Tema ekumenske inicijative »vremena stvorenoga« je »Živa voda«

Ovo je ljeto Europi, pa tako i Hrvatskoj, pokazalo da su prognoze kojima su znanstvenici već desetljećima upozoravali na posljedice klimatskih promjena postale stvarne. Osim temperaturnih rekorda, diljem Europe rekordno su padali i vodostaji rijeka, obustavljajući rad nuklearnih elektrana i zaustavljajući promet brodova. Dugotrajna suša uz (pre)visoke temperature nekad moćne rijeke svela je na povijesne minimume, isto kao i razine podzemnih voda, što je upozorenje na koje se ne bi smjelo oglušiti, kakav bismo svijet mogli ostaviti budućim naraštajima.

Lav XIV. i voda

Ove godine tema ekumenske inicijative »vremena stvorenoga« koja se slavi od 1. rujna (Svjetskoga dana molitve za skrb o stvorenom svijetu) do 4. listopada (spomendana sv. Franje Asiškoga) je »Živa voda«, nadahnuta knjigom proroka Ezekijela »Sve će vrvjeti životom kamo god dođe ova rijeka« (Usp. EZ 47, 9-12). Tema ujedno podsjeća na sve veću oskudicu pitke vode, kao i na njezinu nejednaku dostupnost, a tijekom »vremena stvorenoga« 2,2 milijarde kršćana diljem svijeta zajedno mole i djeluju za očuvanje zajedničkoga doma, planeta Zemlje. S njom je povezana i Papina molitvena nakana za rujan. Papa Lav XIV. je 1. rujna, na Svjetski dan molitve za skrb o stvorenom svijetu, pozvao vjernike da tijekom rujna mole za pravedno i održivo upravljanje vodom kako bi svi imali jednak pristup tomu životno važnomu resursu. Stoga Papa uz tu molitvenu nakanu poziva na konkretna djela štednje vode poput zatvaranja slavina kad nisu u upotrebi, kraćega tuširanja i popravka curenja vode te izbjegavanje onečišćenja rijeka.

Kilometrima pješače do izvora

Prema podatcima Ujedinjenih naroda oko 2,1 milijarde ljudi još nema pristup vodi sigurnoj za piće, a 106 milijuna ljudi koristi se isključivo rijekama, jezerima ili drugim površinskim vodama koje se ne pročišćavaju. Međunarodni ravnatelj Papine svjetske molitvene mreže o. Cristóbal Fones ističe da je voda jedna od najvećih životnih potreba i da nas Papina molitvena nakana poziva na duboko promišljanje o stvorenju, na njegovo očuvanje i da »Božjim očima pogledamo one koji danas moraju pješačiti kilometrima da bi došli do malo čiste vode te da ono što vidimo pretvorimo u konkretna djela koja pokazuju umjerenost, brigu i solidarnost«. Jer, kako je dodao, nitko ne bi trebao živjeti bez vode i nitko ne bi trebao umrijeti zato što nema vode.

Opasnost od privatizacije vodovoda

Papa Franjo u socijalnoj je enciklici »Laudato si’ – o brizi za zajednički dom«, koja je objavljena 2015. godine, upozorio na neumjereno trošenje prirodnih resursa u najrazvijenijim državama i najbogatijim dijelovima društva povezano s navikama rasipanja i bacanja. Iako su premašene prihvatljive granice iskorištavanja planeta, još nije riješen problem siromaštva. »Čista pitka voda od primarne je važnosti jer je nužna za čovjekov život i za održavanje zemnih i vodenih ekosustava. Izvori slatke vode služe za opskrbu zdravstvenoga, poljoprivrednoga i industrijskoga sektora.

Dostupnost vode dugo je vremena ostala relativno konstantna, ali sada na mnogim mjestima potražnja nadilazi održivu ponudu, s ozbiljnim kratkoročnim i dugoročnim posljedicama.«

Upozorio je papa Franjo i na problem onečišćenja podzemnih izvora vode zbog nekih rudarskih, poljoprivrednih i industrijskih djelatnosti, posebice u državama bez dostatne regulacije i nadzora, kao i na opasnost od privatizacije vodoopskrbnih sustava. Podsjetio je da je pristup pitkoj vodi i zdravoj vodi osnovno, temeljno i sveopće ljudsko pravo jer je bitno za čovjekov opstanak i stoga uvjet za ostvarivanje ostalih ljudskih prava. »Ovaj naš svijet ima velik socijalni dug prema siromašnima koji nemaju pristup pitkoj vodi jer im je uskraćeno pravo na život u skladu s njihovim neotuđivim dostojanstvom«, zapisao je Franjo u enciklici.

