ZAŠTO SVETIŠTE LUČICA NA ISTOKU HRVATSKE PROCVATE NA MALU GOSPU Trostruki evangelizacijski pothvat u marijanskom svetištu

Snimila: S. Kraljević

Iako danas postoje brojni razlozi koji bi među hrvatskim vjernicima mogli izazvati posvemašnje beznađe, pogotovo kad bi se pogledale višeznamenkaste brojke pojedinaca i čitavih obitelji iz Slavonije i Srijema koji su proteklih godina dostojanstveniji život pokušali pronaći izvan granica svoje rodne grude, ipak postoje primjeri koji vraćaju nadu. Među njima je i širim krugovima vjerojatno manje poznato svetište Majke Božje Lučičke, to jest crkva sv. Luke, koja se nalazi na području župe Lipovac, predjelu poznatom kao Lučica, na istoku Đakovačko-osječke nadbiskupije. Ta je crkva i svojim arhitektonskim izgledom i prirodnim okruženjem donekle slika današnje istočne Hrvatske: drevna ljepotica, oštećena ljudskim djelovanjem, zubom vremena i zapostavljanjem režima, pomalo usamljena stoji u okruženju netaknute ravničarske idile. Pravi se obrat, međutim, događa upravo o blagdanu Rođenja Blažene Djevice Marije – Male Gospe, kada se ondje nastavlja povijesni niz molitava i izricanja brojnih zahvala.

Riječ je o svetištu koje župnik Ivica Tušek nastoji oživjeti evangelizacijskim pothvatom koji zahvaća danas najugroženije članove društva: obitelji, župne zajednice i promicatelje tradicijske kulture. Stoga je priređen duhovni i kulturni program kojemu je cilj osnažiti obiteljsko, župno, dekanatsko, ali i kulturno zajedništvo čitavoga kraja.

»Uvjeren sam da su molitve čuvale crkve, a vratile i čuvale narod. Zato nam je danas potrebna vjera, molitva, zajedništvo i moramo se okrenuti prema Majci Božjoj i Bogu. Upravo naša crkva i naše svetište u Lučici daje nam uvijek iznova priliku, podsjeća nas na Božju snagu i zagovor Majke Božje. Zato mi je nakana da se što prije uredi marijansko svetište u Lučici te da i putnici s autoceste mogu navratiti i tu se u miru odmoriti i pomoliti«, ističe župnik Tušek.

Uoči blagdana Male Gospe, 7. rujna, posvješćuje se važnost pripadnosti crkvenoj zajednici jer tada u svetište na Lučici hodočasti Otočki dekanat i druge župe. Predvečer hodočasnici pješice krenu od župne crkve u Lipovcu prema tri kilometra udaljenom svetištu Gospe Lučičke, gdje slave misu i oblikuju zahvalnu procesiju s Gospinim likom i svijećama.

Na blagdan Male Gospe, 8. rujna, hodočaste obitelji i članovi kulturno-umjetničkih društava te tamburaških sastava. Prvo misno slavlje bude u 8 sati, nakon kojega je blagoslov obitelji. Nakon mise u 10 sati blagoslov je otčeva i majka, muževa i žena, a školarci donose torbe i knjige za blagoslov uoči početka nove školske godine.

Posebnost je u Lučici i hodočasnički dan i blagoslov KUD-ova, a sve započne pobožnošću u popodnevnim satima i pjevanjem tradicionalnih marijanskih pjesama. Misa počinje u 18 sati, a nakon mise slijedi blagoslov članova kulturno-umjetničkih društava, tamburaških sastava te članova ostalih udruga koje nastoje promicati tradiciju i kulturu.

Uz crkvu u Lučici, do koje se i danas dolazi makadamskim prašnjavim putom, bio je templarski samostan. Svetište se nalazi prije graničnoga prijelaza Bajakovo. Smješteno je uz rukavac rijeke Spačve, a prema povijesnim izvorima pouzdano se znade da potječe s kraja 13. stoljeća, premda neki izvori upućuju i na ranije datiranje.

Crkva ima svoju povijesnu vrijednost i kulturološko-arhitektonsku posebnost te je spomenik nulte kategorije. Jedinstvena je u Hrvatskoj, ali nažalost oštećena i zapuštena jer komunističke vlasti nisu dopuštale njezinu obnovu. Mještani spominju da ni taj dio domovine nije mimoišla krvava prošlost koju je pretrpio hrvatski narod, posebno u vrijeme završetka Drugoga svjetskoga rata i komunističko doba. Iako je srpski agresor pokušao do kraja uništiti sve sakralne objekte na tom području u Domovinskom ratu, »Lučica« je pretrpjela samo oštećenja. Crkva je gotička, dakle u slogu jednobrodne gotičke građevine nalik svečanoj dvorani. Posebnost je crkve to što je građena od pečene cigle, a do visine od pola metra je rimska opeka. Prema njezinoj arhitekturi vidljivo je da su donji dio i temelji građeni od izdržljiva materijala jer je u blizini voda. Dužina crkve je 21 metar, a širina devet metara. Na južnoj, sjevernoj i istočnoj strani crkve bili su nekad veliki gotički prozori visoki pet metara, no kasnije su zazidani. Očito crkvu sa širokim zidovima od cigle nije bilo lako srušiti. U Domovinskom ratu nekoliko je granata pogodilo apsidu, ali je crkva ostala kao nijemi svjedok burnih vremena.

