Nedavno je objavljena studija u kojoj su autori pregledali stotine objavljenih znanstvenih radova, odabrali one najbolje i pokazali kako su i koliko su djeca izložena mikroplastici (Environ. Sci. Pollut. Res. 2026, 33, 15285). Pretraživali su podatke koji se odnose na one najmlađe – novorođenčad i dojenčad. Tako su otkrili kako su prijevremeno rođena djeca izložena plastifikatorima preko enteralne prehrane, kako se kod hospitalizirane novorođenčadi mijenja crijevna mikroflora i narušava imunosni sustav zbog izloženosti ftalatima, kako je dojenčad izložena organofosfatnim usporivačima gorenja te kakva je povezanost uporabe plastičnih bočica s rastom djece.
Toksikologija kratkoga i dugoga fitilja
Plastika, svi njezini oblici i derivati, mikroplastika i nanoplastika, njezini kemijski aditivi i onečišćenja nisu brzi otrovi, nego se polagano nakupljanju u tkivima i pretvaraju u vremensku bombu.
Plastika pripada toksikologiji dugoga fitilja, rizicima koji se naplaćuju s odgodom, zdravstvenoj cijeni s visokim kamatama… Stoga je izloženost mikroplastici kod starije populacije »prekasna« toksikologija; broj godina tada je veći rizik od pijenja vode u plastičnoj boci. Upravo suprotno, izloženost mikroplastici tijekom djetinjstva akutna je toksikologija, koja remeti hormonske ravnoteže, ometa razvoj živčanoga, imunosnoga i reproduktivnoga sustava. I to nije sve. Susret djeteta s plastikom susret je koji organizam pamti. Već je danas poznato da izloženost mikroplastici tijekom kritičnih razvojnih razdoblja utječe na podložnost bolestima kasnije u životu.
Alarmantne brojke
Posebno bi vrijeme prvoga plača i prvoga zalogaja trebalo biti vrijeme nulte tolerancije prema plastici. Najranije bi djetinjstvo trebalo biti zabranjena vremenska zona za eksperimente s plastikom. Nažalost nije tako. To potvrđuje najnovija metastudija u kojoj se iznose alarmantne brojke: tijekom priprema mliječnih formula u polipropilenskim bočicama oslobađaju se doslovno milijuni čestica mikroplastike; u prosjeku dnevni unos mikroplastike kod dojenčeta iznosi oko deset milijuna čestica; kumulativna izloženost plastifikatorima kod novorođenčadi tri je puta veća nego kod odraslih; u zamjenskom mlijeku, kašicama i sokovima izmjereno je osamdesetak vrsta hormonskih otrova i četrdesetak vrsta drugih kemijskih onečišćivala… Više od pola uzoraka na tržištu dječje hrane sadrži nitrozamine ili ftalate.
Poraz dojenja
Većina se rizika izloženosti novorođenčadi i dojenčadi mikroplastici može znatno smanjiti ili izbjeći jednostavnim pristupom – dojenjem. U dojenju nema posrednika, to je ekologija prirodnih, izravnih odnosa, to je prehrana bez ambalaže. Dojenje je zalogaj dana koji može trajati godinama. Nažalost, statistika dojenja porazna je priča.
U Hrvatskoj se prvih šest mjeseci isključivo dojenjem hrani manje od deset posto djece. Europski je prosjek nešto veći, ali još uvijek premali: samo trinaest posto dojenčadi uživa u prehrani na majčinim grudima, bez plastike.
Različiti su razlozi prerane ablaktacije, odbijanja djeteta od dojki ubrzo nakon rođenja. Rijetki su oni medicinski, većinom su društveno, pa i etički uvjetovani: tržište rada protiv rodiljnoga dopusta, industrijska zamjenska hrana protiv okusa prirode, seksualizacija ženskoga tijela protiv majčinstva, emancipacija protiv biologije… Nagla eliminacija dojenja često je vrsta komocije, pojačane izgovorima, pa i lijenošću.
Duda varalica
Plastika u ustima ili okolišu bebe nije samo toksikološki incident, nego estetsko ruglo: grickalice za zubiće, vrećice za voćne kašice, pa i za čuvanje majčina mlijeka, plastični pribor za jelo, raznolika ambalaža… Posebno se ističe svojim imenom – duda varalica. Balončić od silikona ili lateksa u funkciji sedativa, gumena sprava za odvajanje i otimanje dojki, majčinih grudi, mirisa, hormona i topline.
Zanimljivo je da i drugi jezici ismijavaju taj plastični dodatak: lažnjak, umirivač, varljiva duda, nešto prazno, lizalica… Naravno, i nažalost, majčino mlijeko također sadrži mikroplastične čestice jer je svjetski rat protiv toga materijala odavno izgubljen. Ipak ljepše je i bolje gutati manje plastike iz majčina mlijeka nego piti otopinu laktoze iz mikrovalne pećnice.
