminski prisjetio se kako je kip Marije Blagoslovljene postavljen i blagoslovljen u crkvi u Sigetu 8. svibnja 2014., na blagdan Blažene Djevice Marije Posrednice Svih Milosti. »Time je započela pobožnost koja se od tada svakoga osmoga u mjesecu posebno njeguje u našoj župi, kao molitva za život, obitelji i sve koji nose želju, brigu ili radost majčinstva i očinstva. Od prvoga dana kip privlači pozornost vjernika. Gotovo nema trenutka u kojem netko ne zastane, ne klekne i ne povjeri svoje potrebe Mariji Blagoslovljenoj – bilo da je riječ o osobnoj molitvi, obiteljskoj brizi, želji za djetetom ili jednostavnom traženju mira. To je početak te pobožnosti: mjesto tišine, povjerenja i molitve, gdje se čovjek susreće s Bogom kroz Marijinu blizinu«, rekao je fra Marino Kuzminski. Primijetio je, kako kaže, da se pred kipom svakodnevno mole osobe svih dobi. »Ujutro i navečer dolaze pojedinci, bračni parovi, supružnici koji prolaze kroz izazove, mladi koji se pripremaju za brak, roditelji, djedovi i bake. Posebno je dirljivo vidjeti parove koji pohađaju zaručnički tečaj: mnogi od njih spontano zastanu, kleknu i u tišini povjere svoje buduće zajedništvo Gospodinu«, pojasnio je.
Fra Marino Kuzminski: »Kroz povijest se nije razvila posebna pobožnost koja bi naglašavala upravo Mariju kao trudnu Majku. Ta dimenzija njezina života ostala je prisutna u teologiji, ali rjeđe u vizualnoj i pučkoj duhovnosti. Ponekad se i danas može čuti da nekima nije ‘primjereno’ vidjeti kip trudne Gospe«Parovi sa svih strana pred Marijom Blagoslovljenom
Pred kipom podjednako mole muškarci i žene, župljani, ljudi iz drugih dijelova Zagreba, ali i oni koji dolaze izdaleka. »Znam za parove koji su dolazili čak iz Virovitice, a nerijetko se pojave i stranci koji su čuli za ovo mjesto. Granice, udaljenost i različitosti nisu zaprjeka – Marija Blagoslovljena privlači svakoga tko traži mir, nadu, utjehu i snagu za život«, rekao je o. Kuzminski te nastavio: »To je mjesto gdje se osobito okupljaju oni koji žele biti otvoreni životu: supružnici koji mole za dijete, mladi koji žele započeti brak na čvrstom temelju, obitelji koje žele rasti u ljubavi, ljudi koji nose brige, strahove ili križeve. Pred Trudnom Gospom svatko ima svoje mjesto – bez obzira na dob, stanje, prošlost ili udaljenost. Marija Blagoslovljena podsjeća da je svaki život dar, da je obitelj svetinja i da se u molitvi otvara prostor u kojem Bog može djelovati u srcu čovjeka.«
Trudnoća, neplodnost i strah – sve češće teme ispovijedi
Župnik i gvardijan ispričao je kako najviše kontakata s parovima koji prolaze kroz izazove on i njegova subraća franjevci ostvaruju sakramentom pomirenja. »Iako je ispovijed sakrament obraćenja, ona je ujedno prostor u kojem vjernici iznose svoje strahove, nesigurnosti, životne teškoće i duboke osobne rane. U tim razgovorima sve se češće pojavljuju teme vezane uz trudnoću, neplodnost, strah od roditeljstva, medicinske izazove i emocionalne terete koje takve situacije nose«, rekao je. Osvrnuo se na današnju društvenu situaciju te primijetio da mnogi još uvijek osjećaju nelagodu govoriti o neplodnosti ili teškoćama pri začeću.
»To je intimno područje, osjetljivo i često praćeno osjećajem srama, neuspjeha ili samooptuživanja. Uz to nerijetko se susrećemo s pogrješnim, neodgovornim ili teološki neutemeljenim tumačenjima – da je nečija životna situacija posljedica ‘grijeha predaka’, ‘uroka’, ‘duhovnih blokada’ ili drugih objašnjenja koja nemaju nikakvu vezu s medicinskom stvarnošću. Takva tumačenja ne samo da ne bi smjela biti dio katoličke vjere, nego mogu dodatno povrijediti ljude koji se već nalaze u krhkom stanju«, pojasnio je naš sugovornik. Smatrao je potrebnim dodatno istaknuti kako neplodnost nije kazna, duhovni teret ili posljedica moralnoga neuspjeha, nego je medicinski, biološki i emocionalno složen izazov koji zahtijeva razumijevanje, potporu i stručnu pomoć.
