ŽIVOT BLIZU TOČKE VRENJA Termalno bogatstvo ispod zemlje, a duhovno na površini

Snimila: B. Lukačević | Neizostavan dio župnoga života i zajedništva su i druženja na terasi župnoga doma nakon svake mise
Poseban su događaj u župi kampovi za mlade i djecu koji su dolaskom župnika Mate Matasovića ponovno zaživjeli

Župa sv. Mateja apostola i evanđelista u Bizovcu u 750 obitelji okuplja 2650 vjernika. Prošle je godine krštenih bilo 23, pokopano 53, crkveno je vjenčano 13 parova, krizmanika je bilo 48, prvopričesnika 33. Misa je u župi svakoga dana, a nedjeljom uz tri mise u župi župnik slavi još mise u svakoj od dviju filijala. Srijedom slavi misu u Bizovačkim toplicama i u bolnici u kapeli Gospe Lurdske.

Sadašnja župna crkva sv. Mateja izrađena je 1802., najprije u skromnom barokno-klasicističkom stilu, a obnavljana je i dograđivana nekoliko puta: 1875. i od 2004. do 2007. godine, za vrijeme župnika Marina Kneževića, kada je znatno proširena i uređena te sada podsjeća na malu katedralu – spomenik je kulture. Župi pripadaju dvije filijale. Filijalna crkva u Cretu Bizovačkom, posvećena sv. Antunu Padovanskomu, obnovljena je u vrijeme župnika Kneževića, a crkva u Samatovcima, posvećena Pohodu Blažene Djevice Marije, izgrađena je u modernom stilu također za vrijeme župnika Kneževića.

Živjeti oko toplica

Da su u tom lijepom mjestu prvi ljudi župnik i načelnik bilo je očito u susretu župnika Mate Matasovića i načelnika općine Srećka Vukovića. U razgovoru s načelnikom doznaje se da je vjernik i hrvatski branitelj. Šaleći se na svoj račun, ističe da je vjerojatno jedini načelnik koji već četvrti mandat vodi općinu s jednom rukom.

Župniku Mati Matasoviću među prvim je svećeničkim službama bila upravo bizovačka župa sv. Mateja u kojoj je kao župni vikar služio četiri godine. Kao mladi svećenik pokrenuo je tada u župi mnoge inicijative, a posebno je procvjetao i oživio rad s djecom i mladima

Naime, nakon moždanoga udara oduzeta mu je lijeva ruka i teško ozlijeđena lijeva noga te je zadobio 80-postotni invaliditet. No kaže da mu vjera i ljubav s kojom radi daje snagu da sve stigne sa svojim suradnicima.

Bizovac posljednjih godina, iako je malo mjesto, više sliči gradu nego selu. I zgrada u kojoj općina djeluje uistinu je posebna. Taj nekadašnji dvorac valpovačke grofovske obitelji Normann-Prandau, građen 1830., sada je obnovljeni spomenik kulture.

Iz razgovora sa župnikom i načelnikom brzo se može mnogo doznati. Tijekom 20. stoljeća na prostor Bizovca doseljavali su se ljudi iz raznih krajeva donoseći sa sobom običaje svojega kraja, stvarajući tako zajedno sa starosjediocima neprocjenjivo kulturno blago bizovačkoga kraja. Već gotovo četiri desetljeća u mjestu djeluje folklorno društvo, koje njeguje izvornu tradicijsku baštinu bizovačkoga zavičaja i s jedinstvenom, prepoznatljivom i osebujnom ženskom narodnom nošnjom pronosi ime Bizovca nastupajući na folklornim priredbama u zemlji i inozemstvu. Postoje i nogometni klub i vatrogasno društvo. Ove je godine održana 50. olimpijada starih športova. U terorističkom napadu zrakoplova JNA na Bizovac u Domovinskom ratu 7. studenoga 1991. poginulo je devetero, a ranjeno 24 mještana. U spomen njima ispred crkve podignuto je spomenobilježje. Zbog blizine Osijeka, odlične prometne povezanosti, razvijenoga obrta, plodne obradive zemlje, trgovine i turističkih potencijala nakon otkrića ljekovite vode Bizovac postaje privlačan za život mnogima. Bušeći naftu, 1967. godine djelatnici hrvatske naftne kompanije pronašli su na 1830 metara vrelu vodu (96 °C). Voda je slana i izrazito bogata mineralima, a toplija je od bilo koje druge poznate termalne vode. Sada je to najveći turistički kompleks u istočnoj Hrvatskoj, koji čine Poliklinika Bizovačke toplice – medicinska rehabilitacija i Geotermalno kupalište, termalna rivijera »Aquapolis«…

Od prošle godine župnik je Mato Matasović, za svećenika zaređen 1991. godine. Među prvim službama bila mu je baš ta bizovačka župa u kojoj je kao župni vikar služio četiri godine. Kao mladi svećenik pokrenuo je on tada u župi mnoge inicijative, a posebno rad s djecom i mladima. Pamte ga sada odrasli ljudi koji su bili njegovi ministrirali, koje je krstio, vjenčao. Među najbližim su suradnicima i vjeroučitelji: supružnici Marina i Slaven Školka te Magdalena Birtić i Zrinka Blažević. Svi oni predaju vjeronauk u osnovnim i srednjim školama u Bizovcu, Valpovu, Osijeku i okolnim mjestima, a u župi vode poneku skupinu, kojih ima nekoliko: »Maleni«, »Vikend«, lektori, ministranti, čitači, zbor mladih, zbor odraslih i dramska skupina te prvopričesnička i krizmanička skupina.

