Često se govori o tome kako je sve podređeno ženama na poslu, međutim primjeri četiriju majki pokazuju da je ipak mnogo toga drugačije. Gotovo svaka druga majka, odnosno njih 44 posto, doživjela je neki oblik diskriminacije na poslu ili tijekom traženja posla zbog trudnoće ili obveza prema djeci predškolske dobi.
Kako piše »Jutarnji list« trećina njih nije dobila produljenje ugovora o radu, svaka peta je dobila otkaz, a 16 % ih je premješteno na lošija radna mjesta. Navodi se da je to pokazalo istraživanje pravobraniteljice za ravnopravnost spolova Višnje Ljubičić i udruge »Roda«, nakon čega se nameće zaključak sam od sebe – majčinstvo je danas najveća zaprjeka u karijeri žene. Šikaniranje radnica s malom djecom svakodnevica je u sektoru trgovine u kojem rade desetci tisuća žena koje dobivaju lošije poslove, ne mogu upravljati svojim životom jer im se smjene javljaju u zadnji čas, radi se vikendom, stavlja ih se u smjene do 23 sata navečer ili rano ujutro, prije nego vrtići počnu raditi, razmješta ih se na radno mjesto osamdeset i više kilometara od mjesta stanovanja.
Kako javljaju mediji Zlatica Štulić, predsjednica sindikata trgovine, upozorila je na to da žene masovno odlaze u druge branše ili izvan zemlje. Posao je težak i stresan osobito za one koje imaju obitelj, a plaća je mala. Postoje i primjeri dobre prakse kao što je robna kuća »Ikea« koja je donijela standarde koji udovoljavaju ženama. Nikolina Lokmer, voditeljica prodaje u »Ikei«, ostala je trudna tjedan dana nakon što je dogovorila uvjete za posao. S nelagodom je javila šefu da očekuje novorođenče i nije poslušala prijatelje koji su je savjetovali da krije svoje stanje. Šef joj je od srca čestitao ne dovodeći njezino radno mjesto u pitanje. Sve to pokazuje da je odnos prema trudnicama u »Ikei« uobičajen, a posebno se pazi da se roditeljima izlazi u susret.
Međutim postoje i drugačiji primjeri. Jedan od njih je primjer diplomirane ekonomistice koja je radila nekoliko godina u administraciji jednoga velikoga trgovačkoga lanca prije nego što je ostala u drugom stanju. Radila je mjesec dana prije termina poroda i vratila se na posao kad je dijete navršilo godinu dana. Kad se vratila na posao, dočekao ju je šef i objasnio da je njezino radno mjesto ugašeno jer je na njezinu radnom mjestu sada kolega koji se jako dobro snašao. Ponudio joj je drugo mjesto koje ju je doslovno ponižavalo, tako da je otišla tražiti drugi posao.
Navodi se i primjer Lucije koja je radila kao poslovotkinja u trgovini i imala ugovor na određeno vrijeme na dvanaest mjeseci. Ugovor joj je redovito produljivan sve dok nije ostala trudna. Njezina česta bolovanja šefu nisu bila po volji. Dogodilo se i to da je zbog potrebe posla njezin raspored nakon porodiljnoga tražio rad punih osam nedjelja zaredom. Dala je otkaz i planira s obitelji napustiti zemlju.
Da je majčinstvo najveća zaprjeka u karijeri žene pokazuje još jedan slučaj: Ivana je rodila prvo, drugo i treće dijete. Već kod prve trudnoće počelo je ugnjetavanje, nakon druge trudnoće, šef je govorio da mu smeta, a nakon treće osjećala je da je suvišna. Željela je iskoristiti svoje zakonsko pravo da radi polovicu radnoga vremena i tvrtka u kojoj radi to pravo je odobrila, ali ne i šef. Svaki je dan radila u drugoj trgovini i u drugoj smjeni, ovisno o njegovoj odluci. Srećom bila je dovoljno hrabra i zatražila je pomoć sindikata i uspjela se izboriti za svoja prava.
Koliko je teško majkama s djecom u trgovini pokazuje i primjer majke trogodišnjaka koja je radila u smjenama koje su počinjale u sedam sati. Vlasnik dućana najednom je odlučio da radno vrijeme počinje od šest sati ujutro. Našla se pred problemom jer vrtići rade od 6.30, a njen suprug radi od 6 sati. Budući da ima ugovor na određeno, suprug ne može ni pomisliti da zatraži rad u kasnijoj smjeni. S obzirom na to da nije mogla drugačije, počela je voditi dijete sa sobom na posao. Pričekala bi kolegicu koja dolazi u 7 sati te bi tada s djetetom otrčala u vrtić. Budući da se bojao tužbe, poslodavac je uvažio njezin argument i vratio je u smjenu koja počinje u 7 sati. Svi ti primjeri pokazuju da je u današnje vrijeme teško biti majka s djetetom i da je teško izboriti se za svoja prava, no ostaje pitanje komu je u interesu da baš u Hrvatskoj, koja izumire, upravo majčinstvo postane najveća zaprjeka u karijeri žena?
