Ljudi nekako automatski vjeruju da je svatko profesionalac u svom području rada i da je odgovoran, savjestan i zna što radi. To je lijepo i pozitivno, jer povjerenja mora biti. No ne smije se biti naivan. Interesantno je da mnogi danas uporno sumnjaju u postojanje Boga, ali gotovo slijepo vjeruju popularnim filmovima, propagandi, trgovcima, liječnicima, bankarima, političarima, industriji odnosa s javnošću.
Općepoznato je da ima više dokaza i činjenica za postojanje Boga i nadnaravnoga života, no čini se da tu opreza i sumnja nekako nikad dosta. U jednu ruku i to je dobro jer pridonosi budnosti i preispituje kvalitetu vjere. Ali zašto se onda kada treba nešto kupiti ili zadužiti se, slijepo vjeruje svemu i svačemu i nakon što se shvati da se pogriješilo, ne prođe dugo i opet se srlja u istu pogrješku?
Više od 2000 godina kršćanstva, koje je prošlo kroz razne kušnje i izazove da bi izgradilo ovu nevjerojatnu civilizaciju, nije dovoljan dokaz za vjeru. No neki pomodni hollywoodski film ili šarena jednominutna reklama na TV-u dovoljna je da se instantno i gotovo hipnotizirano povjeruje u bilo što i povede se za bilo čime.
Zapita li se čovjek postoje li situacije u životu kada liječnik postavi pogrješnu dijagnozu, kada automehaničar ne zna popraviti kvar na autu, nego napravi još gori kvar, kad netko nešto »obeća«, ili proda prehrambeni ili drugi proizvod sumnjiva podrijetla? Postoje i situacije kada se prilikom traženja informacija, koje su potrebne da bi se donijela neka važna odluka, poput dizanja kredita za stan, od profesionalca za kojega se pretpostavlja da zna sve o kreditima dobiju informacije koje su nepotpune ili čak pogrješne.
S druge strane, pogrješno je kriviti druge i njihova uvjerenja ili (ne)stručnost za vlastite pogrješke. Ljudi su razumna bića i nitko ih ne prisiljava ni na što. Nagovaraju ih? Manipuliraju njima? Možda… no to ne može biti opravdanje.
Analogija: osoba zamoli službenika na benzinskoj crpki da joj kaže koje je najbolje i najjače pogonsko gorivo koje imaju. On kaže benzin. Vjerujući stručnosti profesionalca, osoba natoči benzin u svoj auto. Ne može se službenika optuživati da je kriv zato što je uništen auto jer ima pogon na dizelsko gorivo. Lakše je u životu prihvatiti i shvatiti da odgovornost za naše postupke u prvom redu leži na nama.
