Svjetski dan baka, djedova i starijih osoba slavi se svake godine četvrte nedjelje u srpnju, a ove je godine to bilo 27. srpnja. Papa Franjo je Svjetski dan posvećen starijima ustanovio 2021. godine, a ove godine slavi se peti koji proslavlja ulogu starijih osoba u obitelji i društvu. Uz starije puno učimo jer oni u sebi nose mudrost koju mladi čovjek ne može imati u istoj mjeri. Stariji nam zato neizmjerno obogaćuju život, prenose nam razna vrijedna životna iskustva, kao i važnost vjere.
Svjetski dan baka, djedova i starijih osoba ove godine slavi se pod geslom »Blago čovjeku koji nije izgubio nadu« (usp. Sir 14, 2). Papa Lav XIV. povodom je toga vjernicima poslao bitnu poruku: »Istina je da krhkost starijih osoba treba snagu mladih, isto je tako istina da neiskustvo mladih treba svjedočanstvo starijih kako bi se budućnost mudro gradila.«
Mladi trebaju starije kako bi ih savjetovali, uputili, pomogli im u dilemama koje je ponekad teško razriješiti bez mudrosti. Trebaju starije da bi vjerovali u njih i pokazali im što je u životu važno. S druge strane starijima su potrebni mladi kako bi im bili društvo, obogaćivali ih svojim mladenačkim iskustvima i nadom, »učili« ih novim vještinama i pomagali im jer mladost sa sobom ipak nosi veliku snagu i zanos.
Bake, djedovi i druge starije osobe bogatstvo su svakoga društva, bez njih ne bi bilo ni nas. Često se kaže da stariji mogu zavidjeti mladima, ali zapravo nemaju na čemu jer iza sebe imaju toliko toga učinjenoga, što mlade tek čeka. Iskustva koja se tijekom života skupljaju nenadoknadiva su za mudrost u starijoj dobi. Starije osobe pune su strpljenja i nade u bolje sutra jer su toliko puta to »sutra« već dočekale i nisu gubile nadu. U Knjizi Sirahovoj kaže se da su blaženi oni koji nisu izgubili nadu (usp. 14, 2). To nam daje do znanja da u našim životima – posebno ako su dugi – može biti mnogo razloga da se osvrnemo na ono što je iza nas, kako je istaknuo Papa Lav XIV. Podsjetimo, papa Franjo napisao je tijekom svojega posljednjega boravka u bolnici kako je u starosti naše tijelo slabo, ali i usprkos tomu ništa nas ne može spriječiti da ljubimo, molimo, darujemo sebe, da jedni za druge budemo, u vjeri, svijetli znakovi nade (Angelus, 16. ožujka 2025).
Bake, djedovi i drugi stariji članovi obitelji ispunjavaju naše dane radošću, baš kao djeca i unuci njihove. Uzajamna ljubav donosi snagu i pruža utjehu u teškim danima. Stariji su vrijedan izvor pomoći i potpore mlađim članovima obitelji, oni su roditelji, učitelji, a često i najbolji prijatelji koji će nam dati savjet koji smo u nekom trenutku baš najviše trebali.
»Nazovite bake. Ne zato što će vas nahraniti (a hoće), nego zato što je to vaš najpouzdaniji izvor topline, humora i perspektive«, poručuje Petra ĆukU vremenu koje nosi teret ubrzanosti i neprekidne žurbe često zaboravljamo na one koji su nas s ljubavlju vodili kroz prve korake života – naše bake i djedove. Dok mi trčimo za obvezama, njima je dovoljno da nas vide, da im posvetimo pažnju, osmijeh, tek nekoliko toplih riječi. Njihovo srce ne traži mnogo – samo našu prisutnost.
Stariji nose tišinu punu mudrosti, ruke koje su godinama radile za druge te oči koje razumiju čak i kad ne izgovorimo ni jednu riječ. Njihovo vrijeme možda ide sporije, ali njihova ljubav ne prestaje.
