Hrvati doista smiju reći da su papi Benediktu XVI. bili osobito drag narod. A da bi takvu tezu potkrijepili, mogu ponuditi mnogobrojne dokaze. Naime, niz događaja prije njegova pohoda Hrvatskoj u lipnju 2011. godine, a uopće i prije njegova pontifikata, svjedoči o povezanosti Josepha Ratzingera i hrvatskoga naroda. Riječ je o gotovo pet desetljeća susretanja na različitim putovima, satkanih od teoloških, pastoralnih i društvenih postaja, gdje se mnogo puta potvrdilo da Ratzinger voli hrvatski narod i da je iz te ljubavi izraslo golemo međusobno poštovanje.
Josepha Ratzingera i hrvatski narod najprije je povezao Drugi vatikanski koncil, na kojem je sudjelovao kao već istaknut mladi teolog, dijeleći vrlo sličnu sudbinu kao i dr. Tomislav Janko Šagi-Bunić – jer su obojica bili osobni savjetnici dvojici nadbiskupa. Kada je sa 35 godina, ali već s velikim međunarodnim ugledom, teolog Ratzinger na Drugom vatikanskom koncilu bio osobni savjetnik ondašnjemu kölnskomu nadbiskupu njemačkomu kardinalu Josefu Fringsu, često se susretao i vodio žučne razgovore upravo s dr. Šagijem Bunićem.
Hrvatski je kapucin također bio osobni teolog zagrebačkoga nadbiskupa, sudionika prijelomnoga koncila, kardinala dr. Franje Šepera. Mlad svećenik i teolog Ratzinger tad vjerojatno nije ni sanjao da će jednoga dana na mjestu predstojnika Kongregacije za nauk vjere naslijediti zagrebačkoga nadbiskupa Franju Šepera. Dva su mlada teologa, Ratzinger i Šagi-Bunić, započela plodonosno prijateljevanje, koje je trajalo niz godina, sve do smrti o. Šagija 1999. godine. Teolog Ratzinger surađivao je i dr. Adalbertom Rebićem, a kao mladi teolog napisao je prikaz doktorata Bonaventure Dude 1960. godine.
Kruna povezanosti pape Ratzingera i Hrvata bilo je nasljeđivanje kardinala Šepera u najvažnijem teološkom središtu, Kongregaciji za nauk vjere, te u posjetima Hrvatskoj, koji su izrasli na tim temeljima. Poštovanje prema svojemu prethodniku kardinal Ratzinger pokazao je došavši u Zagreb na njegov pogreb 5. siječnja 1982. To je bio izraz njegove iskrene zahvalnosti ne samo kardinalu Šeperu, nego i narodu iz kojega je potekao, njegovoj domovini i Crkvi.
Kruna dodira Josepha Ratzingera s Hrvatskom može se nazvati trodnevlje 6., 7. i 8. studenoga 2001., kada je sudjelovao na prvom dijelu simpozija o 20. obljetnici smrti kardinala Šepera. Tom se prigodom kardinal Ratzinger susreo sa svim hrvatskim biskupima, predvodio euharistijsko slavlje u zagrebačkoj prvostolnici i hodočastio u Hrvatsko nacionalno svetište Majke Božje Bistričke, gdje je posjetio i samostan sestara karmelićanki. Tadašnji pročelnik Kongregacije za nauk vjere te predsjednik Papinske biblijske komisije i Međunarodne teološke komisije otišao je iz Hrvatske osvjedočivši se o življenu vjeru i razvijenu teologiju u jednom narodu.
Providonosno je bilo što je iste godine kada je papa Ivan Pavao II. beatificirao Alojzija Stepinca, 1998., kardinal Ratzinger služio misu povodom Stepinčeva, na 38. godišnjicu njegove smrti, u Papinskom hrvatskom zavodu sv. Jeronima u Rimu. Predstojnik Kongregacije za nauk vjere tada je održao zasigurno jednu od najglasovitijih propovijedi o mučeniku Stepincu, u kojoj je u neimenovanu Hrvatu iz Danteove »Božanske komedije« koji promatra Kristovo lice na Veronikinu rupcu prepoznao upravo kardinala Stepinca. Nazvao ga je i »Božjim odvjetnikom« koji se »u ime savjesti suprotstavio vladajućoj gomili«. Učestalo i snažno spominjao je hrvatskoga blaženoga kardinala papa Benedikt XVI. i prilikom pohoda Hrvatskoj 2011. godine.
