ŠESTI POHOD NA SVETO BRDO U ČAST BRANITELJIMA POGINULIM NA VELEBITU Učili biti Kristovi prijatelji baš kao i branitelji s Velebita

Snimio: Z. Ranogajec
Misa za hrvatske branitelje poginule na Velebitu slavljena je kod Jurjevića stanova, u blizini Dušica, na 1260 m nadmorske visine. Dio sudionika uspeo se i na vrh Svetoga brda – na 1752 metra

U subotu 3. lipnja podno Svetoga brda održan je 6. pohod za hrvatske branitelje poginule na Velebitu. Taj već tradicionalni susret organizira HPD »Gora« iz Zagreba na čelu s glavnim inicijatorom i predsjednikom društva Josipom Lukinićem Jopom, kao i Mirom Palajsom, Davidom Katićem i Josipom Slaćaninom, predsjednikom Udruge Specijalne jedinice policije Grom PU karlovačke.

Kroz »velebitske priče« nekadašnji su branitelji s Velebita na susretu prenijeli svoja svejdočanstva

Susret je okupio petstotinjak sudionika, planinara i bivših branitelja došlih u okviru svojih udruga, a susretu su nazočili i pripadnici Oružanih snaga RH, Kopnene vojske i MUP-a. Svoj su obol dali i članovi drugih udruga i pokreta: mladi šibenski katolički skauti, članovi karlovačkoga biciklističkoga kluba SRK »Pedala laganini«, članovi Marijanskoga zavjeta za domovinu i drugi. Dio sudionika uspeo se na Sveto brdo, koje je, nakon Vaganskoga vrha, drugi najviši vrh Velebita.

Nakon uspona od prijevoja Mali Alan te hoda kroz šumu punu magle euharistiju je predslavio vojni kapelan iz Požege Željko Volarić, a suslavili su župnik Obrovca i Medviđe Krešo Ćirak, vojni kapelani Josip Šimatović s Udbine i Gospića te Ivan Blaževac iz Karlovca, koji je i propovijedao. Liturgiju su glazbom animirali članovi HPD-a »Gora«. U homiliji je vojni kapelan Blaževac poručio: »Hrvatska je stoljećima prolazila kroz maglu, kao i mi dok smo danas dolazili na ovaj prostor, sve dok nas branitelji, radi kojih smo se danas ovdje okupili, nisu iz nje izvukli na svjetlost i sunce. Neki su za to dali svoj život, čime su pokazali najveću ljubav za prijatelje i domovinu, a te su žrtve blagoslovljene. Današnja vremena postaju maglovita, gubi se sjaj u dodiru s liberalnim vrijednostima uz osjećaj da nam ne treba Bog, odnosno da čovjek zauzima njegovo mjesto. Danas ovdje učimo kako je biti prijatelj uz nesebičnu ljubav koju je iskazao i Isus na križu na kojem nam je dao dimenziju spasa. Živite dostojno svoj kršćanski poziv u obiteljima i na radnom mjestu, što je sve teže jer se stvara animozitet prema vjeri. Time ćete si priskrbiti dimenziju da budete Kristovi prijatelji baš kao i branitelji s Velebita«, zaključio je Blaževac.

Svjedočilo se i »velebitskim pričama«

Sudionicima 6. pohoda na početku se prigodnim riječima obratio idejni začetnik pohoda Lukinić. »Ove godine ovdje nas je rekordan broj, a na upite nekih planinara o planinarskim knjižicama i pečatima ističem da ovdje toga ne će biti jer ovamo dolazimo radi odavanja počasti 52 poginulih branitelja na Velebitu.

»Cilj je podsjetiti planinare, dok hodaju planinom, tko ju je branio. Velebitska linija obrane bila je duga 140 km i od ključne važnosti«

Ovo okupljanje ima i humanitarni karakter jer kupnjom majice s obilježjem pohoda dajete sredstva karlovačkoj udruzi ‘Jak kao Jakov’ za pomoć djeci s malignim bolestima«, rekao je Lukinić. Istaknuo je i dolazak katoličkih članova bolničkoga osoblja koje je tijekom rata djelovalo na Velebitu, kao i mladoga povjesničara Borne Marinića koji neumorno na mreži piše o Domovinskom ratu.

Od ove godine svjedočilo se i »velebitskim pričama« u kojima su nekadašnji branitelji s Velebita prenijeli svoja svjedočenja, a prvi je od njih bio Mladen Todorić, predsjednik Udruge veterana specijalne policije BATT Split. »Nismo bili svjesni u što se upuštamo. Kao osamnaestogodišnjak mislio dam da je čast ići na Velebit jer su onamo mogli ići samo najsposobniji i najhrabriji. Bili smo izloženi izrazito nepogodnim vremenskim uvjetima, često u snijegu, više gladni nego siti, a neki su kolege stradali od udara groma«, rekao je Todorić. Na povratku sudionici su zastali kod spomenobilježja poginulim stanovnicima Svetoga Roka, Ličkoga Cerja, Ričica i Lovinca u Egeljcima.

Zvonko Ranogajec i Marina Katinić Pleić

»Ovdje je branitelj u središtu«
O projektu pohoda za Glas Koncila su govorila dvojica strastvenih planinara, ujedno organizatori, Josip Lukinić Jopa, idejni začetnik, i dopredsjednik i suosnivač HPD-a »Gora« Tomislav Martinelli. »Ideju za pohod dobio sam prije sedam godina, dok sam hodao preko Velebita. Cilj je podsjetiti planinare, dok hodaju planinom, tko ju je branio. Velebitska linija obrane bila je duga 140 km i od ključne važnosti. Pohod iz godine u godinu raste, ove je godine došlo petstotinjak ljudi, iako nas mediji uglavnom ignoriraju. Atmosfera je pozitivna i ljudi se rado odazivaju jer ovdje nema politike, u središtu je poginuli branitelj. Mediji su od Domovinskoga rata napravili politički žeton, a ovdje nema skupljanja političkih poena. Uvijek pozovem sudionike da nazoče misi, bili vjernici ili ne, u znak odavanja počasti 52 branitelja poginulih na Velebitu. S vremenom se povećao broj branitelja i veterana koji dolaze jer su osjetili pozitivno, prijateljsko ozračje. Jedan od najboljih plodova pohoda koji sam doživio bila je izjava jednoga branitelja koji je izgubio suprugu i dvoje djece, bori se s PTSP-om i dvaput je pokušao samoubojstvo: ‘Josipe, počeo sam se dobivati. Ovdje je dobro, osjeti se pozitivan duh.’«
»Najveća je vrijednost pohoda za mene to što istinu o Domovinskom ratu i prave vrijednosti mogu prenijeti na svoju kćer. Ona zna što se ovdje dogodilo. Uči poštovati prirodu i voljeti domovinu. Supruga i ja dugogodišnji smo planinari i sretni smo što joj možemo posvjedočiti vjeru i prenijeti dobre životne navike«, rekao je Tomislav Martinelli, rođeni Pakračanin sa zagrebačkom adresom.