Providnost se pobrinula da se poglavar jedne od najstarijih kršćanskih zajednica na svijetu, Koptske pravoslavne Crkve, aleksandrijski papa i patrijarh stolice sv. Marka Tawadros II. na Dan prijateljstva između Kopta i katolika zatekne u Zagrebu. U sklopu svojega četverodnevnoga boravka u Hrvatskoj služio je toga dana, u nedjelju 10. svibnja, liturgiju sa šestotinjak egipatskih kršćana Kopta koji žive i rade u Hrvatskoj. Dan kasnije rado se odazvao na intervju za Glas Koncila u kojem je progovorio o ekumenskim odnosima s Rimokatoličkom Crkvom, stanju kršćana u Egiptu, ali i razlozima zbog kojih se događa procvat u njihovim monaškim samostanima…
Započeli smo dobar odnos s Katoličkom Crkvom i 10. svibnja smo proglasili danom prijateljstva i bratske ljubavi između katolika i Kopta. Snimio sam videoporuku koja je emitirana u koptskoj crkvi u Rimu. Ovo je prvi put da smo Dan koptsko-katoličkoga prijateljstva proslavili uz papu Lava XIV. Zahvaljujemo Bogu na nastavku toga prijateljstva i ljubavi, a odnosi jačaju iz godine u godinu.
S papom Franjom prvi sam se put susreo 2013., a zatim ponovno 2023. godine u Vatikanu. Posljednji posjet obilježio je 50 godina od početka odnosa između Koptske i Katoličke Crkve. Papa Franjo nas je posjetio u Egiptu 2017. godine, a nadamo se i skoromu posjetu pape Lava XIV. Egipat je nevjerojatna zemlja. Kršćanstvo je ušlo u sve zemlje svijeta, ali sam Isus Krist došao je u Egipat kada je sveta Obitelj bila u bijegu od kralja Heroda. Zato je i naša zemlja sveta.
Zatražili smo od Katoličke Crkve da pojasni i objasni taj dokument. Trenutačno je dijalog zamrznut, ali će se uskoro obnoviti, ako Bog da, nakon daljnjih objašnjenja sadržaja toga dokumenta. Potpuno odbacujemo sve što je vezano uz homoseksualce ili blagoslov njihova braka. Voditelj našega Odbora za ekumenski dijalog unutar Svetoga sinoda Koptske pravoslavne Crkve biskup Kyrollyos ovih je dana u Rimu. Vjerujem da će se sastati s papom Lavom XIV. i da će i ta tema biti predmet razgovora.
Postoje mnogi aspekti i pitanja o kojima se raspravlja između dviju Crkava. To se odvija kroz Zajedničku međunarodnu komisiju za teološki dijalog između Katoličke Crkve i istočnih pravoslavnih Crkava. Ona se sastaje svake godine u posljednjem tjednu siječnja. Taj se susret održava ili u Rimu ili u nekom od sjedišta sedam istočnih pravoslavnih Crkava koje sudjeluju u dijalogu, poput Kaira ili Addis Abebe.
Sve je to u sklopu dijaloga; raspravljamo radi boljega međusobnoga razumijevanja između Crkava, ali postoje trajni odnosi ljubavi i stalni posjeti. U veljači ove godine određeni broj svećenika i monaha posjetio je Rim na poziv Vatikana radi daljnjega produbljivanja razumijevanja između dviju Crkava.
Želio bih objasniti da odnosi među Crkvama uključuju četiri koraka. Prvi korak u izgradnji dobrih odnosa između svih Crkava temelji se na Kristovoj ljubavi. Drugi je korak proučavanje svake pojedine Crkve – kako je razumjeti, kako upoznati njezinu povijest, dogme i tradicije. Treći je korak teološki dijalog, razgovori koji služe međusobnomu razumijevanju i pojašnjavanju svake dogme s obiju strana. Četvrti je korak molitva za jedinstvo kršćana. Kada se ispune ta četiri koraka, doći ćemo do želje koja je u srcu Isusa Krista – da svi budu jedno.
S Kristom ne postoji teškoća. Sveti apostol Pavao je rekao: »Sve mogu u Onome koji me jača!«
Povijesno gledano prvi ekumenski sabor, Nicejski sabor, održan je u Niceji u današnjoj Turskoj 325. godine. Prema kanonima toga sabora Aleksandrijski patrijarhat mora odrediti datum Uskrsa. Datum Uskrsa određujemo prema trima pravilima: prvo mora biti nakon proljetnoga ekvinocija 21. ožujka, drugo da se Uskrs slavi nakon židovske Pashe i treće da mora biti u nedjelju. To su tri pravila koja primjenjujemo u našem kalendaru na Istoku za određivanje Uskrsa. No na Zapadu se za određivanje Uskrsa primjenjuju samo dva pravila: da bude nakon početka proljeća i u nedjelju.
Raskol koji se dogodio između Katoličke Crkve i Koptske pravoslavne Crkve nastao je još u 5. stoljeću, a ekumenski dijalog započeo je sredinom 20. stoljeća. Stoga je za to potrebno mnogo vremena. Vjerujem da će, kada budemo gradili odnose ljubavi u Kristu među svim Crkvama, to biti put prema sve većemu razumijevanju i zbližavanju. Mi u Koptskoj Crkvi imamo dobre odnose sa svim Crkvama svijeta – Katoličkom, Ruskom, Bizantskom, Etiopskom, Protestantskom i svim ostalim Crkvama.
Izraz »ekumenizam krvi« znači da mučenici u svakoj zemlji daju svoje svjedočanstvo svim ljudima. Taj izraz upotrijebio je papa Franjo, a Koptska Crkva poznata je kroz povijest kao Crkva mučenika. Egipatski koptski mučenici u Libiji jasna su slika svjedočanstva za ime Kristovo te su dobili svoj blagdan u rimskom i koptskom kalendaru – slavimo ih 15. veljače svake godine.
