Prve nedjelje nakon Božića slavi se sveta Obitelj. Marija i Josip zajedno su u odgoju malenoga Isusa. On im pak pokazuje Božju blizinu boraveći u Hramu. I po njegovu dječačkom životu odsijevaju riječi današnjega psalma: »Blaženi koji prebivaju u domu tvome slaveć te bez prestanka!« U Hramu je maleni Bog pronađen, po Hramu će biti i na kraju ovozemnoga života upamćen.
Kažu neki, a pišu o tome i mediji, da je božićno vrijeme najdepresivnije vrijeme u godini. Pa kako ne će biti? Čovjek svakoga treba iznenaditi, obradovati, nagraditi, ohrabriti, nasmijati. Košta to ne samo živaca, nego i zdravlja. I usred različitih ljudi kojima se nerijetko treba obratiti kako se ne bi razljutili, sada Crkva prvo nakon Božića slavi – svetu Obitelj. Prigodno, zar ne? Obitelj, ona je prekretnica društva, ona je sidro koje se zakači za ljubav, ona je svijetla točka u vremenu trendovske farse da se svima ugodi. Isusa je Obitelj pronašla u Hramu, u domu Gospodnjem. Tako im je jasno pokazao mjesto gdje se nalazi sav smiraj užurbanoga vremena.
Kamo sreće kada bi se i danas čovjek uspio othrvati božićnoj sumornosti. Kada bi ostao uz svoju obitelj, zaključao vrata na kucanja rodbine koju prigodno vidi, iskopčao telefon da ga ne zovu koristoljubivi prijatelji, ugasio internet da mu poslodavac uz čestitku ne pošalje prvu novogodišnju obvezu. Pjesnik psalma snažno ponavlja: »Blaženi koji prebivaju u domu tvome!« O, blaženi su zaista! Takvi su pronašli mir, otkrili su neprolazne vrjednote, očistili su srca kako bi se u njima rodio mali Bog. I još kada se taj dom nalazi i u obitelji! Obitelj koja je iskrena, koja se pomaže, koja nema prikrivenih ciljeva pojedinaca, gdje roditelji dijele zajedničku brigu odgoja, a napose obitelj koja zajedno moli ponavljajući tako riječi psalma. Tko u takvoj obitelji ne bi bio blažen? Koliki su ljubomorni kada promatraju takav dom jer su im vlastite obitelji postale ruševine zbog neiskrenosti? Blažene stoga obitelji u kojima se i Bog može nastaniti, obitelji koje imaju kutak molitve, obitelji koje Božić proslavljaju zajedno, u istoj prostoriji, za istim stolom, sklopljenih ruku i okrenute prema Bogu. Tu se Božić rađa, tu blaženstvo svija jasle!
Mnogi će se zapitati: »Kako ću pronaći mjesto molitve? Kada da se uputim u Hram samoga Boga? Svi smo tako užurbani. Svakomu je preveć njegova posla!« Ivan Zlatousti odgovara: »Bez obzira gdje se nalaziš, možeš pronaći svoje utočište. Samo imaj čistu namjeru i ni mjesto ni vrijeme neće ti biti prepreka. Čak i ako ne klečiš, niti se udaraš u prsa, niti podižeš ruke prema nebu. Sve dok je tvoj um žarko usredotočen, potpuno si sabran za molitvu. Boga ne muči ni jedno mjesto. On zahtijeva samo bistar i gorljiv um i dušu koja želi razboritost.«
Psalmist se nije zaustavio na običnom prebivanju u Božjem domu. Nastavak psalma pokazuje što se u Domu čini: »Slaveći tebe, Gospodine, bez prestanka!« Slavlje… Boravak u Domu ne može drugo postati negoli slavlje. Kršćanin hita u Božji dom sa svojom obitelju, tamo pronalazi trajno slavlje. U Božji se dom ne bježi da bi se pobjeglo od obveza, u njega se hita jer se zna što taj dom donosi. Ondje je neprolazno slavlje, koje nikada ne prestaje. Tu se nalazi utočište za svako vrijeme, Božji dom mjesto je ostvarenja svakoga slavlja.
Božićno vrijeme za kršćanina jest slavlje. Nikakav ga blagdanski umor ne obeshrabruje da se priključi slavlju u Gospodinu. Ma što li su svi božićni kolači napravljeni u natjecanju sa susjedom, što li je bogata trpeza kupljena na zaduživanju siječanjske plaće, što li su kuglice na osušenim borovima koji su postavljeni već u studenom? Može li išta zamijeniti slavlje Božića u zajedništvu s malenim Isusom? Srce kršćanske obitelji u božićnom vremenu kuca istodobno sa Spasiteljem, kojega je Obitelj pronašla u Hramu. Kršćanin će ponavljati riječi psalma, udahnut će zrak božićnoga dana, osjetit će se spašenim jer Bog je zaista u ljudsku stvarnost došao, nije čovjeka napustio, nego mu je pružio ruku i poveo ga u svoj dom. U tom domu kršćanina čekaju i Isus i Marija i Josip, svi okupljeni oko nebeskoga Otca u zajedništvu s Duhom Svetim koji nadahnjuje Crkvu dva tisućljeća i ne posustaje ju ponovno ohrabrivati.
Gospodine, blaženi su koji Te slave u Domu: uputi i nas u svoj dom jer je ondje mjesto molitve, zahvale i slavlja. Mi ne želimo Božić provesti uzdišući nad težinom dana, nego želimo da nas pripreme završetka došašća napokon dovedu do Tebe, da Te s Tvojim roditeljima pronađemo u Hramu pa Te slavimo u vijeke vjekova. Amen.