O problemima iseljene Hrvatske svjedoči tekst Vedrana Marjanovića koji upozorava da austrijske vlasti do ljeta ove godine trebaju donijeti odluku hoće li ukinuti ograničenje na nesmetani dolazak naših radnika u tu zemlju. Johannes Kopf objavio je blog u kojem poziva svoju vladu da produlji ograničenje za Hrvate do maksimalnoga roka, odnosno do srpnja 2020. godine. On navodi: »U Bruxellesu trebamo iznijeti argumente o ozbiljnim poremećajima na tržištu rada koje bi donijelo njegovo potpuno otvaranje za radnike iz Hrvatske. Hrvatskoj treba osigurati sezonsku kvotu za radnike u turizmu i proširiti postojeću listu izuzetaka od ograničenja za dio kvalificiranih zanimanja«, predložio je Kopf. Međutim nije sam u svojoj odluci jer je slična nedavna izjava austrijske ministrice rada Beate Hartinger-Klein: »Moramo uzeti mogućnost potpunoga korištenja ograničenja za radnike iz Hrvatske. Moramo uzeti u obzir 400 000 nezaposlenih u Austriji.« Svoje mišljenje iznijet će i Europskoj komisiji.
Spominje se približno 28 000 Hrvata koji su tijekom 2017. bili na radu u Austriji, a još uvijek ih je oko 4800 prijavljeno na zavodima za zapošljavanje. Otuda je stopa nezaposlenosti Hrvata u Austriji 14,6 posto, a ukupna je stopa nezaposlenosti 8,5 posto. Kako navodi Marjanović, Austrija nije spremna prihvatiti postojeću stopu nezaposlenosti naših gastarbajtera u svojoj zemlji jer je gotovo dvostruko veća od austrijskoga državnoga prosjeka. Neki austrijski izvori navode da je na tamošnjim burzama više od 5000 naših građana. Naknada za nezaposlene u Austriji je oko 800 eura, ali podrazumijeva aktivno traženje posla, uz pohađanje tečajeva i druge provjere. Mjesečno se iz austrijskoga državnoga proračuna za naknade nezaposlenih isplaćuje 70 milijuna eura. Johannes Kopf upozorio je na podatak da je godišnji protok hrvatskih građana na tamošnje tržište rada oko 4000 novih radnika i iznio procjenu da bi skidanjem ograničenja stiglo još 10 000 novih radnika. Do povećanja ne bi došlo samo zbog slobodnoga režima dolaska Hrvata na rad, nego i zbog, za austrijske kriterije i kriterije mnogih drugih članica Unije, visoke stope nezaposlenosti u Hrvatskoj koja sada iznosi 10,4 posto.
Odlukom Izvršnoga odbora Hrvatskoga paraolimpijskoga odbora, na otvaranju 12. zimskih paraolimpijskih igara 9. ožujka u Pyeongchangu Hrvatsku zastavu nosi 17-godišnja slabovidna alpska skijašica Eva Goluža. Ona je odlična učenica trećega razreda zagrebačke Opće gimnazije Benedikta Kotruljevića. »Odluka Hrvatskoga paraolimpijskoga odbora uistinu me iznenadila i iznimno razveselila. Od srca zahvaljujem Izvršnom Odboru HPO-a što mi je tom odlukom iskazao veliku čast nošenja hrvatskoga stijega i predvođenja naše ekipe na ceremoniji svečanoga otvaranja Igara. Sama činjenica da sam dio hrvatskoga tima na Paraolimpijskim igrama za mene je ostvarenje jednoga od mojih športskih snova, a nošenje hrvatskoga stijega toliko je emotivan trenutak ispunjen nacionalnim ponosom koji teško mogu usporediti s nečim drugim i sigurna sam da će mi ostati upamćen kao jedan od najdojmljivijih u životu«, istaknula je Eva Goluža. »Svakim danom svoj život nastojim prožimati paraolimpijskim vrijednostima jer u njih uistinu vjerujem. Poštovanje, izvrsnost, prijateljstvo, odrješitost, hrabrost i jednakost su odlike koje posebno mi športaši trebamo njegovati i primjenjivati kako bismo bili primjer, inspiracija i motivacija drugima. Još jednom iskrena zahvala svima na iskazanoj časti i povjerenju uz obećanje da će hrvatski stijeg biti ponosno nošen čvrstom ženskom rukom.«
