U matici krštenih bavarske župe sv. Osvalda u Marktlu na Innu krasopisom je zapisano da se na Veliku subotu 16. travnja 1927. godine, u 4.15 sati ujutro rodio, a četiri sata kasnije i krstio, maleni Joseph Aloisius Ratzinger, rođen od oca Josepha i majke Marije rođ. Rieger. Došao je na svijet kao dar ne tako mlađahnim roditeljima jer ga je majka, vrsna slastičarka, rodila u svojoj 43. godini, dok je otac, po zanimanju žandar, imao tada 50 ljeta. Očeva žandarska služba bitno je oblikovala život obitelji Ratzinger, koja se svako malo morala seliti (otac je u 35 godina staža živio na 14 različitih mjesta diljem Bavarske).
Prijelomna točka u životu mladoga Josepha Ratzingera bio je ulazak u Nadbiskupsko dječačko sjemenište u Traunsteinu sa starijim bratom Georgom na Uskrs 1939. U svojoj autobiografiji Papa iskreno govori o prvim danima svojega duhovnoga puta: »Veliko je opterećenje za mene bilo i to što su svaki dan bila predviđena dva sata sporta na velikom sjemenišnom igralištu. Budući da sam u sportskom pogledu posve nenadaren, to je za mene bilo pravo mučenje…«
Zbog ratnih događanja i sjemenišni je život bio u znaku stalnih selidba, a 1941. sjemenište je privremeno i zatvoreno. Tako je već 1943. godine Joseph s drugim sjemeništarcima mobiliziran u odjel protuzračne obrane pored Münchena.
Nakon što je po završetku rata preživio i zatočeništvo u američkom logoru za njemačke vojnike, Ratzinger je 1945. upisao teološko-filozofski studij u Freisingu te ušao u tamošnju bogosloviju. Na Sveučilištu u Münchenu nastavio je studij 1947. s tolikom revnošću da je u 24. godini već imao napisanu disertaciju, i to prije ređenja koje je primio 1951. po rukama kardinala Michaela von Faulhabera.
»Ne smijemo biti praznovjerni. Ali u trenutku kad je veliki nadbiskup polagao ruke na mene, jedna je ptičica – možda ševa – s glavnog oltara poletjela katedralom i zapjevala radosnu zahvalnicu. Za mene je to bilo kao da mi je glas odozgor rekao; ‘Dobro je tako, na pravome si putu’«, prisjeća se Papa u svojoj autobiografiji.
