Poštovano Uredništvo, prije nekoliko dana navršio sam 80 godina. Razlog zašto vam pišem u činjenici je da se u zadnje vrijeme u molitvi Vjerovanje u zadnjem odlomku: »…oproštenje grijeha, uskrsnuće tijela i život vječni« pojavljuje: »uskrsnuće tijela«, a ja sam cijeli svoj život (zato sam vam i naveo godine) u spomenutoj molitvi govorio »uskrsnuće mrtvih«. U posjedu sam vrijednoga molitvenika (Rajski cvjetovi, Molitvenik za kršćane i katolike, sastavio svećenik Vladimir Bakotić). Postoji i broj 1927., ali ne znam je li to godina izdanja. U ovom molitveniku zadnji odlomak molitve Vjerovanje glasi ovako: »Ispovijedam jedno krštenje za otpuštenje grieha. I čekam uskrsnuće od mrtvih i život dojdućega vieka. Amen.« Dakle, i taj molitvenik, objavljen prije gotovo jednoga stoljeća, spominje uskrsnuće (od) mrtvih, a ne tijela, pa mi nije jasno kako je došlo do te promjene i kako sada može uskrsnuti tijelo. Mi svi imamo tijelo koje će po našoj vjeri jednoga dana uskrsnuti, ali ćemo tada biti mrtvo tijelo, tj. bit ćemo mrtvi. Postoji, doduše, i živo tijelo, a to smo svi mi koji još uvijek nismo od Stvoritelja pozvani i može li i ono uskrsnuti?
V. I., Dubrovnik
U teološkom se smislu i uskrsnuće mrtvih i uskrsnuće tijela ne razlikuju. Katekizam Katoličke Crkve uči: »Kršćansko vjerovanje – ispovijest naše vjere u Boga Oca, Sina i Duha Svetoga i u njegovo stvoriteljsko, spasiteljsko i posvetiteljsko djelo – dostiže vrhunac u proglašenju uskrsnuća mrtvih na kraju vremenâ i vjere u vječni život« (br. 988) te: »Čvrsto vjerujemo i čvrsto se nadamo da će, kao što je Krist zaista uskrsnuo od mrtvih te živi zauvijek, isto tako pravednici poslije smrti zauvijek živjeti s uskrslim Kristom i da će ih on uskrisiti u posljednji dan. Kao što je bilo njegovo, tako će i naše uskrsnuće biti djelo Presvetog Trojstva.« Istodobno sljedeća dva broja objašnjavaju i neke Vaše nedoumice, pa tako br. 990 i br. 991 ističu: »Izričaj ‘tijelo’ [doslovno ‘put’, meso] označuje čovjeka u stanju slaboće i smrtnosti. ‘Uskrsnuće tijela’ znači da poslije smrti neće živjeti samo duša, nego da će i naša ‘smrtna tijela’ (Rim 8, 11) ponovo primiti život. Vjerovanje u uskrsnuće mrtvih bilo je bitna sastojnica kršćanske vjere od početka. ‘Uvjerenje je kršćana: uskrsnuće mrtvih; vjerujući to, jesmo (to što jesmo). ‘Kako neki među vama govore da nema uskrsnuća mrtvih? Ako nema uskrsnuća mrtvih, ni Krist nije uskrsnuo! Ako pak Krist nije uskrsnuo, uzalud je doista propovijedanje naše, uzalud i vjera vaša. […] Ali sada: Krist uskrsnu od mrtvih, prvina usnulih (1 Kor 15, 12-14.20).« Naposljetku, govoreći o Kristovu i našem uskrsnuću, KKC (br. 992) nam objašnjava: »Bog je uskrsnuće mrtvih postupno objavljivao svome narodu. Nada u tjelesno uskrsnuće mrtvih nametnula se kao unutarnja posljedica vjere u Boga stvoritelja čitava čovjeka, s dušom i tijelom. Stvoritelj neba i zemlje jest i onaj koji vjerno drži svoj savez s Abrahamom i njegovim potomstvom. Pod tim dvostrukim vidikom počet će se izražavati vjera u uskrsnuće«, a ukratko objašnjenja – upravo o Vašim pitanjima – donose i brojevi 1015, 1016 i 1017: »Tijelo je stožer spasenja. Mi vjerujemo u Boga koji je stvoritelj tijela; vjerujemo u Riječ koja je postala tijelom da otkupi tijelo; vjerujemo u uskrsnuće tijela, dovršetak stvorenja i otkupljenja tijela. Smrću se duša dijeli od tijela, ali u uskrsnuću će Bog našemu preobraženom tijelu dati nepokvarljiv život sjedinjujući ga s našom dušom. Kao što je Krist uskrsnuo i vječno živi, tako ćemo i mi svi uskrsnuti u posljednji dan. Mi vjerujemo u pravo uskrsnuće ovoga tijela koje sada imamo. Ipak, u grob se sije tijelo raspadljivo, a uskrsava tijelo neraspadljivo, ‘tijelo duhovno’ (1 Kor 15, 44).« Danas u »Apostolskom vjerovanju« molimo: »Vjerujem … u uskrsnuće tijela«, a u Nicejsko-carigradskom vjerovanju molimo: »I iščekujem uskrsnuće mrtvih.«
