U strci osiguravanja materijalne sigurnosti i građenja karijere svaki trenutak proveden s vlastitom djecom za mnoge je privilegij. Brojne majke zato prvu godinu nakon rođenja pamte kao posebno lijepo razdoblje života, a boravak na roditeljskom dopustu nekima se od jedne godine »produži« na tri. To je prema sadašnjem zakonodavstvu u Hrvatskoj omogućeno majkama i otčevima kada dobiju treće dijete, iako – kako se može čuti u razgovorima s majkama – poslodavci i korporativni sektor nisu uvijek naklonjeni takvu korištenju prava svojih zaposlenika pa se ne može reći da uvijek pozitivno gledaju na mlade majke i novi život.
Rodom Zadranka, po stanovanju Riječanka, Ana Vukušić tako je prije šest godina bila prisiljena otići na trogodišnji roditeljski dopust, među ostalim i zato što joj kod trudnoće s trećim djetetom nije produžen ugovor u prodavačkom sektoru. Zajedno sa suprugom Devisom odlučili su da ne će tražiti posao s malim djetetom, nego iskoristiti mogućnost trogodišnjega roditeljskoga dopusta tijekom kojega je kao nezaposlena majka dobivala 1600 kuna mjesečno. »To mi je najbolja odluka u životu, stojim potpuno iza te rečenice. Jer veza s najmlađim djetetom – komunikacija, emocionalna povezanost i snažnije povjerenje – pokazala se najboljom. On puno češće primijeti stvari na meni, puno se lakše otvara, voli razgovarati o onome što ga muči, postavlja mnogo pitanja, a s dvojicom starijih sinova moram biti ‘diplomatkinja’ kako bih iz njih izvukla neke stvari«, govori majka Vukušić, 38-godišnjakinja koja je sada zaposlena kao trgovkinja i zahvalna je što ne mora raditi nedjeljom.
Iako se u obitelji Vukušić s muževljevom plaćom i minimalnom roditeljskom naknadom moglo osjetiti »slabljenje« obiteljskoga proračuna, nisu oskudijevali, a sugovornica kaže da nikada ne bi zamijenila novac i posao za vrijeme provedeno s djetetom. »Nikada u životu nisam bila karijerist i teško mogu razumjeti one koji grade svoju karijeru na štetu djeteta, a opet mi je poznato da neke majke situacija prisili da se moraju vratiti na posao zbog egzistencije. Žao mi je što izgube tu mogućnost da istinski uživaju sa svojim djetetom, jer dok su mladi roditelji ne misle kako vrijeme brzo prođe i kasnije je nemoguće vratiti neke trenutke iako bismo to i željeli. Tako nisu ni svjesni kako su ih vrijeme i posao pregazili«, kaže majka trojice sinova Luke, Filipa i Jana iz župe sv. Mateja na Viškovu.
Ana Vukušić tri se godine provedenih s Janom rado sjeća: najstariji je sin već pohađao osnovnu školu, mlađi je išao u vrtić, a najmlađe je dijete bilo kod kuće. Usmjerenost prema djetetu koje je na prvom mjestu, neopterećenost dnevnim rasporedom, kvalitetniji bračni i obiteljski odnosi – sve su to dodatni dobitci koje sugovornica spominje. »Bilo nam je baš super, puno više kuhanja, zajedničkih igara, plastelina, pijeska i šetnje… Svakako bih svima preporučila da, ako se mogu financijski pokriti, iskoriste tu mjeru jer nitko kasnije ne može vratiti te tri godine i sve dobro što se djetetu može pružiti u prvim koracima odrastanja i odgoja kada mu je prisutnost roditelja jako potrebna«, kaže Vukušić.