U zagrebačkoj katedrali, osim što je bl. Stepincu iskazao osobno štovanje kleknuvši i utonuvši u molitvu na njegovu grobu, Papa je u nagovoru koji je sadržavao 43 rečenice u čak 14 rečenica govorio o bl. Stepincu i njegovoj ulozi, što znači da je tomu posvetio čak trećinu toga govora. Citirao je riječi bl. Stepinca koje su bile aktualne i 2011., a jednako tako i danas: »Jedno od najvećih zala našega vremena jest osrednjost u pitanjima vjere. Nemojmo si umišljati… Ili jesmo ili nismo katolici. Ako jesmo, onda se to mora očitovati na svim područjima našega života.«
Blaženoga Stepinca papa Benedikt spomenuo je i u apostolskoj pobudnici »Verbum Domini« iz 2010. godine, a o posebnoj povezanosti pape Ratzingera i hrvatskih blaženika svjedoči i njegov spomen bl. Ivana Merza u pobudnici »Sacramentum Caritatis«. Benedikt XVI. potpisao je u siječnju 2011. dekret o mučeništvu Drinskih mučenica, što je bio posljednji korak koji je prethodio svečanomu činu proglašenja novih blaženica Katoličke Crkve.
Model odnosa pape Nijemca i Hrvata utemeljen na teološkoj, pastoralnoj i političkoj razini zadržao se i nakon njegova izbora za papu. Doslovno, u prvim satima nakon izbora, dok oganj u peći Sikstinske kapele, iz koje suklja bijeli dim, još nije posve utrnuo, Papa nije zaboravio na hrvatski narod. Tomu je bio svjedok zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić, koji je sudjelovao u konklavi, izjavivši dan kasnije: »Jučer nakon izbora Svetoga Oca kardinali su po redu pristupili Papi da mu iskažu poštovanje i odanost. Kad sam pristupio i ja Svetomu Ocu, on je prvi progovorio i rekao: ‘Uzoriti, srdačno pozdravljam hrvatski narod i dragu Hrvatsku, koja je uvijek vjerna.’ Na to sam odgovorio: ‘Sveti Oče, hrvatski narod će vas pratiti molitvama i ljubavlju.’ Nato je Sveti Otac odgovorio: ‘Hvala lijepa, to mi je najpotrebnije.’«
Papa se je posebno radovao početku rada Hrvatskoga katoličkoga sveučilišta. Kardinal Tarcisio Bertone u svojem pohodu Hrvatskoj 2008. godine prenio je pozdrave i blagoslov pape Benedikta XVI. te njegovu čestitku na skoru početku akademskoga djelovanja Hrvatskoga katoličkoga sveučilišta.
I u vrijeme pontifikata Benedikta XVI. Sveta Stolica snažno je podupirala europsku integraciju Hrvatske, smatrajući da je Hrvatska vjerski, kulturno i politički izrasla iz kolijevke europskih naroda te ju očito i ne vidi u nekim drugim asocijacijama. Tako je i papa Benedikt XVI. hrvatskim biskupima prilikom pohoda »ad limina« 2006. godine doslovno rekao: »Vaša zemlja Hrvatska oduvijek živi u okviru europske civilizacije te s razlogom stoga želi biti priznata kao članica Europske unije. (…) Ohrabrujući vas da ustrajete, jamčim vam potporu Svete Stolice, koja je uvijek cijenila i voljela Hrvatsku. (…) Sveta Stolica i ubuduće će stajati uz vas te s pažnjom pratiti i podupirati nastojanja vašega naroda na putu istinskoga napretka.«
Papa Benedikt XVI. mislio je i na Hrvate u Bosni i Hercegovini, pri čemu u službenim izjavama nije propuštao spomenuti da su Hrvati u susjednoj BiH – konstitutivni narod.
