BLAGODATI ČITANJA Protuodgovor na krizu obrazovanja i »kulturu specijaliziranosti«

Foto: Shutterstock

Čitanje je nezaobilazna tema tijekom ljetnih mjeseci. Da su upravo dani godišnjega odmora, ili pak ljetni tjedni tijekom kojih je posao često ležerniji, idealno vrijeme da se čitanjem preispita »unutarnji život«, nit je vodilja priloga projekta »Obitelj i mediji« o koristima čitanja – knjiga, novina i stručnih časopisa, a ne tweetova i statusa na Facebooku.

»Naša kultura jest kultura pismenosti, no ona je postala kultura koja stvara sve veći broj funkcionalno nepismenih, odnosno pojedinaca koji o pojedinoj stvari mogu znati najsitniji detalj, od metabolizma školjkaša do gena i molekula u DNK-u, a da u isto vrijeme nisu svjesni da postoji dostojanstvo embrija, osobe! Sve se mjeri, važe, kvantificira«

Prva perspektiva o kojoj govore iz »Obitelji i medija« jest korisnost čitanja u kontekstu krize suvremenoga obrazovanja. Pozornost tima istraživača okupljenih oko europskoga projekta zaokuplja problem rastuće »kulture specijalizacije«, koja se odvija u sjeni nametanja »krutih znanosti« (koje obuhvaća i u hrvatskom javnom prostoru sve popularnija skraćenica – STEM) na štetu humanističkih i društvenih disciplina. Umjesto čitanja i studioznoga promišljanja sve je probleme moguće, navodno, riješiti matematičkim formulama. Nameće se dogma da se kroz samo jednu disciplinu može spoznati čitava istina. »Naša kultura jest kultura pismenosti, no ona je postala kultura koja stvara sve veći broj funkcionalno nepismenih, odnosno pojedinaca koji o pojedinoj stvari mogu znati najsitniji detalj, od metabolizma školjkaša do gena i molekula u DNK-u, a da u isto vrijeme nisu svjesni da postoji dostojanstvo embrija, osobe! Sve se mjeri, važe, kvantificira… Živimo u kulturi stručnosti – stručnjak je novi guru, on je šaman razvijenoga društva«, upozoravaju iz »Obitelji i medija«. Drugim riječima, agresivna specijalizacije osiromašuje duh. Da bi učvrstio svoje argumente, projekt »Obitelj i mediji« citirao je promišljanje ugledne američke intelektualke Marthe Nussbaum: »Zavedene imperativom gospodarskoga rasta i kratkoročnom logikom, mnoge zemlje poduzimaju oštre rezove sredstava u području humanistike i umjetnosti te ih preraspodjeljuju u tehničke vještine i primijenjenu znanost. Tako se događa da svijet istodobno postaje sve veći i sve složeniji, a naši alati kojima ga pokušavamo shvatiti postaju sve siromašniji i sve rudimentarniji«.

U Francuskoj je sa 33 na 10 posto pao interes za sveučilišne studije književnosti unatrag nekoliko desetljeća. Takav je podatak pomalo iznenađujući s obzirom na to da je Francuska zemlja koja je svijetu dala neke od najvažnijih književnika i literarnih djela. Ne može se isključiti ni mogućnost da je takav udar na humanistiku došao i kao rezultat često nekritičkoga medijskoga promoviranja »krutih znanosti«.