Budući da se s prvih dvoje djece već nakon godinu dana (pa i ranije) morala vratiti na posao, poznate su joj muke, teškoće i izazovi s kojima se susreću mladi roditelji povratkom na radno mjesto. Često ističe da bi državne strukture trebale ponuditi mogućnost trogodišnjega roditeljskoga dopusta za svako dijete jer bez pomoći suprugovih roditelja teško bi uspjeli sve uskladiti. »Jurnjava, stalno trčanje u vrtić, jaslice, vožnja na aktivnosti, obveze u kući… Prethodni me poslodavac nije pustio da idem na bolovanje, pa su nužne promjene da bi se zaštitila prava zaposlenih majka«, zaključuje svoje svjedočanstvo Vukušić.
Statistici koja kazuje da je prosjek djece 1,28 po kućanstvu u Hrvatskoj, ali i društvenim uvjetovanjima o korištenju roditeljskoga dopusta prkosi zagrebačka obitelj Knežević, bračni par Krunoslav i Aurelija. Prije mjesec dana rodilo im se peto dijete, a posebnost je i u tome što je otac iskoristio pravo na roditeljski dopust. Kako je došlo do toga ispripovjedio nam je 33-godišnji ponosni otac, zaposlen kao profesor glazbene kulture. »Na roditeljski dopust išao sam s trećim djetetom jer je moja supruga liječnica trebala odraditi pripravnički staž. Kada je počela sa stažem, već je zatrudnjela i morala ga je prekinuti, no onda su je kasnije zvali da se mora vratiti ili da će morati krenuti ispočetka. Tako je naša odluka o mojem korištenju roditeljskoga dopusta bila uvjetovana, iako smo o tome razmišljali kao opciji.«
No kada je do toga i došlo, Krunoslav nije imao puno vremena za pripremu, brzo se počeo brinuti za desetomjesečnu Bernardu, što je potrajalo sljedećih pola godine. Na početku nije znao što očekivati – jer je za prvu dvojicu njihovih sinova bila »uobičajena« raspodjela dužnosti. Znao je presvući dijete, nahraniti ga, no tehničke stvari nisu bile toliko zahtjevne – brzo se u njih uhodao, iako je bilo nužno vrijeme prilagodbe. No jedan ga je trenutak – kako priznaje – izbezumio: prisjeća se kako mu je supruga napisala poruku da kćeri treba porezati noktiće, što je za njega bilo posebno stresno i za tu se zadaću posebno preznojio.
»Čovjek zapravo shvati da to malo biće treba nekoga, da ne može funkcionirati samo. Radovala me ta mogućnost što sam mogao biti na roditeljskom dopustu, to je za mene bilo neprocjenjivo iskustvo jer sam shvatio svoju ulogu. Ne mislim samo u onom smislu da dijete treba nahraniti ili okupati, nego da ono ne može ni bez majke ni bez otca, jer svatko ima svoju ulogu i određenje, svoj prirodni Bogom dani status u svakoj obitelji. Koliko značim kao otac, koliko je moja uloga odgovorna – to mi je posebno zabljesnulo tijekom roditeljskoga dopusta«, kaže Knežević.
Pitamo našega sugovornika je li bilo kakvih komentara na korištenje roditeljskoga dopusta, na što on odgovara: »Svakako nije nešto uobičajeno da otac ide na roditeljski dopust, no nisam se susretao s pretjerano negativnim komentarima. Ljudi su, dapače, pozitivno reagirali, neki su čak to s oduševljenjem odobravali. Generalno mogu reći da vlada pozitivno ozračje, nisam naišao na zlobne komentare.« Nije, svjedoči, imao problema ni na poslu zbog korištenja roditeljskoga dopusta, tek duža procedura s papirologijom jer, kako kaže, pojavile su se zavrzlame koja institucija može dati odobrenje, od kojega se mjeseca može koristiti ta mjera, koliko je ranije treba najaviti…
Na kraju je sve ispalo dobro, pa tako Krunoslav i Aurelija već i za novorođeno djetešce razmišljaju da se ponovno iskoristi mogućnost za njegov odlazak na roditeljski dopust. Kako god bilo, svjedoči bračni par, djetetu je »potreban i otac i majka i nije jednostavno zamijeniti ni jednu ulogu«.
