Na Pulskom filmskom festivalu u natjecanju manjinske koprodukcije hrvatsku premijeru imao je film »Tri tjedna kasnije«. Producentska kuća Kinorama naš je koproducent. Ta uistinu važna, snažna i potresna drama dobila je tri Zlatne arene: za režiju, scenarij i montažu, te najvišu ocjenu filmskih kritičara.
Radnja se zasniva na istinitim događajima, samoubojstvima dvojice osmaša nakon vršnjačkoga nasilja, u Srbiji i Bosni, kojima je film posvećen. Tri tjedna nakon toga razred dječaka Andrije iz Srbije otišao je na planiranu ekskurziju. Filmska priča uzima to za polazište te gradi fikcionalna događanja.
Film počinje simboličnom scenom požara, a završava također simboličnom dugom sekvencom, ostavljajući kraj otvorenim. Iako ima jako nasilnih scena zlostavljanja, dobro je da film pogledaju učenici završnih razreda osnovnih škola i srednjoškolci te da potom razgovaraju jer vršnjačkoga nasilja ima posvuda.
Na ekskurziju je otišao i povučen dječak nadimkom Coca, koji je Andrijin najbolji prijatelj. Ondje on postaje meta raznovrsnih maltretiranja. Autobus se pokvario i morali su ostati u hotelu bez gostiju. To je omogućilo još više zlostavljanja i razgovora koji su pokazali kakav je tko. Dvoje nastavnika koji su bili s njima nisu bili na visini zadatka. Bilo je djece koja su bila natjerana, kako su rekla, na izdaju, te onih koji su to bešćutno promatrali i dosađivali se. Strašno je da su neki pokušavali sve opravdati time da su se samo šalili. Razlika između neumjesnih šala, maltretiranja, ponižavanja i nasilja njima je nepoznata…
