Krajem 2024. navršile su se 34 godine od donošenja prvoga hrvatskoga demokratskoga Ustava koji je uz određene izmjene i danas na snazi. Hrvatski ustav donesen je 21. prosinca i proglašen 22. prosinca 1990. pa ga se kolokvijalno naziva »božićni Ustav«. Godišnjica najvažnijega političkoga i pravnoga dokumenta Republike Hrvatske uglavnom je prošla nezamijećeno. Jutarnji je list, doduše, napravio reportažu o procesu izrade Ustava razgovarajući s dvojicom članova radne skupine koja je sastavila Prijedlog nacrta Ustava – Vladimirom Šeksom i Krunislavom Olujićem.
Lijevoliberalni akteri
Među brojnim temama spomenuta je i odredba o »pravu čovjeka da slobodno odlučuje o rađanju djece« koja je bila u prvom Prijedlogu nacrta Ustava (»Krčki nacrt«) i Nacrtu Ustava, ali je izbačena iz konačnoga teksta hrvatskoga Ustava. Prema tumačenju Olujića, on i Smiljko Sokol (također član radne skupine) spomenutu su odredbu (uz protivljenje Šeksa) ugradili u »Krčki nacrt« i s time došli pred Franju Tuđmana i Sabor. Prema Olujiću, Tuđman navodno nije prvotno bio protiv odredbe, ali je onda »primio Franju Kuharića i odjednom je taj stavak jednostavno nestao«.
Olujić se navodno htio suprotstaviti uklanjanju odredbe, ali mu je rečeno da odustane jer će se materija ionako urediti zakonom, a on je znao »da je u to umiješao svoje prste, ne Vatikan, nego Kaptol«. Šeks je pak zaboravio ili potisnuo iz sjećanja činjenice o spomenutoj odredbi. U razgovoru je rekao da su raspravljali o pobačaju, ali nije znao koje su formulacije predložene. »Znam da je Olujić poslije tvrdio da je u nacrt ušlo pravo na pobačaj, a to je van svake pameti«, rekao je.
Hrvatska se 1990. odlučila za izradu suvremenoga demokratskoga Ustava, ali se u prijedlogu novoga Ustava našla i odredba iz Ustava SR Hrvatske iz 1974. o »pravu čovjeka da slobodno odlučuje o rađanju djece«. Tom je odredbom u SR Hrvatskoj bilo ustavno zajamčeno pravo na pobačaj. Takva odredba bila je zadržana u prvom Prijedlogu nacrta hrvatskoga Ustava koji je u prvoj polovici kolovoza 1990. izradila spomenuta radna skupina, a potom i u Nacrtu Ustava koji je 23. studenoga 1990. Sabor utvrdio i stavio na javnu raspravu. No prije donošenje Ustava dogodila se promjena koja nije proizišla iz političke intervencije crkvene hijerarhije, kako to vole tumačiti lijevoliberalni akteri. Kako pokazuje zapisnik zajedničke sjednice triju domova Sabora koji je upotrebljavan u knjizi Duške Šarin »Nastanak hrvatskoga Ustava«, Klub zastupnika HDZ-a usprotivio se odredbi koja je ustavno jamčila pravo na pobačaj. HDZ-ova parlamentarna frakcija (tj. klub zastupnika) predložila je da se u Ustav uvrsti odredba »svaki čovjek ima pravo na život od začeća do prirodne smrti« i ukloni odredba o slobodnom odlučivanju o rađanju djece. Prijedlog parlamentarne frakcije HDZ-a značio je ustavnu zaštitu ljudskoga života od začeća do prirodne smrti i posljedično poništenje zakonskoga prava na pobačaj iz 1978. koje je i danas na snazi u Hrvatskoj.
Ustavotvorna dilema
Klub zastupnika HDZ-a u prvom demokratskom sazivu Sabora od 1990. do 1992. nije bio politički podređen stranačkomu vrhu i izvršnoj vlasti. Zastupnici u prvom sazivu Sabora bili su birani kao pojedinačni kandidati u jednomandatnim izbornim jedinicama. Njihova kandidatura i izbor nisu ovisili o volji stranačkoga vrha, nego o vlastitom ugledu među biračima. Oni su bili slobodni od kontrole stranačkoga vrha i u svojem parlamentarnom djelovanju mogli su se voditi savješću i uvjerenjima.
Upravo je takav Klub zastupnika HDZ-a spriječio da se u demokratski Ustav uvrsti odredba o pobačaju iz komunističkoga razdoblja. Parlamentarna frakcija HDZ-a nije se međutim uspjela izboriti za ustavnu zaštitu ljudskoga života od začeća do prirodne smrti. Nije do kraja jasno zašto su HDZ-ovi zastupnici odustali od borbe za vlastiti prijedlog. Zastupnik SDP-a Arsen Bauk u listopadu 2016. objavio je dijelove fonograma sa sjednice saborske komisije za ustavna pitanja koja je održana početkom prosinca 1990. Iz objave je vidljivo da je spomenuta komisija razmatrala prijedlog HDZ-ova zastupničkoga kluba i da su se članovi komisije Nikola Visković, Arsen Bačić i Vladimir Šeks (predsjednik komisije) složili »da se pitanje prekida trudnoće ostavi zakonodavcu, a ne da to bude ustavotvorna dilema«.
HDZ-ovi su zastupnici ipak uspjeli promijeniti predloženu ustavnu formulaciju o pravu na život. Predložena odredba »svaki čovjek ima pravo na život« promijenjena je u odredbu »svako ljudsko biće ima pravo na život«. Ta je formulacija i danas u hrvatskom Ustavu. Spomenutom promjenom očito se pokušala stvoriti podloga za kasnije poništenje zakonskoga prava na pobačaj iz 1978., ali je Ustavni sud svojom odlukom iz veljače 2017. dao prednost ustavnomu pravu žene na privatnost u odnosu na ustavno pravo nerođenoga bića na život. Ustavni je sud tom odlukom u potpunosti poništio napore HDZ-ova zastupničkoga kluba na ustavnoj zaštiti ljudskoga života u svim njegovim fazama.
Kontrola stranačkoga vrha
Kako svjedoči knjiga Miroslava Akmadže »Kardinal i vlast«, kardinal Kuharić protivio se zadržavanju odredaba o pobačaju iz komunističkoga razdoblja u demokratskom hrvatskom Ustavu. Ne zna se pouzdano u kojoj je mjeri njegov utjecaj bio odlučujući za izostavljanje sporne odredbe iz konačnoga teksta hrvatskoga Ustava, ali zna se da je ustavno jamstvo pobačaja spriječila parlamentarna frakcija HDZ-a koja se vodila uvjerenjima svojih članova. Premda je većina tadašnjih zastupnika HDZ-a bila i pomalo politički naivna, njihovo djelovanje po pitanju pobačaja pouka je novim naraštajima zastupnika za donošenje odluka u Hrvatskom saboru i Europskom parlamentu. Hrvatskoj su potrebni zastupnici koji se u odlučivanju vode savješću i uvjerenjima, a ne stranačkom stegom i poslušnošću stranačkomu vođi.