Dio hrvatske javnosti slavi 11. kolovoza kao obljetnicu uvođenja biračkoga prava žena. Na taj je dan 1945. u Jugoslaviji ozakonjeno opće i jednako biračko pravo muškaraca i žena s navršenih 18 godina. To je u formalnom smislu bio iskorak u odnosu na ranije državno-političke sustave u kojima su žene bile isključene iz biračkoga prava. No uvođenje općega biračkoga prava 1945. nije bio demokratski iskorak jer ni jedni izbori u komunističkoj Jugoslaviji nisu bili demokratski. Žene i muškarci nisu imali mogućnost biranja između različitih političkih opcija ni slobodu izbora neke od ponuđenih opcija, kao dva ključna elementa demokratskih izbora. Svi izbori u Jugoslaviji od 1945. do 1990. bili su u stvari glasovanje bez izbora.
Britanija najavila spuštanje dobne granice na 16 godina
Ključni događaj u demokratizaciji biračkoga prava u Hrvatskoj dogodio se 1990., a ne 1945. U Hrvatskoj su u proljeće 1990. održani slobodni i kompetitivni izbori na kojima su žene i muškarci prvi put imali mogućnost biranja i slobodu izbora između različitih političkih opcija. Na izborima 1990. ipak nije ostvareno opće biračko pravo jer su reformirani komunisti svojim izbornim pravilima isključili nezaposlene iz biranja jednoga od triju tadašnjih parlamentarnih domova (Vijeće udruženoga rada). Taj radni cenzus najviše je pogodio žensku populaciju, odnosno domaćice kojima je bilo uskraćeno puno biračko pravo. Oblikovanje izbornih pravila izraz je političke računice, pa je i isključivanje nezaposlenih (uglavnom žena) iz biranja jednoga od parlamentarnih domova imalo svoju »matematiku« kod reformiranih komunista. Kao i današnji progresivni liberali, i komunisti su imali preferirani ideal žene u koji se nije uklapala domaćica.
17-godišnjaka i
16-godišnjaka treba vjerovati u njihovu zrelost, političku pismenost i odgovornost za opće dobro
Komunističkomu se poretku često pripisuju zasluge za ostvarivanje ravnopravnosti žena i muškaraca, no stvarnost je bila ponešto drukčija. Kako navodi Mirjana Kasapović, formalna jednakost žena i muškaraca narušavala se nizom socijalnih politika i praksa. Ona navodi slabo poznat primjer da se žene nisu imale pravo upisivati na diplomatski odsjek Novinarske i diplomatske visoke škole u Beogradu (1948. – 1953.) jer se vjerojatno prešutno pretpostavljalo da nisu dorasle zahtjevnomu i suptilnomu diplomatskomu poslu.
Jedna od zemalja u kojima su se žene najintenzivnije borile za pravo glasa bila je Velika Britanija. U toj je zemlji prvo 1918. ozakonjeno biračko pravo žena s navršenih 30 godina koje su ispunjavale minimalni imovinski cenzus. Potom je 1928. biračko pravo prošireno na sve žene s navršenom 21 godinom. Kao i druge demokratske države, Velika Britanija je 1969. spustila dobnu granicu za ostvarivanje biračkoga prava sa 21 na 18 godina. Sredinom srpnja ove godine britanska je vlada najavila spuštanje dobne granice na 16 godina.
Konzervativna i laburistička stranka
U dijelovima Velike Britanije već je ozakonjeno stjecanje biračkoga prava sa 16 godina. U Škotskoj i Walesu sa 16 se godina stječe pravo glasovanja za regionalni parlament i lokalnu vlast. Odlukom britanske vlade dobna granica od 16 godina proširit će se na cijelu državu i sve izbore, uključujući i biranje nacionalnoga parlamenta. Velika Britanija trebala bi postati treća, odnosno četvrta europska država koja je dobnu granicu za nacionalne izbore spustila na 16 godina. Ranije su to učinile Austrija i Malta te u velikoj mjeri i Grčka u kojoj biračko pravo imaju 17-godišnjaci te 16-godišnjaci koji u godini izbora navršavaju 17 godina.
Politolog Berto Šalaj ističe da spuštanje dobne granice za biračko pravo uglavnom zagovaraju stranke lijeve političke orijentacije, a tomu se protive stranke desne orijentacije. Takav je slučaj i u Velikoj Britaniji u kojoj je spuštanje dobne granice najavila vlada Laburističke stranke. Vladajuća Laburistička stranka ima jasnu političku računicu za spuštanje dobne granice na 16 godina. David Willets upućuje na dob kao novu podlogu političkih podjela u Velikoj Britaniji. Willets navodi da je na parlamentarnim izborima 1992. Konzervativna stranka osvojila 40 posto glasova birača u dobi od 25 do 34 godine, a na izborima 2019. taj je udjel iznosio 27 posto. Procjene govore da je na parlamentarnim izborima 2024. za Konzervativnu stranku glasovalo samo 8 posto birača mlađih od 30 godina, u odnosu na 46 posto birača starijih od 70 godina. Laburistička je stranka dobila 45 posto glasova mlađih birača i samo 20 posto glasova birača starijih od 70 godina.
Ojačavanje biračkoga tijela
Pitanje spuštanja dobne granice za biračko pravo u Hrvatskoj je uglavnom zanemareno. Iznimka je lijevoliberalna zagovaračka udruga GONG koja je 2023. objavila obuhvatnu studiju o spuštanju dobne granice za biračko pravo na 16 godina. GONG se u studiji jasno založio za spuštanje dobne granice na 16 godina. »Isključivanje iz demosa mlađih od 18 godina, iz perspektive demokratske ideje, oblik je socijalne nepravde koji treba pokušati umanjiti, kad ga već ne možemo u potpunosti ukloniti«, ističe GONG, čiji su prijedlog o spuštanju dobne granice na 16 godina poduprle vodeće lijevoliberalne stranke u Hrvatskoj, ali nisu poduzele ozbiljnije korake na provođenju ideje. To pokazuje da lijevoliberalne stranke u Hrvatskoj ne vide mlađe birače kao svoje biračko tijelo, ili čak smatraju da bi se spuštanjem dobne granice ojačalo biračko tijelo konzervativnih stranaka.
Konzervativne stranke, osobito ako su kršćanskoga nadahnuća, ne bi trebale zanemarivati pitanje širenja prava glasa. U Hrvatskoj su inicijalno stranke kršćanskoga nadahnuća zagovarale širenje biračkoga prava na žene, a liberali su se protivili. U pogledu biračkoga prava 17-godišnjaka i 16-godišnjaka treba vjerovati u njihovu zrelost, političku pismenost i odgovornost za opće dobro.
