VJERNIČKO SVJEDOČANSTVO HRVATSKE DIPLOMATKINJE ANICE DJAMIĆ IZ SKLONIŠTA: »Tko je u molitvi i predanju u Božju volju, molit će i za obraćenje neprijatelja«

Anica Djamić na terasi hrvatske rezidencije u Kijivu, odakle se javila za GK prije odlaska u Ljviv
»Čudo je već to ako ustrajno molimo i vapimo da Bog obrati srca onih koji su taj rat osmislili. Ne zaboravimo da Bog vodi svijet – prema dovršenju povijesti! I svaki život utkan u taj put zavrjeđuje naše poštovanje!«

Prvih sedam dana ratnih razaranja, sve do srijede 2. ožujka, u ukrajinskoj prijestolnici boravila je hrvatska veleposlanica u Ukrajini Anica Djamić. Nju je šira javnost upoznala i zbog čestih javljanja iz Kijiva za hrvatske medije, donoseći vijesti i atmosferu iz grada paralizirana zbog ratnih sukoba. No mnogima nije poznato da je ona i članica Malteškoga viteškoga reda, da mir u napetim ratnim trenutcima pronalazi u predanosti Božjoj volji, a redovito hodočasti i u svetište Majke Božje Berdičevske. Svoje dane započinjala je euharistijskim slavljem na latinskom obredu u kijivskoj katedrali sv. Aleksandra, a završavala moleći krunicu. Veleposlanica Djamić za Glas Koncila javila se prvoga dana ožujka iz skloništa u trenutku kada je višekilometarski ruski ratni konvoj išao prema Kijivu.

»Ustrajno molimo i vapimo«

»Napad na Ukrajinu odjeknuo je u svakom ljudskom srcu, a pogotovo u ukrajinskom. Ukrajinci su zadobili neku novu snagu, srčanost koju do sada nisu iskazivali. Taj će rat promijeniti mnogo toga i ništa više ne će biti isto.

Svi bismo voljeli da svemoćni Bog zaustavi tu kolonu. Jer je nepravedna i neistinita. Napada narod koji nije želio rat niti ga je poticao. Ali čudo je već to ako ustrajno molimo i vapimo da Bog obrati srca onih koji su taj rat osmislili

No molimo Boga da u tom narodu probudi klicu želje za pravednijim svijetom, koji se temelji na pravednom miru. Oni to mogu jer su podnijeli žrtvu za istinu i pravdu«, rekla je na početku veleposlanica Djamić odgovarajući na pitanje kako kao vjernica gleda na sukob. Ne sumnja da se mir u srcu i domovini postiže jedino molitvom: »Pozvani smo na molitvu u ovim danima: molitvu za mir – prije svega u ljudskim srcima. A onda i za mir u svijetu! Tko je u molitvi i predanju u volju Božju, molit će i za neprijatelja, za njegovo obraćenje. Prema Kijivu se upravo kreće kolona s teškim naoružanjem! Svi bismo voljeli da svemoćni Bog zaustavi tu kolonu. Jer je nepravedna i neistinita. Napada narod koji nije želio rat niti ga je poticao. Ali čudo je već to ako ustrajno molimo i vapimo da Bog obrati srca onih koji su taj rat osmislili. Ne zaboravimo da Bog vodi svijet – prema dovršenju povijesti! I svaki život utkan u taj put zavrjeđuje naše poštovanje!«

Govoreći o inicijativi i pozivu pape Franje cijeloj Crkvi na molitvu i post na prvi dan korizme, istaknula je i potporu Crkve ukrajinskomu narodu… »Molitva i post najjače su oružje kojim se može pobijediti svako zlo! Papin poziv da se cijela Crkva uključi kršćanski je odgovor na ovu neman koja napada. Kolike li simbolike što taj post započinjemo na Čistu srijedu s kojom ulazimo u korizmu u kojoj nam se nudi pročišćenje. Ne samo od suzdržavanja u jelu. Lijepo je rekao ovdašnji župnik: ‘Trebamo se suzdržavati od jedenja jedni drugih!’ Katolička Crkva stavila je na raspolaganje svoje prostore kao skloništa. Uz to Caritas Crkve latinskoga obreda odmah je otišao na granicu s Mađarskom, odnosno Slovačkom, gdje ljude zbrinjavaju i šalju u druge zemlje. Crkveni dostojanstvenici svojim porukama, vjernici molitvom i solidarnošću, volonteri svojim radom, svi oni zajedno pridonose da u ovoj zemlji mučenika ostane trag svjetla.«

Crkva se postavila mudro
Hrvatska veleposlanica u Ukrajini Anica Djamić kaže da su ljudi u skloništima jer se tamo osjećaju najsigurnije. Govoreći o vjerskom životu u izvanrednim ratnim uvjetima, posvjedočila je da su ih svećenici ohrabrivali porukama na društvenim mrežama, a katolički je televizijski program tekao uobičajeno. »Sve me ovo podsjetilo na situaciju od prije dvije godine kada je COVID zavladao svijetom. Rimokatolička Crkva u Ukrajini postavila se vrlo mudro pozivajući ljude da ostanu kod svojih kuća, da prate nedjeljnu misu preko medija, ali i da je prate dostojanstveno! Ne iz fotelja, nego ustajući na molitvu ili klečeći. Isto tako u vrijeme pričesti emitiran je tekst molitve za duhovnu pričest kako bi se ljudi na duhovni način mogli sjediniti s Kristom«, poručila je veleposlanica Djamić.
Bog je vodio moj put

Nedavno je veleposlanica Djamić i za ukrajinske katoličke medije istaknula da snagu prima od mise i da krunica oplemenjuje njezin rad. Pitamo je li se to intenziviralo i u danima agresije. »Sakramentalni život općenito pridonosi Božjemu utjecaju u našem životu! Često se kaže: kada je Bog na prvom mjestu, sve je na svom mjestu. To i sama svjedočim. Jutarnja misa u 7.30 u našoj katedrali sv. Aleksandra i pričest unose mir u moj dan. I donosi otvorenost prema ljudima i zadaćama koji nisu u mom planu! Na tome sam Bogu zahvalna. Uz to prosvjetljuje odluke koje donosim – nekada jednostavne, a nekada teške. U ovim teškim vremenima posebno je važno očuvati mir. Ne samo zbog sebe, nego osobito zbog onih koji su mi povjereni, a to su moji suradnici. Bog je vodio moj put – toga sam svjesna tek ako se osvrnem – podarivši mi časne roditelje koji su odgajali više primjerom nego riječju i koji su znali red stvari: bogoljublje, čovjekoljublje, rodoljublje; podarivši mi braću i sestre, ali i prijatelje kako bih se naučila dijeliti, kvalitetne ljude kojima je uvijek bilo važnije biti nego imati. Znam da sam zahvaljujući njima sretan čovjek kojega usrećuje susret s drugima. Molitvom krunice i u ovom teškom razdoblju povezujem se s Bogom. Ali ne samo s njim, nego i sa svim moliteljima, a osobito s onima koji su na našoj liniji. Ta molitva krunice koju molimo svakoga dana u 21 sat na više jezika puno mi znači. Ona i donosi mir, vedrinu i ljudsku blizinu.«