Pojam »ideologija« ima pretežito negativno značenje u općoj javnosti u Hrvatskoj. Ideologije se općenito smatraju beskorisnima, apstraktnima i štetnima. U katoličkim krugovima ideologije su najčešće izjednačene s totalitarnim političkim poredcima i pokretima poput komunizma, fašizma i nacizma. Usto je pojam ideologija protegnut i na liberalnu antropologiju koja se naziva »rodnom ideologijom«. Pojam ideologije tako je rezerviran samo za negativne pojave i zbivanja. No pojam ideologija odnosno politička ideologija nije sam po sebi negativan.
Prvi problem s nerazumijevanjem političkih ideologija izostanak je njihova međusobnoga razlikovanja. Politolog Berto Šalaj pravi razliku između triju grupa političkih ideologija – monističke, pluralističke i »slabe«, odnosno slabo utemeljene ideologije. Za monističke ideologije postoji samo jedna apsolutna i sveobuhvatna politička istina i samo jedan ispravan način političke organizacije društva. Monističke ideologije nastoje suzbiti i ukloniti svaki oblik osporavanja ili propitivanja njihova političkoga svjetonazora i političkoga ustrojstva društva. Monističkim ideologijama pripadaju komunizam, fašizam i nacizam. U monističke ideologije mogu se ubrojiti i određeni oblici religijskoga fundamentalizma, a donekle i ideologija »buđenja« (»woke«) čiji je sastavni dio liberalna antropologija. U katoličkoj se javnosti u Hrvatskoj političke ideologije gotovo isključivo poistovjećuju s monističkim tipom ideologija.
Za razliku od monističkih ideologija, pluralističke ideologije prihvaćaju postojanje drugih i drugačijih pogleda na svijet i organiziranje političke zajednice. Kako ističe Šalaj, pluralističke ideologije smatraju legitimnim postojanje različitih društvenih grupa, ideja, interesa, stajališta i vrijednosti koje postoje u nekom društvu te se međusobno natječu za mogućnost da privremeno upravljaju tim društvom. U pluralističke ideologije ubrajaju se liberalizam, konzervativizam, socijaldemokracija i demokršćanstvo. Pluralističke ideologije međusobno se razlikuju u pogledu socijalno-ekonomskih i društveno-kulturnih pitanja, ali svoje protivnike ne nastoje ukloniti, nego pobijediti na poštenim i slobodnim izborima. No progresivni oblici liberalizma i socijaldemokracije počeli su odbacivati pluralističko viđenje politike i zahtijevati političko eliminiranje i isključivanje neistomišljenika.
Skupini »slabih« ideologija ne pripadaju ideologije koje su slabe u smislu političke snage, nego su to naprotiv ideologije koje imaju snažnu političku moć i mogu mobilizirati široke mase. Referirajući se na Michaela Freedena, Šalaj ističe da »slabe« ideologije ne pokušavaju odgovoriti na sva važna društvena i politička pitanja te su ograničene u svojim ambicijama i opsegu. »Slabe« ideologije u sadržajnom su smislu jednostavne, »siromašne« i nepotpune. U slabo utemeljene ideologije ubrajaju se nacionalizam, populizam i tehnokracija.
Premda u općoj javnosti postoji negativno raspoloženje prema političkim ideologijama, hrvatski su građani i dalje skloni poistovjećivanju s političkim svjetonazorima odnosno ideologijama.
To je sasvim razumljivo jer političke ideologije omogućavaju snalaženje i svrstavanje građana u zamršenom svijetu politike. U članku politologa Višeslava Raosa objavljeni su podatci iz anketnih istraživanja Fakulteta političkih znanosti o ideološkom pozicioniranju hrvatskih birača od 1999. do 2020. U spomenutom je razdoblju demokršćanstvo bilo najzastupljeniji politički svjetonazor među hrvatskim biračima. U prosjeku se 31,5 posto hrvatskih birača svrstavalo među demokršćane. Nešto manje od 31 posto birača smještalo se među socijaldemokrate, a malo manje od 20 posto poistovjećivalo se s liberalizmom. S nacionalizmom se u prosjeku poistovjećivalo 3,5 posto, konzervativizmom 2,8 posto i komunizmom 1,5 posto hrvatskih birača. U prosjeku se osam od deset ispitanika u anketama poistovjećivalo s trima od četiriju »velikih« pluralističkih ideologija – demokršćanstvom, socijaldemokracijom i liberalizmom. Konzervativizam je kao politička ideologija ostao slabo shvaćen i proširen u hrvatskom društvu. U istom se članku donose zanimljivi uvidi kako sa starijom dobi raste vjerojatnost poistovjećivanja s demokršćanstvom, a smanjuje se vjerojatnost svrstavanja među socijaldemokrate. Također među mlađom generacijom hrvatskih birača postoji veća vjerojatnost poistovjećivanja s demokršćanstvom nego sa socijaldemokracijom.
Političke ideologije ne treba svoditi na monističko shvaćanje politike i totalitarne političke poretke. Andrew Heywood definira ideologije kao više ili manje povezan skup ideja koje pružaju osnovu za organizirano političko djelovanje usmjereno na očuvanje, modificiranje ili odbacivanje postojeće strukture moći. Ideologije nude prikaz postojećega političkoga stanja, viziju željene budućnosti i način postizanja političke promjene. Nisu sve ideologije usmjerene na nasilno nametanje svojih ideja i uklanjanje svih koji se ne slažu s njihovim viđenjem društva, politike i vlasti.
Kako ističe Šalaj, ideologije pretvaraju kompleksnost političkoga procesa u slike koje građani mogu razumjeti i most su između političara i građana. Unatoč negativnomu raspoloženju prema ideologijama, hrvatski građani i dalje imaju potrebu za ideologijama kao svojevrsnim kompasom u politici. Raduje što se većina hrvatskih građana poistovjećuje s pluralističkim političkim ideologijama koje ne teže ovladati, nego upravljati društvom.
