Svjetski dan močvarnih staništa proslavljen je 2. veljače, na obljetnicu potpisivanja Ramsarske konvencije – međunarodnoga dokumenta koji štiti močvare, posebice zbog njihove važnosti kao staništa pticama močvaricama. Konvencija obvezuje državu potpisnicu na zaštitu i očuvanje močvara na svojem teritoriju. Na Ramsarskom popisu močvarnih staništa od svjetske važnosti nalazi se i pet njih iz Hrvatske. To su parkovi prirode Kopački rit, Lonjsko polje i Vransko jezero te delta Neretve, ali i jedno umjetno stanište, poseban rezervat, ribnjaci Crna mlaka nedaleko od Zagreba.

Pod velikim pritiskom

Moto ovogodišnjega Svjetskoga dana močvarnih staništa bio je »Močvarna staništa i klimatske promjene«. Močvarna staništa područja su koja su stalno ili privremeno prekrivena vodom, kao što su močvare, bare, poplavne livade i šume, rijeke, jezera, pojilišta, kanali, ribnjaci, ali i šume mangrova ili koraljni grebeni. Nažalost, ta staništa pod velikim su pritiskom te nestaju s lica Zemlje zbog isušivanja, zatrpavanja, prekomjernoga iskorištavanja i onečišćenja.

U gradovima smještenim uz more urbane močvare mogu igrati važnu ulogu u sprječavanju poplava uzrokovanih klimatskim promjenama. Upravo zbog klimatskih promjena sve više se ističe njihova uloga u skladištenju stakleničkoga plina ugljikova dioksida.

Močvarna staništa, iako su među najproduktivnijim ekosustavima na planetu te omogućuju život brojnim vrstama riba, ptica i sisavaca, danas su najugroženiji ekološki sustavi te je od 1900. godine izgubljeno 64 posto tih područja u svijetu. To je golem gubitak, ne samo za bioraznolikost, nego i za čovječanstvo. Naime, nestankom tih staništa gubi se jedna od najvećih vrijednosti biološke i krajobrazne raznolikosti jer se uz njih veže više od 40 posto biljaka i životinja. Uloge tih područja od velike su važnosti. Naime, igraju veliku ulogu u pročišćavanju vode, obnavljanju zaliha podzemnih voda, sprječavanju erozije obala, zadržavanju hranjivih tvari i ublažavanju klimatskih promjena. Uz to su svojevrsni centri biološke raznolikosti i staništa brojnim gospodarski važnim biljnim i životinjskim vrstama te obogaćuju turističku ponudu nekoga područja. S obzirom na to da je sadašnje doba prozvano šestim velikim izumiranjem vrsta koje se događa rapidnom brzinom, a za koje je odgovoran čovjek, nezamjenjiva je uloga močvara kao odmorišta i hranilišta pticama selicama tijekom njihove tegobne seobe na jug. Uloga takvih područja u održavanju opadajuće biološke raznolikosti od iznimne je važnosti. Ljudima je pak posebno važna uloga močvarnih staništa u obrani od poplava budući da poput prirodne spužve upijaju višak vode tijekom visokih vodostaja. Tu ulogu imaju dva ramsarska područja u Hrvatskoj. Lonjsko polje kao prirodna retencija preuzima nabujale vode rijeke Save, a Kopački rit preuzima poplavne vode Drave i Dunava. Stoga je očuvano obalno područje koje može prihvatiti višak vode nizinske rijeke tijekom visokih vodostaja najbolji način obrane od poplava i ublažavanja visokih voda.

Močvarna pak staništa u gradovima poboljšavaju kvalitetu zraka i tako ih čine zdravijim mjestima za ljude, a s druge su strane idealni prostori za rekreaciju i druženje. U gradovima smještenim uz more urbane močvare mogu igrati važnu ulogu u sprječavanju poplava uzrokovanih klimatskim promjenama. Upravo zbog klimatskih promjena sve više se ističe njihova uloga u skladištenju stakleničkoga plina ugljikova dioksida. Tako su tresetišta koja zauzimaju samo 3 posto svjetske kopnene površine i livade morskih cvjetnica staništa koja skladište velike količine ugljika. Spaljivanjem ili isušivanjem tresetišta zbog dobivanja poljoprivrednih površina povećavaju se emisije ugljikova dioksida. Tako se od skladišta ugljika pretvaraju u izvor njegovih emisija, oslobađajući u atmosferu stoljećima uskladišten ugljik.