Kampovi i kao duhovno iskustvo

Poseban su događaj u župi kampovi za mlade i djecu koji su dolaskom župnika Mate Matasovića ponovno zaživjeli. U svibnju je održan kamp za mlade, koji su organizirali i vodili župni suradnici u prigodi završetka katehetske godine, a u kolovozu je kamp za djecu od 8 do 11 godina prvi put u toj župi vodilo šestero volontera udruge »Dijete zove dijete« iz talijanskoga grada Brescie. Koliko su ti kampovi vrijedan oblik pastorala bilo je očito jer su djeca i mladi, a i njihovi roditelji, bili oduševljeni. Uz organizaciju u koju su se uključili župni suradnici i financijsku pomoć Općine održavanju tih vrijednih projekata zasigurno je pridonijelo to što župa ima prelijepo uređen vrt iza crkve i crkveno dvorište. Oni su ponos svakomu stanovniku Bizovca, mjesto za ugodan odmor za dušu i tijelo. Za taj je projekt Hrvatska turistička zajednica priznanje Zeleni cvijet 2002. godine uručila tadašnjemu župniku Marinu Kneževiću.

 

Prisjećajući se bliže poslijeratne povijesti kada im je kao mladi svećenik došao sadašnji župnik Matasović, vjeroučitelj Školka ističe da je sve tada u župi procvjetalo, oživilo, napose rad s mladima. »Kao mladi ljudi bili smo 1992. organizatori međunarodnoga biskupijskoga susreta mladih ‘Evo dolazim’, i tada je započeo kontinuirani rad s mladima u župi. Sve je to podupro i ondašnji župnik Stjepan Krekman. Sa sadašnjim župnikom (tada kapelanom) često smo hodočastili. Rado smo dolazili na sve susrete mladih, duhovne vježbe, ljetovanja i logorovanja. Sad kad je došao kao novi župnik, svima je nama stalo da župa bude živa, da raste u vjeri te sve više surađujemo i radimo s roditeljima. Suradnja u župi razvija se i među vjernicima koji su članovi različitih pokreta. Oni daju velik doprinos kroz različita događanja u župnoj zajednici. Svjesni smo da su djeca i mladi budućnost i župe i našega naroda te se trudimo baš njima pomoći da rastu u vjeri, da budu povezani sa župnom, da im crkva bude drugi dom. Stoga smo kao i tih devedesetih i ove godine kada nam je došao župnik Matasović nastavili s organiziranjem kampova za mlade i djecu. Prije osam godina, za vrijeme župnika Zorana Ćosića, roditelji su pokazali spremnost za suradnju te su kupili 20 šatora. Najvrijednije je ulaganje u djecu, ona su naše bogatstvo. Kad su ona sretna, sretni smo i mi roditelji. Zahvalni smo župniku koji je otvoren svim našim inicijativama«, ističe vjeroučitelj Školka, koji u župi vodi skupinu »Vikend«. On i supruga Marina – također vjeroučiteljica – bili su prvi studenti laici u poslijeratnim danima. Marina ističe da u školi u Bizovcu gotovo sva djeca pohađaju vjeronauk. Radosna je što djeca dolaze na župnu katehezu i uključuju se u skupine, u svibanjske i listopadske pobožnosti. »Oni su mali župni rasadnik – budućnost župe«, tvrdi ta vrijedna župljanka, koja u župi vodi kreativnu i prvopričesničku skupinu, a sa suprugom Slavenom ima četvero djece i četvero unučadi.

»Svi smo mi u župi svoji«

Aktivna je u župi Evelin Marincel-Sršić, kao i njezin suprug Vedran, s kojim ima dvoje maloljetne djece. I ona je studirala teologiju, a vodi interesnu skupinu »Maleni« u koju je uključeno 20-ak djece od 1. do 6. razreda. Kroz igru i kateheze ona djeci nastoji približiti potrebe djece s posebnim potrebama. »Odrastala sam u ovom crkvenom dvorištu i želja mi je da i naša djeca osjete da je to njihov drugi dom u kojem su sigurni i u kojem mogu dobiti samo ono dobro i plemenito«, rekla je. U radu s djecom i mladima surađuju i Laura Kučinec i Ivan Vuković, koji je prošloga mjeseca vodio skupinu mladih u Poljsku na festival mladih. »Svi smo mi u župi svoji«, najčešće je spomenuta misao župnih suradnika.

