»UZBUNA NA ZELENOM VRHU« Kako je počela priča o Koku

Uzbuna na Zelenom Vrhu
»Uzbuna na Zelenom Vrhu«; hrvatski film za djecu; redateljica: Čejen Černić; glume: Marko Tocilj, Sara Čolaković, Alex Rakoš, Tin Gregorić

Filmom »Uzbuna na Zelenom Vrhu« završen je prvi serijal filmova za djecu u hrvatskoj kinematografiji. Tvore ga još »Koko i duhovi«, »Zagonetni dječak« i »Ljubav ili smrt«, svi nastali na temelju romanâ za djecu književnika Ivana Kušana o dječaku Ratku Miliću zvanom Koko. Iako je snimljen posljednji, njegov sadržaj prethodi svima jer se radnjom vraća na Zeleni Vrh, selo u kojem je Koko živio prije preseljenja u Zagreb. Zato su izabrani novi, mlađi glumci, djeca koja utjelovljuju Koka (Tocilj), njegovu sestru Maricu (Čolaković) i njihove prijatelje. Uloge njegovih roditelja i dalje glume Dijana Vidušin i Ozren Grabarić.

Osim pronalaženja zagonetnih noćnih kradljivaca, nakon što policija nije reagirala, Koko i njegova družina trebat će otkriti ima li doista iskrenosti i povjerenja među njima.

Mali glumci potrudili su se dobro glumiti, a ponajbolji je Alex Rakoš kao Tomo. Film je snimljen ljetos u prekrasnom okruženju Žumberka i jezera te otkriva kako je Koko postao detektiv. I taj film ima odličnu glazbu Dinka Appelta te lijepu i zanimljivu grafičko-animiranu uvodnu špicu.

No osim pronalaženja zagonetnih noćnih kradljivaca, nakon što policija nije reagirala, Koko i njegova družina trebat će otkriti ima li doista iskrenosti i povjerenja među njima, što se događa pri prvim simpatijama i zaljubljivanjima, odaju li se tajne, može li sve to narušiti prijateljstvo te jesu li djevojčice ipak dobre.

Film nažalost ima i nekoliko nedostataka, ponajprije u raspršenoj dramaturgiji i mnogim sporednim likovima, što malim gledateljima otežava praćenje. Usto ima vrlo često mutnu sliku u drugom planu, i to kada nisu subjektivni kadrovi lika dječaka Bože (Gregorić), koji nerado nosi naočale i kada je to jedino opravdano. Dosta je tamnih, noćnih sekvenca, uvodna scena susreta s »duhom« ne objašnjava se te se previše podilazi atmosferi straha i pomodnosti filmova strave. Ipak, sretan kraj postoji.

IZVORGlas Koncila br. 4/2017.
Prethodni članakUTEMELJENOST NAJAVA POJEDINACA DA ĆE SE »ISPISATI IZ CRKVE« Zašto se ipak ostaje u Crkvi?
Sljedeći članakGlas Koncila br. 5/2017.