Mala Lučica »pobijedila« agresora

»Teško je boriti se protiv Boga i Majke Božje«, kaže župnik Tušek. »Uvjeren sam da su molitve čuvale crkve, a vratile i čuvale narod. Zato nam je danas potrebna vjera, molitva, zajedništvo i moramo se okrenuti prema Majci Božjoj i Bogu. Upravo naša crkva i naše svetište u Lučici daje nam uvijek iznova priliku, podsjeća nas na Božju snagu i zagovor Majke Božje. Zato mi je nakana da se što prije uredi marijansko svetište u Lučici te da i putnici s autoceste mogu navratiti i tu se u miru odmoriti i pomoliti.«

Svetište je osmišljeno da bude hodočasnički prostor, a skulptura Isusa na križu koja dominira prostorom vidljiva je s autoceste. Obnova marijanskoga svetišta u Lučici započela je 2000. godine pod vodstvom konzervatorskoga odjela u Osijeku, ali pomaci su neznatni.


 

Gospu časte i bez slike

O Lučici je napisana brošura koju je 1905. sastavio i izdao dugogodišnji lipovački župnik Mihovil Meštrović (1858. – 1938.). Knjižica je naslovljena »Majka Božja Lučička: molitvenik i kratka poviest prošteništa Gospe ‘Lučice’ u Lipovcu«. Župnik Meštrović opisao je da je naslovnik i patron crkve sv. Luka evanđelist, a uz njega je na oltarskoj slici naglašenija Gospa. Ona je – i u svijesti vjernika, hodočasnika – trajni poziv na štovanje. Zato je od puka dobila jedinstveno ime: Gospa Lučička. Prvotna se originalna slika Gospe Lučičke izgubila. Drugu i manju častili su župljani i hodočasnici u vrijeme župnika Meštrovića, no i ona je nestala. Danas se može naći tek u nekim starim molitvenicima. Riječ je o slici koja prikazuje evanđelista Luku kako slika Gospu.


 

U znaku broja sedam

U bogatu pastoralnom programu tijekom kolovoza u župi Lipovac u filijalnoj crkvi u Apševcima đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić u nedjelju 18. kolovoza krstio je sedmo dijete obitelji Vjekoslava i Ane Meseljević. Nadbiskup Hranić čestitao je roditeljima na hrabrosti što imaju snage plivati protiv struje u današnjem potrošačkom mentalitetu te istaknuo vrijednost rođenja djeteta nasuprot mentalitetu u kojem djeca moraju sve imati. Zatim je postavio pitanje: Što je vrjednije djeci, stvari ili braća i sestre? Najveće blago koje obitelji mogu ostaviti brojna su djeca, brojna unučad, te time i osigurana briga u starosti. Podsjetio je na vrijednost zajedništva u obitelji u kojoj je više djece, gdje oni vode brigu jedni o drugima, uče jedni od drugih te usvajaju važne socijalne i društvene krjeposti.

Krštenje sedmog dijeteta obitelji Vjekoslava i Ane Meseljević

Tri dana ranije u svetištu u Lučici, posvećenom sv. Luki, koje župnik Ivica Tušek želi oživjeti, proslavljena je svetkovina Velike Gospe te su aktivirane duhovne priprave za Malu Gospu.

U Lipovcu je stoga više toga u znaku broja sedam: kršteno je sedmo dijete, župnik Tušek sedam je godina u toj župi. On se nada da će u sljedećem razdoblju rasvijetliti prošlost Lučice, obnoviti svetište tako da se prolaznici autocestom mogu u miru pomoliti i nastaviti svoj put.


 

»Maratonske« duhovne pripreme

U svom ljetnom programu župna zajednica u Lipovcu okupila se na duhovnim pripravama i proslavama za sv. Lovru, zatim Gospu Snježnu, svetkovinu Uznesenja Marijina te za Malu Gospu. U kratkom vremenu održane su višednevne priprave jer je svaki zaštitnik imao najmanje trodnevnu pripravu, a »Gospe« i dodatnu.


 

Ratna ranjavanja i poratna ozdravljenja

Mjesto Lipovac spominje se 1333. pod nazivom Sveti Lovro u popisima ubrane papinske desetine od crkvenih prihoda sakupljanih za Svetu Zemlju i križarsku vojnu. Za turskoga je vladanja 1658. postojala i župa u Lipovcu. Župnik Tušek navodi da je u Lipovcu obnovljena župa 1789., a tijekom srpske agresije na hrvatski narod župna crkva sv. Lovre bila je stalna meta napada pa je tadašnji župnik Zvonimir Nevistić slavio misu po kućama, u podrumima i na položajima branitelja. Godine 1992. srpski agresor srušio je zvonik župne crkve. U studenom 1997. započeli su radovi na raščišćavanju unutrašnjosti crkve, a u prosincu je bio početak obnove razorene župne crkve sv. Lovre đakona i mučenika. Lipovac prema popisu stanovništva iz 2011. ima 814 stanovnika, Apševci 305, a Podgrađe 371 stanovnika. Problem je što je u župi više umrlih nego krštenih i to je ono što zabrinjava Slavoniju. Župnik Tušek s ponosom ističe da je ondje narod odan Crkvi i u svim selima organiziran je pastoral kao i u najvećim župama.

IZVORGlas Koncila br. 36/2019.
Prethodni članakO BESKOMPROMISNOJ BORBI ZA ZAŠTITU ŽIVOTA SVJEDOČI REBECCA KIESSLING, ZAČETA SILOVANJEM »Silovatelj nije moj stvoritelj«
Sljedeći članakTEKSTILNA INDUSTRIJA U ETIOPIJI Iako malobrojna, Katolička Crkva protiv iskorištavanja radnika