VATIKANSKI LIST »L’OSSERVATORE ROMANO« O VELIKIM ZASLUGAMA HRVATSKOGA BLAŽENIKA Dokumenti iz arhiva pape Pija XII. svjedoče o naporima bl. Stepinca u spašavanju Židova

Johan Ickx, direktor Diplomatskoga arhiva Svete Stolice
Svjedočanstva su to koja iz svjetske perspektive pokazuju kako je Crkva u Hrvata aktivno pomagala židovskim izbjeglicama iz zemalja pod nacističkom vlašću, još i prije početka Drugoga svjetskoga rata.

Velikim korakom prema historiografskoj demokraciji koju su priželjkivali mnogi nazvana je knjiga direktora Diplomatskoga arhiva Svete Stolice dr. Johana Ickxa o papi Piju XII. i Židovima u glasilu Svete Stolice »L’Osservatore Romano«. Dvije od 12 stranica vatikanskoga dnevnika od utorka 12. siječnja bile su posvećene prikazu knjige koja je upravo toga dana objavljena na talijanskom jeziku, a nastala je zahvaljujući otvaranju arhiva iz vremena pontifikata Eugenija Pacellija.

Bez antisemitizma u kuriji

U prikazu knjige »Pio XII. i Židovi« dr. Ickxa, koji potpisuje Matteo Luigi Napolitano, opisano je nekoliko slučajeva koji ilustriraju zauzimanje pape Pija XII. u spašavanju Židova. Tri su zanimljiva primjera vezana uz Crkvu u Hrvata: najprije spomen bl. Alojzija Stepinca kao osobe koja je bila ključna u spašavanju Židova jer ih je prvi uzeo pod svoju zaštitu te potom prebacio u »nadležnost« Ureda za Židove u Vatikanu na primjeru obitelji Ferenczy; potom faksimil pisma od 4. rujna 1939. koje je njegov tajnik dr. Franjo Šeper uputio Državnomu tajništvu kao preporuku za tu obitelj, kao i treći slučaj djevojčice Maje Lang. Svjedočanstva su to koja iz svjetske perspektive pokazuju kako je Crkva u Hrvata aktivno pomagala židovskim izbjeglicama iz zemalja pod nacističkom vlašću, još i prije početka Drugoga svjetskoga rata.

»Ova je knjiga novi doprinos odbacivanju nekadašnjih i novih ideoloških predrasuda i ideje da je Pio XII. bio u mraku, a ne na čelu vrlo složene izbjegličke mreže koja je pomagala Židovima. Priče ispričane u ovoj knjizi stoga se moraju shvatiti kao priče o ljudima u bijegu, ali i kao priče o pokušajima ostvarenim ljudskom snagom i ograničenjima kako bi se ti ljudi spasili u bijegu. Tako se razotkriva površnost nekih izvedenih teza, čak i nedavnih, o antisemitizmu kurije pape Pija XII.«, napisao je novinar Napolitano.

Briga za obitelj Ferenczy

Prvi primjer koji pokazuje napore Vatikana usmjerene na spašavanje svakoga čovjeka jest slučaj supružnika Oskara i Marije Gerde Ferenczy prikazan u knjizi dr. Ickxa pod naslovom »Kratka povijest najžalosnijega slučaja«.

Autor knjige dr. Johan Ickx, direktor Diplomatskoga arhiva Svete Stolice, godinama je radio na pripremi dokumenata za javni uvid.

»To su austrijski katolici židovskoga podrijetla koji su emigrirali iz Austrije nakon anšlusa. Oni i njihova kći Manon Gertrude preselili su se u Zagreb uz pomoć nadbiskupa Stepinca. Međutim 1939. lokalne vlasti već bliske nacizmu potisnule su sve strane Židove, bili oni preobraćeni ili ne, natrag na talijansku granicu. Obitelj Ferenczy odlazi u Opatiju, riječku provinciju. Na vrhuncu bijede i očaja, Maria Gerda napisala je prvo pismo Piju XII., u kojem je priznala da je prodala Bibliju za komad kruha i piše o neuspjeloj potrazi za putovnicom za emigraciju. Iz dokumenta doznajemo da je Pio XII. osobno pročitao pismo. Ali kako pomoći ženi i njezinoj obitelji koja nije izrazila nikakve želje? Mons. Dell’Acqua bio je zadužen za pomoć u tom slučaju te je ganuto zatražio da se riječki biskup mons. Camozzo pobrine za obitelj Ferenczy«, stoji u izvještaju vatikanskoga dnevnika.