Uloga svećenika u susretu s parovima
Fra Marino Kuzminski ujedno je izložio kako vidi pastoralnu ulogu svećenika u susretu s parovima koji se u želji da postanu roditelji suočavaju s teškoćama. Ta se uloga, kaže, sastoji od četiriju glagola: slušati, pratiti, ohrabriti i moliti.
»U ispovjedaonici i u osobnim razgovorima nastojimo pružiti siguran prostor bez osuđivanja, pomoći ljudima da se oslobode nepotrebnih tereta krivnje, razlučiti što je duhovni, a što medicinski ili emocionalni problem, ohrabriti parove da potraže stručnu pomoć kada je potrebna, moliti s njima i za njih, biti tiha, diskretna i stabilna potpora u razdobljima neizvjesnosti. Marija Blagoslovljena svojim primjerom pokazuje kako se nositi s izazovima života: ne osuđivanjem, nego blizinom; ne objašnjavanjem, nego prisutnošću; ne stvaranjem straha, nego upućivanjem na Krista koji daje smisao, mir i snagu. Ukratko: slušamo, pratimo, podupiremo, molimo i stojimo uz ljude u njihovoj stvarnosti – bez pojednostavnjivanja, bez osuđivanja i bez neodgovornih tumačenja«, rekao je o. Kuzminski.
Svjedočanstva o primljenim milostima
Na pitanje ima li svjedočanstava o primljenim milostima po zagovoru Trudne Gospe fra Marino je posvjedočio da ih uvijek ima, ali o njima ne govori kao o »reklami«, nego kao o plodovima vjere. »Vjernik zna da molitva nikada nije odbijena: Bog uvijek čuje, i uvijek djeluje – premda ponekad na način ili u vremenu koje nije identično našim očekivanjima. Uslišanje nije mehanički rezultat ili magija, nego odnos povjerenja. Milosti koje ljudi spominju vrlo su različite. Neki svjedoče o tome da su pronašli unutarnji mir, prihvatili svoj križ i počeli živjeti s većom snagom, povjerenjem i smislom. Drugi govore o pomirenju u obitelji, o povratku sakramentalnomu životu, o obraćenju nakon dugoga razdoblja udaljenosti od Boga. Ima i onih koji svjedoče o događajima koji su, barem prema medicinskim nalazima, bili neočekivani ili teško objašnjivi – a ipak su se dogodili«, ispripovjedio je sugovornik. »Ne iznosimo brojeve jer milost nije statistika. Međutim možemo reći da se kroz godine nakupio velik broj osobnih svjedočanstava, od tihih i diskretnih do onih vrlo snažnih.«
Trudnoća i duhovnost – odgovor prigovoru »neprimjerenosti«
»Ne možemo reći da je trudnoća Marije neotkrivena stvarnost u katoličkoj vjeri – jer Crkva od samih početaka jasno ispovijeda otajstvo navještenja i Marijina majčinstva«, rekao je fra Marino Kuzminski. »Međutim istina je da se kroz povijest nije razvila posebna pobožnost koja bi naglašavala upravo Mariju kao trudnu Majku. Ta dimenzija njezina života ostala je prisutna u teologiji, ali rjeđe u vizualnoj i pučkoj duhovnosti. Ponekad se i danas može čuti da nekima nije ‘primjereno’ vidjeti kip trudne Gospe. To više govori o određenom mentalitetu nego o vjeri. Crkva nikada nije skrivala Marijinu trudnoću – naprotiv, ona je središnje otajstvo utjelovljenja, trenutak u kojem Bog ulazi u ljudsku povijest kroz tijelo žene. Trudnoća je u kršćanstvu znak nade, života i Božje blizine«, pojasnio je. Rekao je i kako je društvo danas zrelije i otvorenije za tu dimenziju. »Sve više vjernika prepoznaje ljepotu i snagu prikaza Marije koja nosi dijete pod srcem. Takav kip pomaže ljudima moliti za obitelji, za supružnike koji žele postati roditelji, za majke koje nose brige, za one koji se bore s neplodnošću ili nesigurnošću. Marijina trudnoća postaje mjesto utjehe, povjerenja i ohrabrenja.«
Život je dragocjen od početka
