Ako je prošlogodišnje diranje Europske komisije u Božić – u obliku poziva zemljama članicama da se zbog opasnosti od širenja koronavirusa ne dopuste božićne mise ili barem da se broj sudionika svede na minimum – za mnoge, uključujući i vjernike, pa i biskupske konferencije, mogao biti opravdan, ovogodišnji je pokušaj izazvao val žestokih, dijelom i finom ironijom prožetih reakcija pa je naposljetku povučen.
»Svatko u EU-u ima pravo da se s njim postupa na jednak način«, bez spominjanja »roda, etničke pripadnosti, rase, religije, invalidnosti i spolnoga usmjerenja«, stoji u uvodu spornih internih smjernica za komuniciranje u institucijama EU-a, koje je priredila povjerenica za jednakost Helena Dalli. Naslov povučenoga dokumenta glasio je »Union of Equality«, Unija jednakosti.
Vjerojatno dokument ne bi pokrenuo ni blizu toliko reakcija da se nije dirnuo Božića. Možda bi čak bio i prihvaćen. Pozvavši da se »izbjegava uzimati zdravo za gotovo da su svi kršćani«, u dokumentu je bio iznesen poželjan primjer: umjesto da se kaže ili piše »Božić je stresan«, treba napisati da su »blagdani stresni«. Pritom nije jasno, ili upravo jest, zašto je od svih mogućih asocijacija na Božić izabran baš element blagdanskoga stresa koji ima negativnu konotaciju.
Naravno, umjesto: »Sretan Božić!« bolje je reći: »Sretni blagdani!«, pa i »ugodni praznici« su dobri, preporučivao je dokument. »Ne slave svi kršćanske blagdane, a ni svi ih kršćani ne slave na isti datum. Budi osjetljiv na činjenicu da ljudi imaju različite vjerske tradicije i kalendare«, pisalo je u dokumentu.
Nije se, naravno, dokument osvrnuo samo na Božić. Izbjegavati »dame i gospodo«, radije upotrebljavati »dragi kolege«; ne rabiti »muž – žena«, »otac – majka«, nego radije »partneri« i »roditelji«; ne »starci«, nego starije osobe; izbjegavati, u iznošenju primjera, imena koja aludiraju na jednu religiju kao što su »Marija i Ivan«, nego radije kombinirati imena iz različitih religija, ili pak rabiti neutralna. Sve da se netko ne bi osjetio povrijeđenim, drugačijim. Ukratko, kad bi se dosljedno išlo logikom dokumenta te se analizirala etimologija riječi i jezičnih konstrukcija, kad bi ih se dosljedno očistilo od svega religioznoga, od spolnih razlika i uloga, od etničke pripadnosti i rase – što bi ostalo? Nije pretjerano reći da je ovogodišnji Božić u Europi spasio ljudski govor od sterilnosti. A budući da se govorom izražava čovjekov duh, njegova posebnost u svijetu, na mjestu je i pitanje što bi ostalo od čovjekova duha.
