Na području južne Istre s Pulom, Pomerom, Medulinom, Šišanom i drugim manjim mjestima nalazi se i Ližnjan. Gradić dijeli povijest s okolnim mjestima, koja seže daleko u pretpovijest s gradinama na uzvisinama i dobrom naseljenošću u rimsko vrijeme. Iz toga razdoblja dolazi i naziv mjesta prema antičkom zemljoposjedniku »Liciniju«. U darovnici iz 990. posjed »Licinian« prelazi u vlasništvo opatije sv. Mihovila iz Pule, a do 1331. u vlasti je pulskih biskupa i kasnije akvilejskih patrijarha. U srednjem vijeku i sve do 16. st. intenzivni su sukobi vojski Akvileje, Mletaka i goričkih grofova. Kuga je u 16. st. opustošila Ližnjan i cijelo područje. Zbog toga su mletačke vlasti krajem stoljeća naselile dalmatinske i grčke obitelji na pusta zemljišta pulskoga područja.
Ližnjanska glagoljaška župa sv. Martina u kojoj se služilo na staroslavenskom jeziku spominje se 1582. godine. Župna je crkva izgrađena 1879., a posvetio ju je 1881. biskup Ivan Glavina. Izgrađena je na temeljima starokršćanskoga zdanja iz kojega je sačuvan bizantski plutej iz 7. st. Trobrodna crkva s tri poluoble snižene apside izgrađena je na poticaj biskupa Jurja Dobrile i župnika Grgura Žmaka. U sklopu sakristije 1890. podignut je 30 metara visok zvonik s bifornim otvorima. U crkvi je kameni glavni oltar s retablom, drvenim svetohraništem i kipom sv. Martina. Drugi kip naslovnika služi za procesije. Ostala četiri oltara imaju kipove Srca Isusova, Srca Marijina, sv. Josipa i sv. Antuna Padovanskoga. Vitražni su prozori postavljeni od 1975. do 1979.
Dio ostavštine Jurja Dobrile (1812. – 1882., porečkoga i pulskoga biskup od 1857., a tršćansko-koparskoga od 1875. godine) pohranjen je u župnom arhivu. Ivan Grah (1928. – 2011.), povjesničar, pisac i poznavatelj stradanja istarskih svećenika u 20. st., bio je župnik ližnjanske župe. Napisao je djelo »Istarska crkva u ratnom vihoru 1943. – 1945.«.
Mise su nedjeljom u 9.30.
