KOJE JE ČUDO NAJVEĆE? Sluh slijepoga Hermanna

Koliko god da prvaci teologije bili neskloni senzacionalizmu, ipak u govoru o otajstvima katkada nisu odolijevali publicističkoj navadi rangiranja. Najbolji je primjer pitanje koje bi Božje čudo bilo najveće; a najraznovrsnije odgovore na nj ponudio je sv. Augustin. Premda je veće čudo »uskrisiti onoga koji ima zauvijek ustati nego onoga kojemu je ponovno umrijeti«, još je veće čudo »da postane onaj kojega prije nije bilo«. No razlučivanje tu ne staje: milost se više očituje u čudu »opravdanja bezbožnih« negoli u čudu »stvaranja pravednih bića« – čak i ako ni jedno čudo u svijetu ne može nadići čudesnost »samoga čitavoga svijeta«. I dok je sv. Jeronim predlagao izgon trgovaca iz hrama, sv. Ivan Zlatousti jačanje Crkve usred progona, a sv. Alfonz Liguori ustanovljenje euharistije, sv. Toma Akvinski – koji je zapisao da »ne bi moglo biti većega čuda negoli da se čitav svijet obrati bez čudâ« – predvodnik je sviju koji su »čudom nad čudima« smatrali – Kristovo utjelovljenje: sjedinjenje ljudske i božanske naravi u Marijinu djevičanskom začeću i porodu. Tako je mislio i bl. Hermann od Reichenaua.

Makar je hromi benediktinac poklonicima marijanske pobožnosti poznatiji kao autor zaključne molitve krunice – »Zdravo, kraljice« – najbogatije mariološke poglede pjesnik je iznio u heksametrima antifone koja je među Hrvatima zaživjela u osmercima izmijenjena naslova: »Slavna Majko Spasitelja«. Hermann naime u Mariji nije razabrao toliko slave koliko nježnosti i brižnosti, ljubaznosti, i darežljivosti – upravo blagosti. A ni daktilski heksametri u kojima je ritmički zgusnuo nauk crkvenih otaca ne čine se slučajnim odabirom. Izgubivši pod starost vid baš kao i legendarni pjesnik Homer, Hermann kao da je stekao dublji sluh za sve što je u svetim spisima bilo prisutno tek kao odjek. Umjesto na teološku veličinu čuda on se tako usredotočuje na njegovu paradoksalnost: Marija začima tijelo onoga koji je začeo njezinu dušu, ne gubeći pritom djevičanstvo koje se plodonosno preobražava dodirom Božje riječi. No slijepi Hermann jedini razabire tko se i zašto čudu čudi. Ne samo ljudske i anđeoske naravi, nego i sva stvorena priroda: jer je i kao najveće čudo silnoga Marija ostala – blagom.