Trideset godina nakon prvih poslijeratnih izbora, u BiH će se 4. listopada održati izbori za izvršne i zakonodavne institucije na razini države i entitetâ (Federacija BiH i Republika Srpska) te skupštine kantona (županija) i Brčko distrikta. U odnosu na političku situaciju prije općih izbora 2022., Hrvatima u BiH ne prijeti opasnost od formiranja izvršne vlasti u Federaciji BiH bez političkih predstavnika hrvatskoga naroda. Nije trajno uklonjena opasnost od istiskivanja hrvatskih stranaka iz vlasti u Federaciji BiH, ali je takva mogućnost otežana i neizgledna. Povoljnije političke okolnosti za suverenost Hrvata u BiH mogle bi dovesti i do njihove unutarnje političke pluralizacije na izborima 2026.
Promjena ustavne arhitekture
Od prvih slobodnih izbora 1990. HDZ BiH dominantna je politička stranka među bosanskohercegovačkim Hrvatima. HDZ BiH još nikad nije izgubio izbore među Hrvatima u BiH, a iz državne i entitetske vlasti bio je istisnut samo kada je to bila volja međunarodnih aktera. Početkom novoga tisućljeća i sredinom prvoga desetljeća međunarodni su akteri nastojali oslabiti i slomiti tu stranku kao dominantnu političku snagu među Hrvatima. Nastojali su zamijeniti »nacionalistički« HDZ BiH »umjerenim« hrvatskim strankama ili prividno višenacionalnim strankama, poput SDP-a BiH. No HDZ BiH uspio je izdržati pritisak izvanjskoga intervencionizma i održao se kao dominantna snaga među Hrvatima u BiH. No da bi opstali na vlasti, odustali su od konfederalističkih ideja i s vremenom postali prihvatljivi partner međunarodnim akterima koji oblikuju političke procese u BiH.
Od 2014. HDZ BiH kontinuirano sudjeluje u vlasti na razini države i Federacije BiH kao politička stranka koja uživa potporu većine hrvatskih birača. Međunarodni akteri koji su s vremenom ublažili svoj intervencionizam više ne pokazuju namjeru uklanjanja te stranke s vlasti i političke scene. HDZ BiH danas praktički ima monopol nad političkim djelovanjem i predstavljanjem bosanskohercegovačkih Hrvata. Postoje i druge političke stranke Hrvata u BiH, ali su uglavnom izvan vlasti te više ili manje politički sekundiraju HDZ-u BiH. Bošnjačke stranke koje se predstavljaju kao »građanske« (SDP BiH, DF, NS) imaju minornu potporu među Hrvatima u BiH.
Danas su Hrvati prilično zaštićeni od bošnjačkoga ovladavanja hrvatskim položajima u vlasti Federacije BiH, ali se to ne može reći za položaj koji Hrvatima pripada u tročlanom državnom Predsjedništvu. Taj je položaj već četiri mandata u rukama Željka Komšića koji se profilirao kao radikalni protivnik daytonske ustavne arhitekture BiH koja Hrvatima jamči suverenost i podjelu vlasti s brojnijim Bošnjacima i Srbima na ravnopravnoj osnovi. Komšić se svesrdno zauzima za pretvaranje BiH u unitarnu državu bošnjačko-bosanskoga naroda i kao takav uživa velik ugled i popularnost u bošnjačkom biračkom tijelu. Komšić se ne može natjecati za treći uzastopni mandat u Predsjedništvu pa je kao kandidata istaknuo svojega savjetnika Slavena Kovačevića. Kandidatura Kovačevića za hrvatskoga člana Predsjedništva prvorazredna je politička farsa. Kovačević je nedavno tužio BiH Europskomu sudu za ljudska prava (ESLJP) u Strasbourgu tvrdeći da je diskriminiran jer može glasovati samo u izbornoj jedinici u kojoj se biraju Bošnjak i Hrvat u državnom Predsjedništvu. ESLJP je naposljetku odbio tužbu Kovačevića ispravno ističući da se radi o pokušaju promjene ustavne arhitekture BiH.
Zadržavanje kontrole
Ranije kandidature Komšića i kandidatura Kovačevića na skorim izborima stvaraju pritisak za političko okupljanje hrvatskih stranaka u BiH. Hrvatske su se stranke na izborima 2022. okupile oko kandidatkinje HDZ-a BiH Borjane Krišto, ali ni ujedinjeni nisu mogli parirati brojčanoj premoći bošnjačkih birača u izborima za hrvatskoga člana Predsjedništva. Političko homogeniziranje Hrvata u BiH učvršćuje dominaciju HDZ-a BiH kojim od 2005. nedodirljivo vlada Dragan Čović. Dugogodišnja vladavina Čovića obilježena je prihvaćanjem HDZ-a BiH kao poželjnoga partnera međunarodnih aktera, ali i stranačkim zaposjedanjem političkih i javnih institucija Hrvata u BiH te izgradnjom širokih klijentelističkih mreža.
HDZ BiH pod vodstvom Čovića istaknuo je kandidaturu Darijane Filipović za hrvatsku članicu Predsjedništva na izborima 2026. No blok pet hrvatskih stranaka (HDZ 1990, HNP, HRS, HSS BiH i HDS) nije htio poduprijeti njezinu kandidaturu i kao svojega kandidata za državno Predsjedništvo istaknuo je Zdenka Lučića. Lučić je i dalje formalno član HDZ-a BiH i njegova kandidatura pokazuje određeno nezadovoljstvo članova i simpatizera HDZ-a BiH vodstvom stranke.
Lučić je relevantan i iskusan kandidat i bit će ozbiljan takmac kandidatkinji HDZ-a BiH koja se ponajprije oslanja na stranačku infrastrukturu. Kandidatura Lučića ojačat će i biračku snagu »hrvatske petorke« na razini županija i Federacije BiH. Izborna utrka između Darijane Filipović i Zdenka Lučića sigurno će pridonijeti kompetitivnosti izbora unutar hrvatskoga segmenta u BiH. No kompetitivnost unutarhrvatske izborne utrke gotovo sigurno jamči pobjedu Kovačevića na izborima. Kovačević nije ni blizu popularan kao Komšić među bošnjačkim biračima, no znatan dio bošnjačkoga biračkoga tijela strateški će glasovati za Kovačevića kako bi zadržali kontrolu nad položajem hrvatskoga člana Predsjedništva. Hrvatska politika u BiH očito se na skorim izborima odlučila za unutarnju pluralizaciju koja bi mogla biti politički zdrava za Hrvate u BiH. No cijena toga bit će nastavak bošnjačke kontrole nad položajem koji pripada Hrvatima u državnom Predsjedništvu.
