»NAJVEĆE BOŽIĆNE JASLICE ČITAVE SLAVONIJE« Jaslice osvijetljene prije 80 godina

Prema povijesnim dokumentima prve žive jaslice, u prirodnoj veličini, napravio je sv. Franjo Asiški u šumi Greccio 1223. godine. Jednako tako povijest bilježi da su na hrvatskim prostorima najstarije očuvane božićne jaslice one koje se nalaze u vrtnoj kapeli u franjevačkom samostanu na otoku Košljunu. Načinio ih je nepoznati majstor u 17. st. Koje su najljepše i najveće jaslice u Hrvatskoj još se nigdje nije moglo pročitati. Odgovor bi mogla dati spomenica franjevačkoga samostana u Cerniku, i to na stranici na kojoj su zapisana najveća građevinska ostvarenja o. Eugena Kukine, vjerojatno najpoznatijega gvardijana toga franjevačkoga samostana u novijoj povijesti. Ondje stoji da su one jaslice koje je osobno načinio o. Kukina bile najljepše i najveće, »kakvih sigurno nije bilo u cijeloj zemlji«, napisao je ondašnji kroničar.

Došavši početkom studenoga 1921. godine prvi put u Cernik, o. Kukina dao se na izgradnju i popravak oronuloga samostana i crkve, kao i gospodarskih zgrada, kad je gospodarska kriza vladala u čitavoj Europi neposredno nakon Prvoga svjetskoga rata. Među njegovim najvećim građevinskim ostvarenjima spominju se i božićne jaslice, ali kroničar ne navodi precizno koje je to godine bilo. Govori se i o izradi »Božjega groba« koji je osvijetlio električnom rasvjetom iz agregata. Najvjerojatnije je to bilo oko 1930. godine, a možda i ranije.

Marino ili Dani Marijina čišćenja

Kakve su današnje cerničke »božićne jaslice« govori brat Tomica Hruška. On je u tom samostanu već desetu godinu. Navodi da su današnje jaslice doživjele niz preinaka od vremena o. Kukine.

»U jaslicama se uz Mariju i Josipa te djetešce Isusa i pastire, mogu vidjeti kraljevi, puno ovaca, magaraca, zatim izvor vode koja teče, mlinovi, beduinski šator, deve i drugo. Želja mi je možda već sljedeće godina započeti rekonstrukciju jaslica i više staviti naglasak na hrvatske motive«, iznosi redovnik Hruška.

Najprije je jaslice skratio pokojni brat Jeremija Kolednjak, poznati graditelj jaslica u Hrvatskoj franjevačkoj provinciji svetih slavenskih apostola Ćirila i Metoda. Prije tri do četiri godine oronule kulise brata Jeremije zamijenjene su novima koje je naslikao profesor likovne umjetnosti Mišo Gusić. Prve pripreme za postavljanje novih jaslica započinju, tumači redovnik, na prvu nedjelju došašća kad poveća skupina mlađih ljudi iz župe ide na cjelodnevni izlet u šume na području Cerničke Šagovine i tamo beru mahovinu za božićne jaslice. »Njihova montaža traje najmanje pet do šest radnih dana. Od samoga početka na njoj radi dvadesetak ljudi, a završne radove prepustili su meni. I meni trebaju svaki dan dva do tri pomagača. Budući da postavljanje tako zahtjevnih božićnih jaslica traje barem pet radnih dana, mi naše jaslice ostavljamo, prema staroj franjevačkoj tradiciji, sve do Prikazanja Gospodinova u hramu. Nekoć se taj blagdan nazivao ‘Marino’ ili Dani Marijina čišćenja. U jaslicama se uz Mariju i Josipa te djetešce Isusa i pastire, mogu vidjeti kraljevi, puno ovaca, magaraca, zatim izvor vode koja teče, mlinovi, beduinski šator, deve i drugo. Želja mi je možda već sljedeće godina započeti rekonstrukciju jaslica i više staviti naglasak na hrvatske motive«, iznosi redovnik Hruška.

Na upit sjeća li se cerničkih jaslica o. Kukine baka Luja Vuk, jedna od najstarijih župljanka u cerničkoj župi, koja je s jedanaest godina stigla iz Like u Slavoniju, kazala je: »Za mene je najveće iznenađenje bila električna rasvjeta u jaslicama i u čitavoj crkvi na polnoćki za Badnjak kad u Cerniku nije još bilo javne rasvjete. Sve je to djelo o. Kukine. On je, naime, u dogovoru s obitelju Filipović, koja je imala vodenicu na potoku Bačici koji teče pokraj samostana prema Savi, izgradio termocentralu koja je proizvodila toliko struje koliko je bilo potrebno za vodenicu i naš samostan. Ljudi su dolazili sa svih strana novogradiškoga i požeškoga kraja diviti se toj ljepoti. Jaslice su bile predivne«, prisjeća se ta 90-godišnja župljanka.

Donedavni gvardijan i župnik cerničkoga franjevačkoga samostana o. Josip Vukoja zapisao je u spomenicu 2015. godine: »Mislim da su cerničke božićne jaslice – bez lažne skromnosti – najveće, a vjerojatno i najljepše u čitavoj Slavoniji!«

IZVORGlas Koncila br. 51-52/2017.
Prethodni članakBOŽIĆNI INTERVJU S DR. MARIJANOM VUGDELIJOM, FRANJEVCEM I BIBLIČAROM Baš ovakve manje idilične Božiće treba slaviti
Sljedeći članakTEORIJE O BOŽIĆNOM DRVCU Mačak u vreći na »cukerbaumu«