Približio se blagdan Svih svetih. Sutradan poslije blagdana Svih svetih slijedi Spomen svih vjernih mrtvih ili Dušni dan.
Tih dana u našim gradovima i selima procesije ljudi hrle na groblja. Možemo ih nazvati hodočasnicima na počivališta gdje tjelesa mrtvih u prahu zemlje iščekuju uskrsnuće tijela u Posljednji dan.
Slaviti blagdan Svih svetih je ispovijest vjere vjernika u prekogrobni život. To je svjedočanstvo kršćana da je u vječnosti rješenje najvećeg pitanja: Zašto smo na svijetu? Kamo idemo? U vječnosti se ispunja Božjim pravorijekom, na temelju našega životnoga odabira ovdje na zemlji, konačna Božja pravednost nad svakim ljudskim životom.
Na pitanje koja je najvažnija, najutješnija, ali i najsudbonosnija istina koju nam je Bog objavio o čovjeku, odgovor je samo jedan, siguran i neporeciv jer nam ga daje Stvoritelj i Otkupitelj čovjeka: Čovjek je besmrtno biće svojom dušom i konačno i svojim uskrsnućem tijela!
I onda kad se odijeli od tijela, čovjekov se duh ne gasi. U čovjekovu se duhu događaju ljubav ili mržnja, vjera ili nevjera, svetost ili grešnost. Kakav je čovjek u svojem duhu u času preminuća, takav se budi u vječnosti, u posve jasnim spoznajama Boga, samoga sebe, svoje vječnosti.
Tko su ti svi sveti na nebu? To nisu samo oni sveci i blaženici koji su od strane Crkve proglašeni blaženima na temelju njihova osobito svetog života ili čak i mučeništva. To su baš sve duše koje su otišle iz ovoga života pomirene s Bogom i konačno su uključene u puninu Božjega života i blaženstva.
Na blagdan Svih svetih čitamo evanđelje o blaženstvima. Isus govori o blaženima u perspektivi vjernosti. Govori žalosnima, krotkima, gladnima i žednima pravednosti, milosrdnima, mirotvorcima, čistima srcem, progonjenima zbog vjere u njega – da je njihovo kraljevstvo nebesko!
Neka to bude i budućnost svakoga od nas!
Iz knjige »Vjeruješ li ovo«, Glas Koncila, 2005., str. 98.-101.
