Jedna od najvažnijih hrvatskih bitaka i ratnih pobjeda dogodila se 22. lipnja 1593., kada su hrvatska banska vojska i savezničke postrojbe pobijedile tursku vojsku kod Siska, sto godina nakon tragične Krbavske bitke, kada, kako je zapisao opat Martinac, »Turci nalegoše na jezik hrvatski«. Bio je to kraj turskih osvajanja hrvatskih zemalja, odnosno početak njihova oslobađanja, koje će kulminirati mirom u Srijemskim Karlovcima 1699.
Naime, nakon što je bosanski beglerbeg osvojio Bihać 1592. godine, a Hrvatska svedena na »ostatke ostataka« (lat. reliquiae reliquiarum), Hrvatski je sabor donio insurekciju, tj. odluku o općem ustanku. No Turci, želji daljnjih osvajanja, započeli su se okupljati kod Petrinje te su se ondje utaborili na lijevoj obali Kupe, nasuprot pokupskoj obrambenoj crti između Karlovca (utvrda podignuta 1579.) i Siska. Turci su, pod vodstvom Hasan-paše Predojevića, 15. lipnja opkolili Sisak s otprilike 12 000 vojnika. Sisačka je posada imala oko 300 ljudi pa je oko 5000 vojnika upućeno u pomoć Sisku, većinom Hrvata i Nijemaca. Predvođena banom Erdödyjem, ta vojska stigla je do Siska ujutro 22. lipnja. Nakon nekoliko naleta kršćanske vojske Turci su se morali povući prema Kupi. Istodobno je sisačka posada provalila iz utvrde, zauzevši most kojim se prelazilo na desnu obalu Kupe, te je tako Turcima zatvorena odstupnica. Nije im preostalo drugo nego pokušati preplivati rijeku. Većina se pritom utopila. Prema procjenama, kršćanske su snage u bitki izgubile samo pedesetak vojnika, a osmanske oko 8000, među kojima je bio i Hasan-paša.
Ta pobjeda imala je epohalno značenje. Sve do danas, kao znak zahvale Bogu za pobjedu, malo zvono zagrebačke katedrale oglašava se svakoga dana u 14 sati, a od 22. lipnja 2010. i zvono sisačke katedrale Uzvišenja sv. Križa. Veliki pjesnik Matoš napisao je na motiv te bitke divnu pjesmu »Pri svetom kralju«, koja završava znamenitim stihovima: »I dok je srca, bit će i Kroacije!« Nama na spomen… I opomenu! (L)
