Na drugoj sjednici zagrebačke Gradske skupštine sazvanoj za 15. srpnja na dnevnom će redu biti i Prijedlog zaključka o pristupanju Grada Zagreba Mreži duginih gradova. Taj se prijedlog gradonačelnika Tomaševića temelji na Programu Grada Zagreba za ravnopravnost LGBT osoba za razdoblje do kraja 2026. godine koji je donijela Gradska skupština u prosincu 2024. godine. Članstvo u Mreži predviđa radionice za zaposlenike gradske uprave, godišnji pregled uspjeha politika svih gradova članova i sastanke u gradovima članovima koji čine platformu za planiranje projektnih suradnja. Članarina za 2025. godinu iznosi 3200 eura, a sredstva će biti pokrivena iz proračuna Grada Zagreba. Potez je to koji povlači pitanje je li ta svrha trošenja javnih sredstava opravdana, jesu li osobe koje se identificiraju kao LGBT doista izložene čestoj diskriminaciji i nasilju kako se nerijetko sugerira te što je Grad Zagreb učinio za najbrojniju ranjivu skupinu kojoj je od 2006. službeno prijatelj – djecu.
»Inkluzija, zdravlje i sigurnost«?
»Budući da Grad Zagreb promiče politike inkluzije, zdravlja i sigurnosti za sve građane/ke, a kao i nastavak promicanja otvorenosti Grada Zagreba koji cijeni različitost, što je potvrdila i dodijeljena nagrada Europske prijestolnice inkluzije i raznolikosti za 2024. godinu, u kategoriji gradova većih od 50.000 stanovnika, predlaže se donošenje Zaključka«, stoji u obrazloženju Prijedloga. U uvodu dokumenta Strategije zagrebački gradonačelnik konstatirao je: »Grad Zagreb prepoznao je važnost i potrebu donošenja programa za suzbijanje diskriminacije na temelju seksualne orijentacije i/ili rodnog identiteta radi zaštite prava LGBTIQ+ osoba, promicanja inkluzivnog društva, senzibiliziranja i uklanjanja stigme, prevencije nasilja te očuvanja društvene kohezije«, čime je zapravo izjavio da postoji problem diskriminacije i stigmatizacije LGBT osoba. I prije donošenja Strategije vlast u Zagrebu izdašno je financirala različite programe udruga čije je polazište često isticana teza da je LGBT zajednica ranjiva manjina zbog izloženosti diskriminaciji, nasilju i mržnji. Tijekom 2025. godine udruzi »Domino«, koja promiče homoseksualizam i »queer kulturu«, iz gradskoga je proračuna dodijeljeno 125 350 eura, udruzi »Zagreb Pride« (koja organizira homoseksualnu povorku) u 2024. godini dodijeljeno je 27 400 eura, udruzi KolekTIRV, koja je posvećena normalizaciji »transrodnosti«, 2024. godine donirano je 5000 eura, a udruzi »Dugine obitelji«, koja promiče istospolno udomiteljstvo i usvajanje, Grad Zagreb je 2024. godine donirao 4000 eura.
Smatraju li se programi koji promiču obitelj najmanje javno korisnima za Grad Zagreb?
Grad »prijatelj djece« i kaos u vrtićima
Dok se goleme količine javnoga novca upumpavaju u manjinske udruge, zbog nedostatka mjesta u vrtićima 1061 dijete u Zagrebu nije se moglo upisati u vrtić. Javno je dostupan podatak da u zagrebačkim vrtićima nedostaje oko 7000 odgojitelja, a zbog pretrpanosti skupina ne poštuju se pedagoški standardi. To su poražavajući podatci uzme li se u obzir da Zagreb od 2006. ima status grada prijatelja djece, uz 67 drugih gradova i općina u Hrvatskoj. Taj se naslov dodjeljuje gradovima i općinama »u kojima djeca imaju bolje uvjete za rast i razvoj«, kako stoji na stranici Saveza društava »Naša djeca« Hrvatske.
