Na krajnjem dijelu Medulinskoga zaljeva prostire se župa Pohođenja Blažene Djevice Marije s prvim spomenom 1632. i istoimenom župnom crkvom iz 14. st. u Pomeru. Sva mjesta oko Medulina i Pomera, a prema rtu Kamenjaku, bogata su pretpovijesnim, antičkim i ranokršćanskim lokalitetima. Rimljani su izgradili vodovod i terme, a pronađeni grobovi iz 4./5. st. (iskopani 1905. godine) upućuju na kršćansku zajednicu, koja se razvila i prije Milanskoga edikta. Na rimskom lokalitetu izgrađena je bizantska jednobrodna crkva sv. Ivana Krstitelja s podnim mozaikom, oratorijem i okolnim grobljem u 6. st. Na tom se lokalitetu u srednjem vijeku nalazila istoimena benediktinska opatija sa spomenom 1115. godine u vlasništvu benediktinaca s otoka Suska. Ona je darovnicama prešla u vlast pulskih biskupa te se od toga vremena naziva Biskupija, a djelovala je do 14. st. Prvi spomen Pomera je 990., koji je u 12. st. bio feud Pulske biskupije, a od 1149. je prisegnuo na vjernost Mlečanima. Pulski je biskup 1353. ekskomunicirao Pomerane jer nisu podmirivali dogovorenu desetinu pulskoj Crkvi.
Župna crkva ima današnji oblik iz vremena obnove 1632. (prvi spomen župe) i uređenja iz 1999. Crkva se nalazi u središtu mjesta u ograđenom prostoru s uređenim perivojem, gdje joj se južni zid s dva lučna vitražna prozora nalazi uz prometnicu. Sjeverna strana ima u predjelu ravnoga svetišta izgrađenu sakristiju. Na plošnom je pročelju dvostruka preslica i vitražni okulus iznad ulaza. U svetištu je postavljen glavni oltar sa slikom mletačkoga majstora iz 17. st. koji prikazuje Pohođenje sv. Marije Elizabeti u maniri Palme mlađega. Na pokrajnjem se oltaru nalazi drveni kip Bogorodice iz 16. st. Kip je donesen iz samostanske crkve s otoka Verude (fratarski otok). U crkvi je pozlaćeno raspelo iz istoga stoljeća.
Mise su nedjeljom u 9, a ponedjeljkom i srijedom u 19 sati.