Upravo je na to na neki način upozorio, reagiravši na dokument, državni tajnik Svete Stolice kardinal Pietro Parolin. Briga za uklanjanje diskriminacije je opravdana, rekao je. »No po meni ovo nipošto nije put za postizanje toga cilja. Naposljetku, naime, postoji opasnost da se razori, uništi osoba, koja ide u dva glavna smjera. Prvo, glede različitosti koja prožima naš svijet, tendencija je nažalost da se sve homologizira umjesto da se znaju poštovati opravdane razlike, koje naravno ne smiju postati suprotnosti ili izvor diskriminacije, nego ih treba integrirati upravo zato da bi se izgrađivalo potpuno i integralno čovještvo. Druga opasnost: zaborav onoga što je stvarnost. Tko ide protiv stvarnosti, dovodi se u ozbiljnu opasnost«, rekao je kardinal Parolin. I nadodao: »A tu je i brisanje korijena, posebno kad je riječ o kršćanskim blagdanima, te kršćanske dimenzije naše Europe. Svakako, znamo da Europa duguje svoje postojanje i svoj identitet mnogim doprinosima, no nipošto se ne može zaboraviti da je jedan od glavnih doprinosa, ako ne i najveći, dalo upravo kršćanstvo. Stoga razoriti različitost i razoriti korijene znači upravo razoriti osobu.«
Zanimljiv komentar neuspjela dokumenta nedavno je dao predsjednik Komisije biskupskih konferencija EU-a (ComECE) i dopredsjednik Vijeća europskih biskupskih konferencija (CCEE) kardinal Jean-Claude Hollerich. Podsjetivši na riječi pape Franje da je stajalište iskazano po nesuđenu dokumentu »anakronizam«, istaknuo je da je Papa u pravu jer »danas u Europi imamo multikulturni, a i multireligijski identitet«. »No odgovor na činjenicu da imamo više religija u Europi nije gurnuti religiju u privatno područje, nego dati pristup javnomu području svim religijama. Ne imenovati Božić, nego se koristiti drugim izrazima kao što su zimski blagdani ili nešto slično, znači uvesti praksu diskriminacije prema kršćanima koja se ne može prihvatiti. No to ni politički nije dobar korak jer gura katolike prema populističkim strankama. Moramo, naprotiv, ohrabrivati političare da se ne boje politika nadahnutih kršćanskom vjerom. Ako katolici vide takve političare, mislim da ne će pasti u zamku populističkih političara koji se koriste kršćanskim imenom za svoje ideologije«, prenijela je kardinalove riječi talijanska agencije SIR.
Nadbiskupove riječi podsjećaju na situaciju u Francuskoj od prije pet ili šest godina kad su sudovi odlučivali o prihvatljivosti jaslica u javnom prostoru, na ulicama, trgovima… Inicijativa za postavljanjem jaslica krenula bi odozdol, od općinskih uprava, udruga građana… No javio bi se neki sekularist – ne musliman ili židov – tvrdeći da mu jaslice smetaju i pozivajući se na francusko načelo laičnosti. Odluke sudova bile su različite, no ključno je bilo načelo: ako je u konkretnom slučaju procijenjeno da su jaslice izraz francuske kulture, povijesti i tradicije, mogle su ostati; ako su vjerski simbol, za njih vrijedi načelo laičnosti države pa ih treba ukloniti. Kao da postoje dvije vrste jaslica… Možda bi bilo sretnije prisjetiti se da je od vremena kada su moćni kardinali s kraljevima »drmali« Francuskom prošlo više od dvjesto godina te da takvo tjeranje religije iz javnosti možda više nema smisla.
Ili pogledati tko se nalazi u jaslicama: Dijete, znak koji nikomu ne prijeti, nikoga ne želi istisnuti, nikoga ne proziva i svakomu se smiješi, pa i onima koji u njemu ne vide konačni Božji Znak svijetu, nego samo dijete.
Čitajući ovih dana o tome kako se na različitim stranama svijeta slavi Božić, dolazi se do zaključka da ga se možda normalnije slavi u, primjerice, nekim pretežno islamskim zemljama, u sredinama u kojima nije posijano sjeme mržnje i fundamentalizma. Tamo muslimani dolaze kršćanima, čak i u crkve, kako bi s njima proslavili njihov Božić. Isto čine kršćani kad muslimani slave Bajram. Svakomu njegovo – to je pravedno i ljudski. A nikomu njegovo – to nije smisao jednakosti.
Epizoda u Europskoj komisiji završila je sretno: dokument nije usvojen. No kad-tad uslijedit će novi sličan pokušaj. Osim toga, poruka o tome kako bi trebao izgledati svijet jednakih ipak je poslana. Neki se trude biti »napredni« i prije nego što to bude propisano ili to tko od njih zatraži. Posebno to može doći do izražaja u dijelu javnoga prostora gdje se odgajaju djeca i mladi. Nije naodmet podsjetiti na riječi koje je za Glas Koncila, u povodu Dana kruha u rujnu ove godine, rekao dr. Vanja-Ivan Savić, izvanredni profesor na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu: »Treba jasno reći i čestitati Božić i Uskrs jer su to dani koji su u hrvatskom pravnom sustavu zapisani kao državni blagdani! Nastavnici i profesori ne bi se smjeli bojati ponašati se u skladu s propisima Republike Hrvatske.«