Osnovna prirodna prava čovjeka

Izjava Komisije »Iustitia et pax« Hrvatske biskupske konferencije o pravu i dužnosti prema vodi i moru objavljena je 2008. godine uoči usvajanja Strategije upravljanja vodama te je njome upućen poziv saborskim zastupnicima, Vladi, građanskim udrugama i građanima na čuvanje i odgovorno prenošenje budućim naraštajima vode kao javnoga dobra. »Ugrožavanje Božjega dara vode ugrožava život čovjeka i stabilnost ljudske zajednice. Voda se nalazi u samom početku Božjega stvaralačkoga čina i izvora života te je kao takva trajna obveza i upućuje na etički odnos prema stvorenomu, tj. odgovoran, poštujući i zahvalan odnos. Suočeni s ozbiljnim problemima opskrbe pitkom vodom i rastućom oskudicom vode, s kojom se suočava čovječanstvo, brojne ustanove, udruge i pokreti nastoje da svjetska zajednica izjednači pravo na vodu s pravom na život. No i bez formalno-pravnoga izjednačavanja ljudska potreba za vodom svrstava se u osnovna prirodna prava čovjeka.«

Rasipanje kroz sustave

Voda kao dar i blagoslov Stvoritelja treba biti dostupna i stoga, ističe se u Izjavi, treba prihvatiti dužnost pedagogije vode, od školskih klupa preko naviještanja Božje riječi u crkvama do medija. I iz HBK-a došlo je upozorenje da se voda rasipa od izvora do korisnika, gdje se u dotrajaloj mreži gubi u nepovrat polovica zahvaćene vode, kao i u domovima ljudi. »Pedagogija vode, poglavito kršćanska pedagogija vode, treba, naprotiv, u svakom čovjeku izgrađivati zahvalnost i poštovanje prema stvorenomu, sve do stajališta sv. Franje Asiškoga koji vodu naziva ‘sestricom’. Kao što kršćanski sakrament krštenja upravo vodom preporađa u novi život, tako ‘preporođenje’ pogleda na vodu i odnosa prema njoj može biti izvorom života i blagoslova.«

Mora biti dostupna

U zaključku Izjave ističe se da nitko nema pravo ugroziti hrvatsku »prirodnu rentu« – pitke vode i Jadransko more, kao i da ovaj naraštaj nema pravo onečistiti ni rasprodati prirodne izvore vode. Pravo na vodu je – ljudsko pravo. Voda je nužna za život i stoga, iako je strateški resurs, ona je opće dobro i mora biti dostupna svima te se njome ne može upravljati samo pod vidom stjecanja profita. No prije svega, s obzirom na to da je voda nužna za život ne samo ljudima, nego i drugim živim bićima, treba njome dobro upravljati i čuvati je. Zato se onečišćenje otpadom u Gospiću, kao i neodgovorno i nezakonito odlaganje otpada u drugim dijelovima Hrvatska, nije smjelo dogoditi. Niti se ikad više bilo gdje smije ponoviti.

Papina molitvena nakana za rujan: Za brigu o vodi

»Gospodaru Života,
dao si nam dar vode, izvor plodnosti, svježine i nade. Ona taži žeđ, hrani zemlju i liječi rane.
Zahvaljujemo ti jer je ujedno simbol tvoje milosti i ljubavi koja nas obnavlja krštenjem. Danas te molimo da nas naučiš čuvati ju sa zahvalnošću, pravdom i odgovornošću.
Oprosti nam što smo ju pretvorili u robu, zaboravljajući da je to opći dar, neograničeno pravo namijenjeno svoj tvojoj djeci. S bolju vidimo mnogu braću i sestre koji oskudijevaju čistom vodom, koji hodaju kilometrima da ju pronađu, koji se razbolijevaju zbog njezine nestašice.
Neka nas Tvoj Duh učini hodočasnicima bitnoga, sposobnima da živimo jednostavno, potkazujući rasipanje i zagađenje, braneći pravo svakoga brata i sestre da piju bez straha i bez nejednakosti.
Neka naša briga za vodu bude znak ljubavi prema Stvoritelju i predanost za živote siromaha, odgajajući nove generacije da cijene i štite Zemljine resurse. Amen.«