Bio je 15. kolovoza 1945. godine kada je točno u podne japanski car Hirohito u obraćanju narodu preko radija objavio da je Japan ratni gubitnik i da pristaje na bezuvjetnu predaju saveznicima. Zna se već kako je Japan iz rata »izišao«. Primoran je na to atomskim bombama, bačenim na gradove Hirošimu i Nagasaki nekoliko dana ranije, 6. i 9. kolovoza. Rat u Europi završio je još u svibnju, kapitulacijom nacističke Njemačke. Ali četverominutnim govorom japanskoga cara zapravo je završio Drugi svjetski rat.
Vjerničkim je očima nemoguće iz toga događaja isključiti posredovanje Kraljice Mira. Nije slučajno najkrvaviji sukob u ljudskoj povijesti okončan na datum kada se danas časti Majka Božja uznesena na nebo, a onda baš i u podne, kada se s milijuna usana stoljećima pronosi »Anđeo Gospodnji«… Osam desetljeća kasnije, kada se svijet pribojava nove »atomske eskalacije«, iz Zemlje Izlazećega Sunca po Mariji su upravo u danima uoči Velike Gospe došli novi znakovi nade.
Sredinom srpnja ove godine katedrala Bezgrješnoga začeća Blažene Djevice Marije u Nagasakiju postala je bogatija za neprocjenjiv dar – novo zvono koje su poklonili američki katolici. Riječ je o inicijativi koju je pokrenuo američki profesor James Nolan. S prošlošću i sadašnjošću Nagasakija Nolan je osobno povezan. Njegov je djed kao liječnik sudjelovao u projektu »Manhattan«, radio je u postrojenjima u Los Alamosu u Novom Meksiku gdje je atomska bomba i izrađena, a nakon detonacije boravio je u Japanu istražujući zdravstvene posljedice koje su među preživjelima ostavile dvije bombe.
Svjestan golemih rana i trauma koje su ostale nakon atomskih bomba među generacijama Japanaca, fenomen je iz sociološke perspektive od mlađih dana počeo istraživati i njegov unuk James Nolan. On je stoga, kao i njegov djed, često putovao u Japan. Međutim, osim znanstvenim motivima, bio je vođen i etičkim dvojbama i duhovnim porivima. I u tom se ozračju nedavno dogodio susret s jednim od katoličkih starosjedilaca Nagasakija, Kojirom Mourichijem.
U vremenima »geostrateških preslagivanja« bila bi predivna gesta kada bi američki katolici katedrali u Nagasakiju darovali novo zvono, rekao je Nolanu Mourichi. Američki profesor objeručke je prihvatio inicijativu, novac je prikupljen brzo i zvono je pribavljeno. Novo je zvono 17. srpnja blagoslovio nadbiskup Nagasakija Peter Michiaki Nakamura. A za datum kada će ono prvi put zazvoniti, zajedno s »atomskim zvonom« iz desnoga zvonika, izabran je 9. kolovoza.
Svaki stanovnik Nagasakija, kao uostalom i većina Japanaca, pripadali ili ne tamošnjoj malobrojnoj zajednici katoličkih vjernika, znade koja je simbolika Marijine katedrale i njezina zvona. Nakon zastrašujućega atomskoga udara 9. kolovoza 1945., koji se dogodio na samo petstotinjak metara zračne udaljenosti, od Marijine su katedrale, kao i od ostatka grada, preostale tek ruševine. U trenutku silovitoga udara u katedrali je slavljena misa. Poginula su dva svećenika i dvadesetak vjernika. U atomskom je udaru i od posljedica izloženosti radijacije u Nagasakiju ubijeno između 60 i 80 tisuća ljudi. Kada se tomu pribroje i stradali u Hirošimi, procjenjuje se da su dvije atomske bombe ubile gotovo 250 000 ljudi.
Nakon atomskoga praska pod ruševinama katedrale u Nagasakiju ostalo je očuvano čitavo zvono koje je bilo na jednom zvoniku. Iskopano je na Badnjak i zazvonilo je o Božiću, četiri mjeseca nakon tragedije. Zvonjava je nastavljena iz dana u dan, iz tjedna u tjedan, iz mjeseca u mjesec… Zvon iz porušene katedrale postao je znak nade za sve preživjele, znak da je i na atomskom zgarištu moguć novi život, uskrsnuće. I osam desetljeća nakon atomske tragedije, svaki put kada se ona u podne oglase, zvona s Marijine katedrale za stanovnike Nagasakija zapravo postaju »spomenčin«, čuvanje žara one prve nade koja je iz pepela podizala grad.
Ozračje i nadanja tijekom prvih mjeseci nakon atomske tragedije ukoričio je u knjizi »Zvona Nagasakija« Takashi Nagai, neustrašivi liječnik koji je preživio detonaciju i noseći se s ozljedama i teškim posljedicama radijacije nastavio je podizati ranjene, bolesne i umiruće, redovito bilježeći razvoj njihovih simptoma… Katedrali u Nagasakiju i on je osobno dugovao mnogo. Desetljeće prije rata, tridesetih, kao mladi liječnik koji je po obiteljskom odgoju pripadao istočnjačkim religijama i načinima življenja, a po svojoj medicinskoj struci čvrsto bio uvjeren da je dovoljan isključivo znanstveni pogled na svijet, obraćenje na katoličanstvo Nagai je započeo upravo uz zvon katedrale u Nagasakiju. Danas se u Katoličkoj Crkvi on štuje kao časni sluga Božji, a u tijeku je i kauza za njegovu beatifikaciju.
Knjiga Takashija Nagaija prva je ukoričila tragediju u Nagasakiju iz perspektive stradalih. U retke knjige slile su se suze i trpljenja stotina tisuća poginulih, kao i patnje onih koji su tragediju preživjeli. Stoga su i američke okupacijske vlasti oklijevale i priječile objavu knjige. Strahovale su da bi to mogao biti poziv na »revoluciju«. Iako dovršena već o prvoj godišnjici tragedije, službeno je objavljena tek 1949. godine. Nagai je sa »Zvonima Nagasakija« trajno proslavio tamošnju Marijinu katedralu u srcima brojnih Japanaca. Knjiga je kasnije i ekranizirana i prevedena na više svjetskih jezika. Tako je Marijin zvon iz Nagasakija podizao grad iz atomskoga zgarišta i desetljećima nakon rata osvajao i srca diljem svijeta.
Nikada u svojoj povijesti Katolička Crkva u Japanu nije bila »masovni fenomen«. No od svojih početaka sredinom 16. stoljeća, kada je ondje sa svojim misionarenjem započeo sv. Franjo Ksaverski, prolazila je kroz mnogobrojna progonstva. I prije atomske detonacije u Marijinu katedralu u Nagasakiju »slila« se mučenička povijest japanskih katolika. U Japanu je katoličanstvo »dekriminalizirano« tek 1895. godine, a katedrala je ustrajno građena »ciglu po ciglu« tijekom više desetljeća. Dovršena je 1925. i »poživjela« je samo dvadeset godina. No uzdigla se nanovo iz pepela. Katedrala Bezgrješnoga začeća podignuta je nakon rata, 1959. godine, na temeljima stare. U desni je zvonik tada ugrađeno zvono iz stare katedrale, a lijevi je zvonik ostao prazan. Nova je katedrala renovirana 1980., pa ona otada i svojom vanjštinom uvelike nalikuje izvornoj katedrali. Osam desetljeća nakon atomske tragedije, dolaskom novoga zvona, obnova Marijine katedrale napokon je dovršena.