Najstarija suradnica, 84-godišnja Marija Nenad, u župi je 2001. pokrenula i vodi živu krunicu, u koju je uključeno 170 članova te svaki dan izmole 34 krunice, a i Vjenčić sv. Josipa i pobožnost Milosrdnomu Isusu. Ana Sršić vodi Schönstattski pokret koji časti Majku Triput Divnu, u koji je u 19 molitvenih krugova uključeno 186 molitelja. Molitvene susrete Lige majki i žena vodi Marija Vuković, koja je uključena u Pokret Božjega milosrđa u kojem tijekom devetnice pred Veliki petak u 15 sati 200-tinjak župljana moli krunicu Božjemu milosrđu, a svakoga prvoga petka u mjesecu vodi noćno klanjanje, na koje dolaze često i cijele obitelji. Sakristanka u župi već je 25 godina 58-godišnja Anica Uremović, koja je i članica pastoralnoga vijeća. Udrugu sv. Vinka Paulskoga od 2013. vodi Romana Kranjčević. Brigu za pastoralni centar vodi Anica Gudelj, koja ističe kako je to posebno ispunjava. Igor Pranjić bio je više godina predsjednik Udruge sv. Vinka Paulskoga za cijelu Hrvatsku, a sada je član konferencije u Bizovcu. Tu karizmu on nastoji širiti ne samo u župi, nego i na svojem radnom mjestu.

U iščekivanju orgulja

Orguljašica u župi je Sandra Lovrinčević. Prisjećajući se godina kada im je župnik bio Marin Knežević, koji je osnovao zbor mladih »Mateus«, ističe kako sada nastoje opet okupiti mlade i osnovati zbor. Antonija Kardum sa župnikom svake srijede ide na misu u Lječilište Bizovačke toplice, kao i u OFMIR (Zavod za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju u Bizovcu), gdje slave misu s pacijentima. Ističe da se uvijek okupi znatan broj pacijenata koji sudjeluju na misi i to im puno znači jer prije mise župnik im je na raspolaganju i za ispovijed. Župni Caritas od 2015. vodi Branka Kranjčević, koja je članica pastoralnoga vijeća. Ističe da se tijekom godine, a napose u korizmi i adventu, uključe župljani i pomažu potrebitima u župi te da je sve transparentno.

Sakristanka u filijali posvećenoj Pohodu Blažene Djevice Marije u Samatovcima je Anamarija Pajnić, a u filijali sv. Antuna Padovanskoga u Cretu Danijela Salapić. Sa 74 godine aktivna je i vrijedna Marica Kolarić, koja se brine da župnik svaki dan ima skuhano jelo i da sve bude oprano i čisto. Član je ekonomskoga vijeća Berislav Škarić, obrtnik. Ističe kako se brinu da župi i župniku ništa ne nedostaje te brzo prikupe financije od župljana i donatora za sve što je potrebno. »Radujemo se svi skoroj kolaudaciji orgulja koje smo uspjeli povoljno nabaviti preko naših sumještana koji žive u Njemačkoj. I iz našega mjesta ljudi odlaze u inozemstvo, ali nas raduje da ih se sve više i vraća. Sretan sam što živim baš u Bizovcu, nigdje drugdje ne bih poželio živjeti«, svjedoči Škarić.

O tom mjestu najviše bi rekla pjesma: »Bizovac je selo od davnina, u njemu je živjeti milina.« To zvuči istinito i danas, pogotovo kad načelnik prisnaži da su zahvaljujući malim i velikim tvrtkama te oko 300 OPG-ova koje drže domaće obitelji, uz blizinu Belišća i Osijeka, gotovo svi mještani zaposleni.

Župa sv. Mateja apostola i evanđelista u Bizovcu

U bogatoj slavonskoj ravnici tek 15-ak kilometara od Osijeka, s kojim je povezan s više linija autobusa i vlaka, smjestila se župa sv. Mateja evanđelista i apostola u Bizovcu. Malo koji se grad, a posebno selo kao ovo može pohvaliti da ima dvije bolnice, nalazišta nafte i termalnih voda, po čemu je nadaleko poznato kao urbano turističko mjesto. Prema izvorima još 1333. godine Bizovac je zajedno s Ladimirevcima imao zajedničku crkvu posvećenu sv. Kuzmi i Damjanu. Srednjovjekovni naziv mjesta bio je Byezafalva u gospoštiji Karaševo i vlasništvo viteškoga reda sv. Ivana Jeruzalemskoga. Prema dokumentima iz 1579. godine tada je u selu Bisofzy bilo osam kuća. Od 1721. Bizovac je u posjedu valpovačkoga vlastelinstva sa 23 domaćinstva. Na mjestu gdje se danas nalazi Bizovac je naseljen između 1752. i 1755. godine preseljenjem stanovništva s okolnih salaša. U Bizovcu su rođeni galerist Antun Ullrich, jezikoslovac Bratoljub Klaić, matematičar Ivo Pavlić i kemičar Stjepan Glavaš.