Pred golemim izazovom

Naime, močvarna područja najučinkovitiji su sustav za skladištenje ugljika na Zemlji. Zbog globalnoga zatopljenja koje je odgovorno za klimatske promjene mnoga područja diljem svijeta suočena su s podizanjem razine mora, a močvarna staništa koja se nalaze uz morska obalna područja mogu ublažiti štetu i negativne posljedice u vidu gubitka ne samo materijalnih dobara, nego i ljudskih života. Naime, obalna močvarna područja poput slanih močvara, mangrova, morskih trava i koraljnih grebena štite obale od ekstremnih vremenskih događaja jer djeluju kao amortizeri. Tako smanjuju intenzitet valova, olujnih udara i cunamija te na taj način štite 60 posto čovječanstva koje živi i radi duž obala. Naglašavajući njihovu ulogu u skladištenju ugljika te ublažavanju posljedica klimatskih promjena, još jednom se nastoji skrenuti pozornost javnosti na to da se i ekonomija i ljudsko zdravlje i prirodni ekosustavi danas nalaze pred tim golemim izazovom. Iako su močvarna područja također pogođena njihovim utjecajem, poput podizanja razine mora, izbjeljivanja koralja ili promjena u temperaturi vode, kao i njezinoj dostupnosti i kvaliteti, ona su ujedno moguće prirodno rješenje. Tako imaju i veliku ulogu u ublažavanju posljedica klimatskoga nereda, koji se vraća u obliku sve ekstremnijih vremenskih događaja, poput razornih poplava koje močvarna područja ublažavaju kao prirodne retencije, odnosno u ublažavanju sušnih razdoblja reguliranjem vodnoga režima.

Nažalost, s daljnjim rastom globalne temperature mogu se očekivati sve ekstremniji vremenski događaji, što su nedavno iskusili i neki dijelovi Australije u kojima se temperatura podigla gotovo do rekordnih 50 Celzijevih stupnjeva. Ili nekih dijelova SAD-a koje su nedavno okovale hladnoće primjerenije Antarktici, spuštajući živu u termometrima debelo u minus, do -50 Celzijevih stupnjeva.

Močvare nisu »leglo boleština«
U samo 35 godina učestalost katastrofa diljem svijeta porasla je više od dva puta, a 90 posto njih povezano je s vodom. Pojedinci, zajednice i vlade moraju surađivati kako bi zaštitili te čudesne ekosustave. Najveći svjetski projekt obnove šume mangrova provodi se u Senegalu. Cilj je projekta zasaditi 79 milijuna stabala mangrova na više od 10 000 hektara, kako bi se pomoglo u obnovi dijela od 45 000 hektara izgubljenih od 1970-tih. Samo obnovom tih mangrovih šuma obalna područja bit će zaštićena od oluja, porast će proizvodnja na poljima riže, godišnje će se proizvesti do 18 000 dodatnih tona ribe, tijekom 20 godina uskladištit će se 500 000 tona ugljikova dioksida i projekt će uključiti 350 lokalnih sela i 20 000 ljudi.
U tijeku je i intenzivna obnova tresetišta u nordijsko-baltičkoj regiji, a već je obnovljeno više od 20 000 hektara. Riječ je o inicijativi Nordijskoga savjeta ministara da se zaštite tresetišta s ciljem regulacije klimatskih promjena. Savjet koji okuplja Dansku, Finsku, Island, Norvešku i Švedsku nastoji obnoviti 45 posto isušenih tresetišta u nordijskim i baltičkim zemljama koja su odgovorna za gotovo 25 posto godišnjih emisija CO2 u regiji. Obnovljena tresetišta ponovno će skladištiti ugljik, a ne će biti izvor njegovih emisija te će tako pomoći u ograničavanju stakleničkih plinova u atmosferi. Močvarna staništa, pa i ona najmanja, vrijednost su koja nestaje, a o kojoj ovisi opstanak mnogih ugroženih vrsta, kao i usluga ekosustava nužno potrebnih ljudima. Procjenjuje se da je ukupna ekonomska vrijednost usluga močvarnih ekosustava oko polovice ukupne vrijednosti prirode na svijetu. Močvarna staništa stoga zaslužuju da se o njima vodi briga i da ih se štiti, ne samo na njihov dan. I zato valja dobro razmisliti prije nego što ljudi neku obližnju baru ili močvaru proglase »leglom boleština«.