U mnogim zemljama postoje progoni, no hvala Bogu u Egiptu takvih progona nema. S vremena na vrijeme javljaju se određeni problemi. Mi smo velika nacija, u Egiptu živi više od 110 milijuna ljudi, od toga je oko 15 milijuna Kopta koji žive zajedno s oko 95 milijuna muslimana. Odnosi među nama vrlo su dobri, doista vrlo dobri. I kršćani i muslimani zajedno pohađaju iste škole, ista sveučilišta, odlaze u iste bolnice, hodaju istim ulicama… Naši odnosi traju još od 14. stoljeća i zbog toga postoji snažno nacionalno jedinstvo. U drugim pak zemljama postoje određeni problemi i progoni, i mi molimo za njih.
Bilo je terorističkih napada na mnoge crkve i mjesta u Egiptu prije više od pet ili šest godina. No sada više nema takvih problema. S novim predsjednikom Abdelom Fattahom el-Sisijem, koji je započeo svoj mandat 2014. godine, situacija se promijenila. On je dobar vođa za sve Egipćane. Vodile su se dvije borbe: jedna protiv terorizma, a druga za razvoj. Nakon deset godina borba protiv terorizma gotovo je završena, a istodobno se odvijala i borba za razvoj. Danas u Egiptu osjećamo stabilnost društva. Društvo je vrlo mirno i sigurno.
To su lokalni problemi koji se mogu pojaviti u malim selima. U Egiptu imamo više od 5000 sela. Neka su manja, neka veća. Ako se problem pojavi u jednom selu, to je lokalna stvar i nastojimo je riješiti zajedno s lokalnim vlastima.
Da, to je bila vrlo ozbiljna izjava i ona je donijela određeni mir u egipatsko društvo. Mi volimo sve Egipćane. Volimo sve muslimane, ali svi Egipćani odbacuju svaki oblik terorizma.
Da, naravno. Egipatsko je društvo poput hrama koji ima mnogo stupova. Koptska Crkva smatra se jednim stupom egipatskoga društva, kao što su to vojska, policija, kultura, šport… Svi ti stupovi predstavljaju naše društvo, a naš je stup vrlo snažan. Koptska pravoslavna Crkva vrlo je aktivna u cijelom egipatskom društvu. Imamo mnogo škola i bolnica u koje dolaze svi Egipćani iako su to kršćanske škole i kršćanske bolnice. Nadalje, postoji poseban zakon za kršćanski brak koji se razlikuje od muslimanskoga zakona. Prema pravilima brak bi trebao biti između muža i žene koji dolaze iz iste Crkve. To je važno za budućnost obitelji.
Postoji ključ uspjeha u odnosima između biskupa, svećenika, đakona i svih vjernika. On se može opisati riječju »abuna«, što u prijevodu znači »naš otac«, a podrazumijeva da smo svi okupljeni oko Oca. Stoga postoji duhovni odnos među svima nama. To je vrlo važno u našem društvu i Crkvi. Zbog toga postoje vrlo snažne veze između patrijarha, biskupa, svećenika, đakona i svih vjernika, pa i djece koja su pohađala tzv. nedjeljne škole. Svi biskupi, mitropoliti, pa i ja osobno potekli smo iz nedjeljne škole. U našim crkvama više od tri milijuna djece pohađa takvu nedjeljnu školu.
Prvi monah u povijesti bio je Antun opat koji je bio Egipćanin, a i prvi pustinjački samostan bio je u Egiptu. Iz Egipta se monaštvo proširilo po cijelom svijetu. Imamo koptske samostane izvan Egipta. Primjerice tijekom ovoga pohoda Europi posjetio sam Austriju i tamo postoje dva samostana, jedan za monahe, a jedan za monahinje. Ti su samostani relativno nedavno uspostavljeni, prije manje od deset godina. Vjerujemo da molitve monaha podupiru Crkvu u njezinoj službi.
A procvat samostana znak je duhovnosti, znak plodnosti i životnosti Crkve. Koptska Crkva vrlo je aktivna. Iako smo jedna od najstarijih Crkava, ujedno smo suvremeni.
Došao sam u Hrvatsku, u ovu prekrasnu zemlju. Prvo želim zahvaliti svim dužnosnicima što su primili Egipćane, a posebno Kopte, i pružili im priliku da pronađu mjesto. Stoga molimo dužnosnike da osiguraju mjesto bogoslužja jer boravak u crkvi i život u Crkvi donosi duhovnu utjehu. Trenutačno se molimo u crkvi koju nam je ustupila Katolička Crkva, na čemu zahvaljujemo. Želim zahvaliti i crkvenim predstavnicima na potpori ovdje u Hrvatskoj. Molim Boga da poveća međusobno razumijevanje između naših Crkava i da jednoga dana postignemo jedinstvo.
Velika smo zemlja, a postotak mladih u Egiptu prelazi 40 posto ukupnoga stanovništva. Mladi odlaze i migriraju iz ekonomskih razloga. Želio bih spomenuti da su egipatski mladi prisutni u više od stotinu zemalja svijeta, bilo da je riječ o arapskim ili zapadnim zemljama. Naša uloga kao Crkve jest da se brinemo za Kopte gdje god se nalazili, pa imamo više od 600 crkava izvan Egipta, u kojima služi četrdeset mitropolita i biskupa. Sveti sinod Koptske pravoslavne Crkve uključuje 138 biskupa i mitropolita. To je velik broj, a njih 40 djeluje izvan Egipta, gdje imamo mnogo crkava, samostana i institucija koje se brinu za Kopte izvan Egipta.