Mladost nosi snagu, energiju i brzinu, a starost donosi dubinu, razumijevanje i smisao. A kada se te dvije stvarnosti susretnu, nastaje nešto dragocjeno, gotovo sveto – prostor u kojem se srce odmara, a duša raste.
Zato nas i Biblija podsjeća: »Pred sijedom glavom ustani, i poštuj lice starčevo, i boj se Boga svojega. Ja sam Gospod« (Lev 19, 32). To nije samo poziv na pristojnost, nego na ljubav i zahvalnost jer u bakinoj toplini i djedovoj tišini često se skriva sama Božja prisutnost.
Dovoljno je, dakle, da usporimo – i budemo s njima, srcem.
Sveti Antun Padovanski svetac je i zaštitnik svih ranjivih skupina, pa tako i starijih osoba. Rođen je u Lisabonu 1195. te se kao mladić zaredio u opatiji augustinskih kanonika u Coimbri. Nerijetko se i naziva »svetcem svega svijeta«. Svoje je vrijeme za života često provodio s ranjivijim članovima društva te mu je jedan od simbola postao ljiljan – simbol čistoće duše. Njegovo ponašanje i ophođenje prema potrebitima jasan nam je uzor kako se i sami trebamo ponašati, pogotovo prema starijima. Poštovati ih, njegovati, cijeniti njihovu mudrost i sve što su za života postigli da bismo i mi danas mogli živjeti.
Nadalje, u svetopisamskim se tekstovima spominju važne starije osobe koje nas uče važnosti i krjeposti mudrosti. Jedan primjer upravo su sveta Ana i sveti Joakim, roditelji Blažene Djevice Marije, koji su Isusovi baka i djed. Mariju su dobili u poodmakloj dobi te ju u slavu Gospodinu posvetili u hramu. Sveta Ana stoga je postala sveticom plodnosti, a oboje su postali sveti simboli starosti.
Novi Zavjet sadrži dirljiv tekst o starcu Šimunu. On je dočekao Mariju i Josipa kada su nakon 80 dana došli u hram da posvete Isusa pred Gospodinom. Šimun ga je uzeo u ruke i rekao: »Sad otpuštaš slugu svojega, Gospodaru, po riječi svojoj, u miru! Ta vidješe oči moje spasenje tvoje, koje si pripravio pred licem svih naroda: svjetlost na prosvjetljenje naroda, slavu puka svoga izraelskoga« (Lk 2, 29-32). Mariji je izrekao proročanstvo – navijestio je kako će Isus spasiti narod, ali i umrijeti te da će njoj mač boli probosti dušu.
Starac Šimun opisan je kao pravedan i bogobojazan te nas ponovno uči mudrosti i krjepostima koje ljudi stječu kroz život, posebice u starijoj dobi.
Proročica Ana predstavljena je u Lukinu evanđelju i od njega doznajemo da se radi o starici koja je u životu prošla kroz tužna razdoblja. Ipak, nikad se nije predala žalosti, nego je svoj život posvetila Bogu. Nije izlazila iz hrama, postila je i molila i naviještala Isusov dolazak do svojega posljednjega daha. Kao proročica širila je radost i zahvalnost Gospodinu za život koji je živjela te budućnost koju je predvidjela cijelomu svijetu. Njezin nas lik uči da ne zaboravimo starije, da im pristupamo s poštovanjem i cijenimo ono što čine za nas. Da budemo uz njih do kraja njihova ovozemaljskoga života i slušamo što nam prenose i što nas uče.
Danas, u otuđenom svijetu, starijim je osobama društvo potrebnije nego ikad prije. Osvrnimo se stoga i na njih, podarimo im svoje vrijeme i upijmo ono što nam prenose za naše bolje sutra.
Priredili: I. Moslavac, V. Lukačin, E. Raguž, L. Galić
