Nedavno je Europska agencija za sigurnost hrane (EFSA) objavila izvješće prema kojem uporaba sladila aspartama (E-951) nije štetna za zdravlje. Time je potvrdila svoju procjenu, iz 2013. godine, o sigurnosti toga sintetskoga prehrambenoga aditiva. S druge strane Međunarodna agencija za istraživanje raka (IARC) i dalje klasificira aspartam kao »vjerojatno kancerogen za ljude« (skupina 2B). Bez obzira na prigovore mnogih znanstvenika koji povezuju učestalu uporabu sintetskih sladila s tumorskim oboljenjima, dijabetesom i drugim metaboličkim poremećajima, EFSA umiruje javnost da prosječan čovjek može svakodnevno progutati oko tri grama aspartama.
Koliko je dopušteno?
Ta je količina određena takozvanom PDU (ili ADI) vrijednošću, koja opisuje prihvatljiv dnevni unos. Za aspartam ona službeno iznosi 40 miligrama po kilogramu tjelesne mase. Osim što je bez rizika za zdravlje, takav je unos uobičajenom prehranom teško premašiti, tvrde mnogi toksikolozi. No to nije točno, a provjera je vrlo jednostavna. Dijete tjelesne mase 20 kilograma može dnevno konzumirati 800 miligrama aspartama (prema PDU). Prema regulatornim maksimumima lako je izračunati da se ta količina nalazi u 1,3 litre gaziranoga pića zaslađenoga aspartamom.
Ista se količina može nalaziti u 400 grama nekoga deserta ili voćnoga slatkiša. Prema tome priče o ekstremnim porcijama koje su potrebne za mjerljiv zdravstveni rizik (ili prekoračenje PDU vrijednosti) pripadaju neznanju ili manipulaciji.
Nema više (samo) aspartama
Budući da znanstvene, medijske i političke kontroverze već desetljećima prate sigurnost aspartama, prehrambena je industrija u sinergiju slatkoće uključila druga umjetna sladila. Danas na hrvatskom (vrlo vjerojatno i na europskom) tržištu ne postoji ni jedan prehrambeni proizvod koji sadrži samo aspartam. Ni jedno bezalkoholno piće, ni jedan slatkiš, ni jedan dijetalni proizvod nije zaslađen isključivo aspartamom. Industrijskim trikom razrjeđenja proizvođači ubacuju aspartam u smjesu s ostalim umjetnim sladilima; tako smanjuju njegovu relativnu dozu i izloženost ljudi kontroverznoj kemikaliji. PDU vrijednost za aspartam time postaje manje važna, a PDU vrijednost za koktel sladila ionako ne postoji. Drugim riječima, svaki prehrambeni proizvod s više umjetnih sladila ima nepoznat toksikološki profil.
Rizik slatkih smjesa
Osamdesetih su dijetalna pića, niskokalorični slatkiši ili »light-proizvodi« bili zaslađeni samo aspartamom. Devedesetih mu se pridružio acesulfam, a u 21. stoljeću inovatori obogaćuju hranu tucetom drugih sladila: ksilitol, sorbitol, manitol, maltitol, saharin, neotam, advantam, ciklamat, sukraloza, taumatin… Tumačenje prehrambenih biotehnologa uvijek je isto – kombinacije su potrebne zbog senzorskih učinaka, stabilnosti proizvoda i nižih cijena. U tim marketinškim izgovorima nema govora o zdravstvenim rizicima čudnovatih smjesa. Jer to ionako nitko nikada nije provjerio.
Hrana bez dodanoga šećera redovito znači zalogaj pun umjetnih sladila. A toksikologijom takve slatke kolekcije stručnjaci se EFSA-e jednostavno ne bave.
Zaboravljeno načelo opreznosti
Jedno je sigurno, u vrijeme znanstvenih ratova oko njegove sigurnosti i štetnosti aspartam nije uklonjen s polica trgovina. Europska je unija, čini se, zanemarila europsko načelo opreznosti, tržišni moratorij za proizvode ili kemikalije koje imaju upitnu vrijednost, a sasvim mjerljiv rizik. Dok jedna nadležna institucija (EFSA) tvrdi da je aspartam sladak, druga institucija (IARC) obilježava ga etiketom potencijalne kancerogenosti. Razlika između tih dvaju oprječnih stajališta bit će sve manja što više ljudi bude konzumiralo aspartamom zaslađene proizvode. Jer velike su brojke korisne za zdravstvenu statistiku, a dobrovoljci su uvijek najbolji laboratorijski »zamorci«.