»Naša prepoznatljiva tabla na ulazu u gradove i općine ukazuje da se radi o mjestima koja sustavno ulažu u odrastanje djece, izgradnju lokalne zajednice i sredine ugodne za život«, pojašnjava Savez, što procjenjuje Središnji koordinacijski odbor akcije koji čine predstavnici Saveza društava »Naša djeca« Hrvatske, Hrvatskoga društva za preventivnu i socijalnu pedijatriju, Ureda UNICEF-a za Hrvatsku, Udruge gradova u RH, Udruge općina u RH, Hrvatske zajednice županija te predstavnici gradova Velike Gorice i Zagreba. Odlukom zagrebačke vlasti 2022. ukinuta je mjera roditelj odgojitelj, uz obrazloženje da je riječ o odluci »koja je nepravedna i neustavna jer ženama brani sudjelovanje na tržištu rada, a djeci upis u vrtić«, kako je tada izjavio gradonačelnik Tomašević. Korisnici mjere uvedene 2016., nezaposleni otac ili majka s troje ili više djece, primali su naknadu koja je u jednom razdoblju iznosila 65 posto prosječne bruto plaće u Zagrebu, najdulje do navršene 15. godine najmlađega djeteta, što nije branilo korisnicima da prekinu korištenje mjere, uđu u radni odnos i upišu dijete u vrtić. Ta je demografska mjera bila uspješna: od 2016. do 2019. godine broj novorođene treće djece već je godinu dana nakon uvođenja mjere naglo porastao za 13 posto te nastavljao rasti i iduće godine. Više od 5000 zagrebačkih majki i petstotinjak očeva dobilo je priliku puno radno vrijeme skrbiti se o 21 000 djece. Godine 2023. korisnicima mjere iznos je smanjen na 280 eura mjesečno, zbog čega je Hrvatska udruga roditelja odgojitelja (HURO) u srpnju te godine prosvjedovala ispred gradske vijećnice. Tri godine nakon ukidanja mjere bilježi se pad nataliteta u Zagrebu. Uz ukupni pad, broj trećerođene djece pao je za više od 30 posto. I dok je mjera omogućavala rasterećenje vrtićkih kapaciteta, nakon njezina ukidanja problem djece bez upisnoga mjesta u vrtiću ostao je neriješen. Istodobno su privatni i vjerski vrtići subvencionirani oko 200 eura po djetetu manje nego gradski vrtići, što znači da su djeca koja pohađaju privatne i vjerske vrtiće te njihovi roditelji u bitno lošijem položaju, zbog čega se opetovano obraćaju Gradu. Podatci navode na zaključak da je ideologiji vlasti u Zagrebu prioritet LGBT manjina, a ne djeca i obitelji.
Je li diskriminacija stvarna
Diskriminacija osoba na temelju spolne orijentacije ili rodnoga identiteta zabranjena je hrvatskim zakonima i propisima, a u Zagrebu udruge koje se bave LGBT projektima izdašno su financirane. Potpuno je jasno da osobe koje se identificiraju kao LGBT, kao i svi drugi građani, moraju biti zaštićene od nasilja i nepravedne diskriminacije. Prema podatcima Ministarstva unutarnjih poslova, 2024. u cijeloj je Hrvatskoj zabilježeno 85 zločina iz mržnje; od toga je 61 zločin počinjen na temelju nacionalne pripadnosti, 13 na temelju spolne orijentacije, šest na temelju vjere i pet na temelju rasne ili etničke pripadnosti. Iz tih podataka nikako ne slijedi da su osobe istospolnih sklonosti izložene mržnji i diskriminaciji u većoj mjeri nego druge skupine građana. S druge strane zabilježena je pojava nastojanja takvih udruga da ušutkaju kritički govor i preispitivanje svojih narativa i zahtjeva, pa su 32 feminističke i LGBT udruge u ožujku ove godine podnijele tužbu protiv portala Narod.hr koji propituje njihovo djelovanje, zbog »poticanja mržnje i širenja diskriminacije«, koju je Vijeće za elektroničke medije odbacilo kao neutemeljenu.
S druge strane udruge koje promiču kulturu života i obiteljske vrijednosti te se skrbe o djeci, pa i udruge katoličkoga predznaka, u Zagrebu financijski mnogo lošije prolaze. Udruga »U ime obitelji« 2024. od Grada Zagreba dobila je tek 2910 eura, a međunarodnoj udruzi »Marijini obroci« 2024. odbijeno je održavanje dobrotvorne utrke u parku Maksimiru, uz obrazloženje da »uništavaju zelene površine«, pa je održana na Bundeku. Za usporedbu, 2023. godine tri udruge koje se zauzimaju za život i obitelj – »U ime obitelji«, »Hrvatska za život« i »Vigilare« – 85 posto sredstava dobile su donacijama građana.
