Dobio sam preporuku za seriju »The Chosen« kao dobar primjer za dodatno upoznavanje Isusova života, kao i njegovih učenika. Kakvo je Vaše stajalište o toj seriji, koristi li ona za vjersku formaciju ili je sadržaj te serije nedovoljno utemeljen u biblijskim činjenicama?
Stjepan
Filmska umjetnost ostaje filmska umjetnost i od nje ne treba tražiti ni očekivati da na teološki način protumači vjerske istine ili da na biblijski ili novozavjetni način prenese iste te istine, onako kako su zapisane u svetopisamskim tekstovima.
Kao vjernici znamo da se i redatelj i scenarist u svakom filmu ili filmskoj seriji, pa i onoj koja se bavi biblijskim temama Staroga zavjeta, Isusovim životom ili životom nekoga drugoga biblijskoga lika ili svetca, služi sebi svojstvenim filmskim »rječnikom« i vjerojatno mnogo puta cilj mu nije »ponavljati« ono što uči Biblija. No jamačno i ti filmovi i filmske serije, pa i ona koju spominjete, mogu biti od koristi – možda samo i da se usporedi ono što se već zna i u što se vjeruje s onim što je prikazano u filmskom ostvarenju. A možda baš film u čovjeku može potaknuti i želju da novim poletom još bolje upozna Onoga u kojega vjeruje čitajući Bibliju ili koje drugo vjersko štivo, na što je i pozvao redatelj serije »Chosen« Dallas Jenkins, kojemu je to i bio jedan od ciljeva. O ozbiljnosti njegova pristupa govori i činjenica da su mu savjete davali katolički svećenik, evangelički bibličar i židovski rabin.
Nedavno sam vodila raspravu sa svojom kumom pa trebam vašu pomoć. Sporile smo se oko toga u kojem trenutku zapravo počinje misa: je li to s ulaznom pjesmom, kada se vjernici okupe u crkvi, ili kada svećenik počne s riječima »U ime Oca, i Sina, i Duha Svetoga«?
Ivana U.
Misa započinje uvodnim obredima, ali i puno prije njih, napisao je svećenik Tomislav Šagud pišući o strukturi mise. Pozivajući se na Rimski misal, s njim povezan »Ordo« i druge liturgijske knjige, on ističe da uvodni obredi uključuju ulaznu procesiju, iskazivanje časti oltaru, znak križa i uvodni pozdrav svećenika. »Valja napomenuti da slavlje počinje prije nego što zazvoni zvonce, i to puno prije. Misu treba započeti predslavljem, tj. vremenom osobne pripreme u kojem se otvaramo za slavlje i zajedništvo. Pripremiti se možemo molitvom, razmatranjem čitanja za taj dan, postom, ispitom savjesti, hodočašćem…«, piše Šagud, dodajući da predsjedatelj misnoga slavlja čini znak križa uz riječi »U ime Otca i Sina i Duha Svetoga«, a taj »početak znači da se sve što radimo radi u snazi i prisutnosti triju božanskih osoba«. U svojoj katehezi na općoj audijenciji 20. prosinca 2017. papa Franjo je istaknuo: »Misa je podijeljena na dva dijela: bogoslužje riječi i euharistijsko bogoslužje, koja su tako usko među sobom povezana da tvore jedan bogoštovni čin (usp. Sacrosanctum Concilium, 56; Opća uredba Rimskoga misala, br. 28). To slavlje, koje započinje uvodnim obredima, a zaključuje se završnim obredom, jedinstvena je dakle cjelina i ne može se razdvajati.«
Možete li objasniti transcendentalnu meditaciju i tzv. Maharishijev efekt sa stajališta katoličke vjere?
Josip S.
Kako biste se bolje upoznali s kršćanskom meditacijom, a onda i sa stajalištima katoličke vjere o transcendentalnoj meditaciji i tehnikama te meditacije, pozivamo Vas da pročitate »Pismo biskupima Katoličke Crkve o nekim vidicima kršćanske meditacije«. Taj je dokument u više poglavlja objavila Kongregacija za nauk vjere 1989., upravo zbog činjenice da se i na »zapadu« – pa i među kršćanima i katolicima – pojavilo veće zanimanje za te oblike »istočnjačke meditacije«. Zato je Kongregacija tim dokumentom htjela još jednom, bez osuda i predrasuda prema drugima, podsjetiti na osnovna načela kršćanske molitve i način sjedinjenja s Bogom u njoj, a on je određen upravo kršćanskom vjerom, bez obzira na to što i istočne religije mogu pomoći u sabranosti, ako su prilagođene meditaciji, jer kršćanska vjera ima bogatu baštinu baš na području meditacije i kršćanske mistike koju, na žalost, često zaboravljamo ili stavljamo u drugi plan zbog nekih modernih, da ne kažemo »pomodnih« i moguće neprihvatljivih »trendova«.