U drugom pismu papi Maria Gerda traži pomoć da bi emigrirala. Doznaje se da je riječkomu biskupu naloženo da od talijanskih vlasti zatraži produženje dozvole boravka za Ferenczyjeve. Maria Gerda piše i treće pismo Papi obnavljajući svoje apele. »Iz povijesne arhive, izvještava nas Ickx, proizlazi da Ured nije prestao pratiti njezin slučaj. Situacija se pogoršala uhićenjem Oskara Ferenczyja i njegovim privođenjem u riječki zatvor. Doznavši za tu vijest, Vatikan je dao nalog mons. Dell’Acqui da pripremi pismo za isusovca Tacchija Venturija, povlaštenoga sugovornika talijanskih vlasti. U međuvremenu 7. kolovoza Maria Gerda Ferenczy od poglavarice časnih sestara Gospe od Siona doznala je da su možda u Vatikanu dostupne vize za Brazil. Maria Gerda pismeno je zatražila od Pape da joj pribavi vize za obitelj. Ponovno se stvar vratila na stol Dell’Acque. U međuvremenu je Ferenczyjevima hitno poslana pomoć od 800 lira.«

Jedina vlast koja može intervenirati

Još jedna simbolična epizoda nalazi se u poglavlju pod naslovom »Kratka povijest običnoga muškarca i osmogodišnje djevojčice«, a riječ je o angažmanu Marija Finzija u kolovozu 1942. koji je izravno pisao Piju XII. tražeći od njega da intervenira s kršćanskom ljubavlju i da spasi siromašno osmogodišnje stvorenje ugroženo ljudskom mržnjom i zvjerstvom. Radilo se o Maji Lang, jugoslavenskoj djevojčici, koja je imala brata Vladimira u kućnom pritvoru u vili u vlasništvu prodavača nekretnina Alfonsa Canove u Sasso Marconi. Vladimir je zatražio od Finzija da spasi njegovu mlađu sestru.

Može se reći da dokumenti jasno pokazuju, kako piše Ickx, da su napori Vatikana bili usmjereni na spašavanje svakoga pojedinoga čovjeka bez obzira na boju i vjeru.

Obitelj je uhićena u Hrvatskoj i djevojčica kojoj je istjecala dozvola za boravak u Mađarskoj, gdje je živjela s tetom, riskirala je da bude deportirana na hrvatsku granicu, stoji u prikazu. Na kraju je umrla u koncentracijskom logoru, prema arhivi Yad Vashema. No kako stoji u vatikanskom dnevniku, »njezin slučaj rasvjetljava zanimljivu činjenicu da je dr. Finzi iz Bologne smatrao da je papa Pio XII. jedina vlast koja još može uspješno intervenirati u tako složenu i iznenađujućem humanitarnom slučaju«.

Oko 2800 slučajeva na popisu Pija XII.

Autor knjige dr. Johan Ickx, direktor Diplomatskoga arhiva Svete Stolice, godinama je radio na pripremi dokumenata za javni uvid. U pripremi dokumenata nailazio je na brojne pojedinačne slučajeve u kojima se Pio XII. osobno zauzeo u zaštiti Židova, osiguravanju njihova izlaska s teritorija pod njemačkom kontrolom, prebacivanja u druge zemlje, pa i do Latinske Amerike. Dubljom analizom utvrdio je da postoji niz dokumenata među 170 abecedno poredanih spisa koji sadrže ukupno oko 2800 slučajeva pod nazivom »Židovi«. U prikazu knjige u »L’Osservatore Romanu« stoji: »Postojanje serije ‘Židovi’ koju Ickx naziva ‘popisom Pija Dvanaestoga’ opipljiv je dokaz interesa koji se pokazuje prema ljudima koji se zbog rasnih zakona nisu smatrali običnim građanima bilo da su Židovi ili kršteni Židovi. Ovdje nije moguće navesti sve židovske slučajeve prijavljene Vatikanu. Ali može se reći da dokumenti jasno pokazuju, kako piše Ickx, da su napori Vatikana bili usmjereni na spašavanje svakoga pojedinoga čovjeka bez obzira na boju i vjeru.«

IZVORGlas Koncila br. 4/2021.
Prethodni članakBIBLIJSKE MOLITVE Aronov blagoslov za svaki dan i svaku obitelj
Sljedeći članakUSUSRET PRVOMU STEPINČEVU NA OTVORENOM Jednostavno svet